Blistava kruna

sanel
By sanel

Preveo: Mr. Ahmed Purdić

Rizam, oslobođeni rob Muhammeda b. Halida el-Kasrija pripovijeda nam: “Jednog dana halifa El-Mensur se jako rasrdio i tražio je da mu dovedu Džafera es-Sadika i poslao je mene po njega u Medinu. Dok sam išao sa Džaferom, kada dođosmo do Nedžefa, on sjaha i uze abdest, zatim klanja dva rekata namaza i uputi dovu Allahu Uzvišenom: ‘Moj Allahu, s Tvojim imenom počinjem i s Tvojim imenom tražim i  molim. Gospodaru moj, olakšaj mi tugu halifinu, učini mi lahkom tegobu njegovu, daj mi dobra više nego mu se nadam, a zaštiti me od zla više negoli ga se bojim!’ Zatim je uzjahao na jahalicu i zaputio se ka halifinom dvoru. Kada halifi obznaniše da je imam Džafer stigao, on naredi da se zastori podignu, kapije otvore i izađe da dočeka imama. Dočekao ga je na sredini dvora, zagrlio ga, a onda ga, držeći za ruku iz poštovanja, vodio kroz dvor dok ga ne dovede do divana gdje mu ukaza počasno mjesto da sjedne. Zatim ga halifa El-Mensur stade pitati i propitivati (vjerske teme), a Džafer mu je odgovarao i upućivao dove za njega.

Što se više okitiš blistavom krunom ibadeta, biserima dove i zlatnicima Allahovih lijepih imena, tvoje molbe i nade kod Allaha Uzvišenog bit će prije uslišane. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nijednog Božijeg roba neće zadesiti neka briga ili tuga, a da pri tome kaže: ‘Moj Allahu, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje, moj život je u Tvojoj vlasti, Tvoja odredba po pitanju mene se provodi, pravedan je Tvoj sud o meni, molim Te svakim imenom Tvojim kojim si Sebe nazvao, ili ga u Svojoj Knjizi objavio, ili ga nekom Svom stvorenju obznanio, ili ga u Svom tajnom znanju zadržao, da Kur’an učiniš proljećem srca moga, svjetlom grudi mojih, rješenjem tuge moje i odnosiocem onoga što me brine’ – a da mu Allah Uzvišeni zbog toga neće brigu otkloniti i tugu zacijeliti, te umjesto toga radost u srce spustiti.” (Ahmed)[1]

Razmišljaj o ovim značenjima i riječima kada budeš molila i dozivala svoga Gospodara, pa će tegobu zamijeniti olakšanje.

Jedna nam vjernica kazuje: “Moja se majka naljutila na mene, pa sam tada zamolila Allaha Svemilosnog da mi podari dobro, pa je On učinio da je istog trena moju majku popustila ljutnja i više mi nije ni spominjala temu zbog koje se naljutila.”

Druga nam pripovijeda: “Moja majka se naljutila na mene zbog toga što dugo razgovaram telefonom. Nisam je mogla uvjeriti u potrebu istoga, pa sam od Allaha Uzvišenog tražila pomoć i rješenje ovog problema. Domalo mi  je stigla SMS poruka: ‘U redu je, ne ljutim se na tebe.’”

Zato upamtite da iskrena dova upućena Allahu Svemilosnom iz čistog srca mijenja rezone i pravila ljutnje i pretvara ih u zadovoljstvo i mir.

Prenosi se da se Abbas b. Me’mun naljutio na svog pisara Alija b. Jezida, naredivši da mu uzurpiraju svu imovinu, pa je Ali počeo da zarađuje iznajmljivanjem svoje jahalice kako bi se prehranio sa svojom porodicom. Međutim, to mu nije bilo dovoljno i zapao je u veliku tegobu i krizu, pa jednog dana nije mogao kupiti ni hranu za životinju, tako da je prodao nešto garderobe koja mu je bila preostala. Od tegobe je počeo plakati i podigao je ruke u dovi: “Moj Allahu, izbavi me i riješi me muka. Opskrbi me odakle se i ne nadam!” Gotovo da nije ni spustio ruke u dovi, kad neko pokuca na vrata.

“Ko je to?”, upita on.

“Ja sam izaslanik Abbasa b. Me’muna”, reče.

“Kada sam ga upustio u kuću i kada me je vidio, zaprepastio se i upitao me: ‘Šta ti se to desilo?’, a zatim reče: ‘Namjesnik te selami. Danas te se sjetio i naredio je da ti donesem pet stotina zlatnika, i lično ti ih uručim.’” Kada je primio poklon, Ali b. Jezid se zahvalio Allahu Uzvišenom, i o tome kazuje: “Kada sam otišao do namjesnika Abbasa b. Me’muna i kad je čuo za moje stanje, naredio je da mi isplate još pet stotina zlatnih dinara.”

Mudra suprugo, prikloni se Allahu Uzvišenom skrušeno i iskreno Ga moli u stanju kada je tvoj muž ljut i srdit, jer njegovo srce je u vlasti Allahovoj, a On Svemoćni upravlja srcima svih ljudi, usmjeravajući ih kamo hoće. Predaj se u dovi Onome koji je od milostivih najmilostiviji, i srce ispuni nadom da će se vatra muževe ljutnje ugasiti, jer Allahova milost je sveobuhvatna i neizmjerna.

