Odgovornost vjernika u dunjalučkom životu

Preveo: Salih ef. Haušić

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji ukaza velike počasti sinovima Ademovim, obasu ih Svojom milošću na moru i kopnu, opskrbi ih mnoštvom blagodati, odlikova ih nad mnogim stvorenjima i obeća zahvalnim od njih veliku nagradu, a nezahvalnima bolnu kaznu.

Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog. On vlast, upravljanje, stvaranje i održavanje ne dijeli ni sa kim i niko, osim Njega, nema pravo da bude obožavan, niti da sebe nazove imenima kojima je On Sebe nazvao i da sebe opiše opisima kojima je On Sebe opisao.

Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, koji je odabran među Njegovim stvorenjima. Salavat i selam neka je na njega, njegovu porodicu i ashabe koji su vjerovali u njegovo poslanstvo, pomogli ga, slijedili njegov sunnet za njegova života, a i kasnije.

”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” [1]

Sine Ademov, Allah te stvara u najljepšem obliku, daje ti najljepši lik, opskrbljuje te lijepom hranom, pa da li ti znaš kakva je tvoja odgovornost na ovom svijetu? Radi se, uistinu, o najvećoj odgovornosti! Preuzeo si na sebe emanet (povjerenu stvar) koji je ponuđen nebesima, Zemlji i brdima, pa su se ustegli i odbili da ga preuzmu, ali ti si taj emanet ponio. Ako taj emanet sačuvaš, steći ćeš veliku nagradu, a ako ga upropastiš, čeka te velika kazna. Da bi u tome uspio, potčinjena su ti druga stvorenja i data ti na korištenje.

Znaš li koji je to emanet, kolika je nagrada za one koji ga sačuvaju i kolika je kazna za one koji ga upropaste i zanemare? To su sva prava koja kod tebe ima Uzvišeni Allah ili neko od Njegovih stvorenja. To je, zapravo, sve ono što ti je Allah propisao. Ako to što ti Allah propisuje budeš poštovao i izvršavao, ti si od onih koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim vode brigu, koji će Džennet naslijediti  i u njemu vječno boraviti, a ako to zapostaviš, bit ćeš od onih koji će u najnakazniji lik biti vraćeni, kao što to kaže Uzvišeni Allah:

”Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.” [2]

Brate, čišćenje radi abdesta je emanet, namaz je emanet, obavljanje farzova je emanet, čuvanje od harama je emanet i poštivanje prava drugih je emanet. Najveći od svih emaneta je onaj o kome se govori u ovom ajetu:

”I Allahu ibadet činite i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” [3]

Ovaj ajet naziva se ”ajetom deset prava”, zato što se u njemu govori o deset prava, a to su: Allahovo pravo, pravo roditelja, pravo rođaka, pravo siročadi – jetima, pravo siromaha, pravo komšija bližnjih, pravo komšija daljnjih, pravo druga, pravo putnika i pravo robova i sluga koji su u vašem posjedu.

Pravo Uzvišenog Allaha je najveće i najvažniji farz (obaveza), a to je da samo Njega obožavaš i samo Njemu ibadet činiš i nikoga Njemu ravnim ne smatraš, jer ti si radi toga i stvoren, kao što Uzvišeni Allah kaže: 

”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi ibadet čine.”[4]

Ibadet je od koristi samo uz iskrenost – ihlas. To je samo onaj ibadet u kome nema ni malog ni velikog širka, kao što to kaže Uzvišeni Allah:

”… pa robuj Allahu ispovijedajući Mu čistu vjeru, čista vjera pripada samo Allahu!”[5]

”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!”’ [6]

Čovjek koji ne obožava Allaha, zapravo robuje drugima: šejtanima, svojim hirovima, strastima, prohtjevima, kipovima i idolima. Čovjek je, po svojoj prirodi, rob i ako ne robuje Allahu, on mora robovati nekome ili nečemu drugom. Robovanje Gospodaru Allahu je čast i ponos, a robovanje nekome drugom je poniženje i propast.

Poslije Allahovog prava da bude obožavan, dolazi pravo roditelja. Njihovo pravo kod djece je da im čine dobročinstvo, da sa njima lijepo postupaju, da ih štite od onoga što bi im moglo nauditi i da ih poštede ružnih riječi i postupaka, zbog svega što su oni za djecu činili u životnoj dobi u kojoj sama sebi nisu mogla ništa pomoći, od sebe nikakvo zlo nisu mogla odagnati, jer tada nisu znala ni šta je za njih dobro, a šta opasno. Oni su djecu u tom periodu odgajali, njegovali i podizali, te su stoga djeca dužna da im na dobro uzvrate dobrim, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”Budi prema njima pažljiv i ponizan, i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”’ [7]

Zato islamski učenjaci kažu da su roditelji, poslije Stvoritelja, najzaslužniji da im se zahvaljuje, čini dobro i bude poslušno, jer je Uzvišeni Allah, uz pokornost i ibadet Njemu, spomenuo dobročinstvo prema roditeljima:

”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.” [8]

Zahvalnost prema roditeljima spominje se u Kur’anu zajedno sa zahvalnošću Allahu:

 „…Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.” [9]

Poslije prava roditelja po važnosti dolaze prava rodbine s očeve i s majčine strane. U tu rodbinu spadaju djedovi, nene, amidže, tetke, daidže, braća, sestre i sl. Svi oni kod tebe imaju svoja prava od kojih su najvažnija: održavanje veza, materijalno potpomaganje, posjete, nazivanje selama i razni drugi vidovi dobročinstva postupcima i lijepim riječima.

Potom po značaju dolaze prava siročadi – jetima. To su djeca koja su ostala bez očeva, i ona imaju svoja prava kod nas, a njihova prava su naše dužnosti. Dakle, dužni smo im činiti dobro, biti prema njima samilosni, zbrinuti ih, čuvati njihov imetak i odgajati ih. Nagrada za brigu o jetimima je velika, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s., ”Ja i staratelj jetima bit ćemo (u Džennetu) kao ova dva (prsta)”, i pri tome je Muhammed,s.a.v.s , pokazao odvojeno od drugih prstiju srednji prst i kažiprst... [10]

Zatim je na redu pravo siromaha. To su ljudi koje je zadesila i ponizila neimaština, i njihovo pravo kod nas je da se prema njima lijepo ponašamo, udjeljujemo im sadaku i pratimo kako oni žive i šta im je potrebno. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Onaj koji se bude brinuo o udovici i siromahu je kao i mudžahid na Allahovom putu, ili kao onaj koji po čitavu noć klanja, a danju posti!” [11]

Sljedeće pravo je pravo komšije. Pravo komšije je da mu se čini dobročinstvo i da bude pošteđen uznemiravanja od nas. Allahov Poslanik, s.a.v.s., podstiče na dobročinstvo prema komšiji, a za čovjeka koji se loše ophodi prema svojim komšijama kaže: ”Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik!” Neko je upitao: ”Ko, Poslaniče?”, a on je odgovorio: ”Onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija.” [12]

A ti, trgovče, ne zaboravi da je imetak tebi dat na čuvanje i sa njim postupaj onako kako to propisuje šerijat: budi pošten kada kupuješ i prodaješ, uvijek govori istinu, ne varaj one sa kojima posluješ, ne umanjuj na kantaru i vagi, da ne bi bio od onih koji pri mjerenju zakidaju i koje čeka dolina u Džehennemu.

Državni službeniče, i ti si preuzeo emanet i odgovoran si za posao koji radiš, pa ga obavi na najbolji mogući način. Nemoj otežavati stranci koja ima potrebu da joj se nešto riješi, ne dodvoravaj se moćnicima i ne zanemaruj slabe i siromašne. Nikada ne uzimaj mito, jer je u njemu propast, nesreća i srdžba Uzvišenog Allaha i Njegovo prokletstvo na onoga ko daje mito, ko ga uzima i ko u njemu posreduje.

Oče, i tebi je nešto dato u emanet – tvoj emanet su tvoja djeca. Lijepo ih odgoji, poduči i na dobro okreći, otkloni od njih instrumente zla koji uništavaju njihov moral, ne dopusti da se u tvojoj kući nađu filmovi nemoralnog sadržaja, zavodljiva muzika i pjesme, časopisi sa slikama izazovnih žena, članci sa pokvarenim sadržajem, priče koje potiču na nedopuštenu ljubav, pa da krene putem razvrata i harama, kao ni knjige  koje promoviraju nevjerstvo, ateizam i iskvareno vjerovanje.

Braćo muslimani, vodite brigu o onome što vam je povjereno i za šta ste odgovorni. Maloumne spriječite u činjenju loših djela. Ne zaboravite da ste na sebe preuzeli emanet koji morate dobro čuvati, ako želite da se spasite kazne i steknete veliku nagradu…

”Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen – da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.” [13]

Allaha molimo da Svoj blagoslov spusti na mene i na vas i da se okoristimo časnim Kur’anom, njegovim mudrima ajetima i propisima. Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas, pa i vi molite Allaha za oprost mojih i svojih grijeha… Spašeni su oni koji mole za oprost…

Drugi dio hutbe

Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, slavljen neka je On i neka Mu je hvala.