I ne zaboravi na dovu Junusa, alejhis-selam, kad je iskreno zamolio Allaha Uzvišenog  u utrobi kita, a niko ga nije mogao čuti do Allah Svemogući, gdje zavapi: “Nema boga osim Tebe, slavljen neka si Ti, ja sam se prema sebi ogriješio” (El-Enbija’, 87). Na njegovu iskrenost, Uzvišeni je odgovorio: “I Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike” (El-Enbija’, 88).  

Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nijedan Allahov rob neće zamoliti Uzvišenog ovim riječima, a da mu On Svemogući neće udovoljiti molbi.” (Tirmizi)[2]

Razborita supruga će prepoznati fabriciranu ljutnju i bijes na svome suprugu, poslije ove dove, od one stvarne i prave ljutnje i srdžbe koji su isijavali iz muža prije nego je dova upućena.  Zatim, mudra suprugo, moli kur’anskim i poslaničkim dovama jer su one prijeki i brzi lijek za svaku bolest i stanje.

Uvaženi učenjak Halid kazuje: “Prišao mi je poslije namaza jedan džematlija i požalio mi se na svoje dugove kojih se već duži vremenski period ne može nikako da riješi, pa sam ga uputio na poslaničku dovu u vezi toga, a njega kao da se to baš nije dojmilo, kao da je očekivao nešto drugo. Međutim, ja sam bio uporan i nagovarao sam ga na to da se sam okuša u toj dovi. ‘Allahumme-kfini bi halalike an haramike ve bi fadlike ammen sivak’ (Allahu moj, daj da mi halal bude dovoljan kako ne bih upao u haram, i učini me neovisnim od svakog drugog osim od Tebe). Nakon izvjesnog vremena došao mi je sav razdragan i sretan, zahvaljujući riječima: ‘Neka te Allah Uzvišeni nagradi svakim dobrom, doista sam se riješio svih svojih dugova zahvaljujući Allahu Svemilosnom nakon učenja ove dove.’”

Ispričala nam je jedna pobožna supruga: “Muž me nazvao u ljutnji, počeo je prijetiti i nagovještavati ukor. Od silne srdžbe njegove riječi su udarale kao grom i sijevale poput munje. Zatim je prekinuo vezu. Uplašila sam se, a srce je ubrzano kucalo u prsima. Uputila sam iskrenu dovu Allahu Uzvišenom da umiri srdžbu moga muža i ostala sam čekati njegov dolazak kući. Zamislite, u kuću je ušao sa osmijehom, potpuno smiren i ispunjen zadovoljstvom, kao da se maločas ništa nije ni desilo.”

Mudra suprugo, nebeske kapije nikada nisu zatvorene za iskrenu dovu još od onog dana kada je Allah Svemoćni stvorio nebesa i Zemlju: “Gospodar vaš je rekao: ‘Molite Me, Ja ću vam se odazvati!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je u nedaćama: “La ilahe illallahul-Azimul-Halim. La ilahe illallahu Rabbul-Aršil-kerim, La ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbul Aršil-azim” (Nema boga osim Allaha, Moćnog i Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje, Gospodara Arša plemenitog). (Muttefekun alejhi)[3]

Iskrena dova Allahu Svemilosnom u času muževe srdžbe otvara ti vrata milosti i odnosi srdžbu. Allah Svemilosni je objavio: “Molite Me, Ja ću vam se odazvati!”

 

  1. Drži se šutnje i ne raspravljaj. Pusti neka izbaci iz sebe bijes. Upij njegovu srdžbu!
  2. Pohvala srditoga i spominjanje njegovih kvaliteta, anulira njegovu srdžbu i bijes.
  3. Brzo ispuni njegove zahtjeve!
  4. Prilikom izvinjenja i pravdanja pokaži mu da ti je iskreno stalo do njegovog interesa
  5. Složi se sa onim što zastupa tvoj muž kada je srdit, a zatim ga oraspoloži i indirektno, mudro odvrati od njegove namjere.
  6. Budi hrabra i priznaj svoju grešku!
  7. Čuvaj se da ne povrijediš muža kada je ljut i srdit, pokušaj da mu olakšaš i pronađeš izgovor za njegovu pogrešku. 
  8. Iskrena dova u času muževe srdžbe otvara ti vrata milosti i odnosi srdžbu. Allah Svemilosni je objavio: “Molite Me, Ja ću vam se odazvati!”

 

 Naslov originala: Kejfe tuhavviline ez-zevdže el-gadibe ila muhibbin ‘ašik

( كيف تحولين الزوج الغاضب إلى محب عاشق  )

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 3

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: mr. Ahmed Purdić

Redaktura prijevoda: hfz. Fahrudin Haseljić, Abdulvaris Ribo, prof.



[1] Ahmed, Musned, 3704, Ibn Hibban, Sahih, 972, Hakim, El-Mustedrek, 1/509.  Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Silsiletul-ehadis es-sahiha, 3528.

[2] Ahmed, Musned, 1465, Tirmizi, Sunen, 3505, Nesai, Es-Sunenul-Kubra, 10417, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihul-Kelimut-tajjib, 122. 

[3] Buhari, Sahih, 6346, Muslim, Sahih, 2730.

Share This Article