Svjedočimo da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog. On nema sudruga i On u zaštitu uzima pravovjerne. Svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik kojeg je poslao da bude vođa bogobojaznih, neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Braćo po vjeri, emanet je moralna crta Allahovih poslanika. Uzvišeni Allah nas, u Svojoj plemenitoj Knjizi, obavještava da su Njegovi poslanici: Nuh, Hud, Salih, Lut i Šuajb, govorili svojim narodima:

”Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani” – tj. koji emanet čuva. [14]

Naš Poslanik, s.a.v.s. , bio je i prije poslanstva poznat po nadimku El-Emin – Povjerljivi, a i nakon što je dobio Objavu, ljudi su njemu povjeravali emanete na čuvanje.

Emanet je svojstvo koje upotpunjuje vjeru, na njemu su sazdana nebesa i Zemlja i najbolja je garancija očuvanja časti, života i i imetka. Abdullah ibn Amr ibnul-As, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: ”Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Pravi musliman je onaj kome ljudi mogu povjeriti svoje živote i svoje imetke” [15]

Brate po vjeri, pazi da ne iznevjeriš emanet i zadatak koji ti je povjeren. Prije no što preuzmeš neki zadatak, zapitaj se da li si sposoban da taj zadatak izvršiš. Prenosi Ebu Zerr, r.a. , da je rekao Poslaniku, s.a.v.s.: ”O Allahov Poslaniče! Zar me nećeš postaviti na neki položaj?!” Poslanik, s.a.v.s. , me je potapšao po ramenu i rekao: ”O Ebu Zerre! Ti si uistinu slab, a to je velika obaveza i na Sudnjem danu poniženje i kajanje, osim za onoga ko je istinski prihvati i ispuni!”[16]

Kada bi se neko od ahaba istakao po čuvanju emaneta, Allahov Poslanik, s.a.v.s. , davao bi mu posebna zaduženja. Od Huzejfe, r.a. , prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao stanovnicima Nedžrana: ”Poslat ću vam istinski povjerljiva čovjeka.” Ashabi su iščekivali ko će tu čast dobiti, pa je poslao Ebu Ubejdu, r.a..[17] 

Brate, ako neko ima povjerenje u tebe i među mnoštvom ljudi zatraži tvoj savjet i tvoje mišljenje, znaj da si u njegovim očima od onih koji čuvaju emanete. Pazi da njegovo lijepo mišljenje o sebi ne pokvariš, posavjetuj ga u onome što znaš, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Onaj od koga se zatraži mišljenje preuzeo je na sebe emanet.” [18]

Zbog velikog značaja emaneta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., na rastanku sa ashabima učio je dovu: ”Vašu vjeru, vaše emanete i završetak vaših djela prepuštam Allahu na čuvanje!” [19] Tako Poslanik, r , vašu vjeru i završetak vaših djela stavlja u istu ravan sa emanetom.

Braćo, na kraju razmislite o ovom veličanstvenom hadisu koji potresa čovjekovo srce. Blago onima koji po njemu postupaju, a teško onima koji zapostave ovu Poslanikovu, r , oporuku. Allahov Poslanik,  s.a.v.s., kaže: ”Svi ste vi čuvari i svi ste odgovorni za svoje potčinjene. Imam (vođa) je čuvar i odgovoran je za svoje potčinjene. Čovjek je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju. Supruga je čuvar u kući svoga muža i odgovorna je za to. Sluga je čuvar u kući svoga gospodara i odgovoran je za nju. Svi ste vi čuvari i svi ste odgovorni za ono što vam je povjereno na čuvanje!”[20]

Bože moj, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s, i rod Muhammedov, s.a.v.s ,  kao što si blagoslovio  Ibrahima, a.s.,  i rod Ibrahimov, a.s., zaista si Ti hvaljen i slavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s. , kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s.,   i rod Ibrahimov, a.s.,  zaista si ti hvaljen i slavljen!

Bože, oprosti grijehe vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama, živima i mrtvima. Bože, pokrij mahane muslimana i daj da oni budu sigurni. Bože, pomozi islam i muslimane u svim krajevima svijeta. Bože, Svoju pomoć im pruži! Allahu naš, mi drugog boga osim Tebe nemamo, spusti nam plodonosnu kišu i nemoj nam je uskratiti. Bože, pomozi ljude i ostale robove Svoje. Bože, nemoj, nam na ovom mjestu, ostaviti nijednog grijeha neoproštenog, niti brige a da je ne otkloniš, niti duga a da ga ne vratimo, niti teškoće a da je ne olakšaš. Bože, učini naša prsa prostranim, olakšaj nam, uputi nas da činimo dobra djela, jer tome niko osim Tebe ne može uputiti. Naša posljednja dova su riječi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”