Priredio: Sead ef. Jasavić
Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (En-Nisa’, 59.)
Kada se govori o pretpostavljenima (ulul-emr), koje moramo slušati, i kojima se moramo pokoravati u svemu što je hajr i dobro, bez obzira na to jeli nam to „dobro“ milo ili nije, i jeli nam to „dobro“ teško ili nije – šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., na brojnim mjestima, kroz svoje knjige i djela, pojašnjava i detaljiše oko značenja spomenutog ajeta, pa ćemo mi ovom prilikom navesti nekoliko njegovih riječi:
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ulul-emr – su svi oni koji se pitaju i imaju ovlasti nad nekim/nečim; to su oni koji su pretpostavljeni ljudima, u šta spadaju oni koji imaju snagu i moć, kao i ljudi od ilma i znanja. Na osnovu rečenog, pretpostavljeni – ulul-emr – se dijele na dvije grupe:
1. el-ulema’ – učenjaci,
2. el-umera’ – državnici/vojskovođe.
Kada ove dvije kategorije ljudi budu dobri – ljudi će se za njima popravljati, a kada se ove dvije kategorije ljudi pokvare – i ljudi će se za njima pokvariti, kao što je rekao Ebu Bekr el-Siddik r.a., onda kada ga je Ahmesijja upitala: Dokle ćemo biti na vlasti!? – pa reče: „Sve dok vam imami/vođe, budu na pravome putu (istikamet)!“
Među navedene će spadati i kraljevi/el-muluk, šejhovi/el-mešajih, i ljudi na državnim funkcijama (ehlud-divan). Svako koga je obaveza u nečemu slijediti – on je jedan od naših pretpostavljenih (ulul-emr), i svako od njih ima pravo da naredi ono što Allah traži, i da zabrani ono što Allah zabranjuje, i svakom od nadređenih ljudi je obaveza da im se pokoravaju u onome u čemu je pokornost Allahu dž.š., i da im se ne pokori u onome u čemu je neposlušnost prema Allahu dž.š., kao što je rekao Ebu Bekr el-Siddik r.a., onda kada je preuzeo upravu nad muslimanima, držeći im hutbu: „O ljudi, jaki među vama je kod mene slab – sve dok ne uzmem od njega tuđe pravo, i slabi među vama je kod mene jak – sve dok mu ne obezbijedim njegovo pravo! Pokoravajte mi se u onome u čemu se ja pokoravam Allahu dž.š., a ako budem neposlušan prema Allahu dž.š., nemojte mi se (u tome), pokoravati!““ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 28/170.; el-Emru bil-Ma’aruf, 1/52.; el-Istikamet, 2/296.; Kutub ve Resa’il ve Fetava Ibni Tejmijje fil-Fikh, 28/170.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – kaže: „Nije rečeno pokoravajte se Poslaniku i pokoravajte se vašim pretpostavljenim – već je pokornost pretpostavljenima uslovljena pokoravanjem Poslaniku s.a.w.s., a pokornost Poslaniku s.a.w.s., je pokornost Allahu dž.š.. Pokoravanje se spominje prilikom spomena Poslanika s.a.w.s., a ne spominje se kada su naši pretpostavljeni u pitanju – zbog toga što onaj ko se pokorava Poslaniku s.a.w.s., taj se pokorio Allahu dž.š., i niko nema pravo, kada mu Poslanik s.a.w.s., nešto naredi, da postavi pitanje da li je to Allah dž.š., naredio, ili nije, za razliku od naših pretpostavljenih, koji nekada mogu ljudima naređivati neposlušnost prema Allahu dž.š., tako da nije svako onaj koji im se pokori ujedno i pokoran Allahu dž.š., pa se mora znati da li je ono što nam oni naređuju neposlušnost/nepokornost, Allahu dž.š., ili nije, i da li nam takvo što Allah dž.š., naređuje ili ne, ne bitno jesu li „ulul-emr“ – el-ulema’-učenjaci, ili el-umera’ – državnici/vojskovođe. U sklop značenja ovog ajeta će spadati i slijeđenje uleme/učenjaka, kao i pokoravanje emirima-vojskovođama, itd., i samo na taj način din/vjera, može biti komplet Božija!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 10/266.; Ikametul-Delil ‘ala Ibtalil-Tahlil, 4/390.; el-Fetava el-Kubra, 5/240.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – kaže: „Naši pretpostavljeni su el-‘Ulema’/učenjaci, i el-Umera’/državnici, vojskovođe, pa ako od nas traže nešto što Allah i Poslanik s.a.w.s., traže – obaveza nam je pokoriti im se, a ako se ljudi u nečemu spore, obaveza im je to pitanje vratiti Allahu i Poslaniku!“ (Pogledaj: el-Dževab el-Sahih li men Beddele Dinel-Mesih, 2/238.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – a Allah doista sve čuje i vidi. & O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (el-Nisa’, 58-59.) – kaže:
„Islamski učenjaci kažu da je prvi ajet objavljen u povodu emira-državnika, od kojih se traži da svakom vrate njegov emanet i povjerenje i da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravaju, i da budu pravedni onda kada sude ljudima, dok je drugi ajet objavljen muslimanskom puku, vojskama i ostalima, od kojih se traži da se pokoravaju svojim pretpostavljenima u njihovoj raspodjeli sredstava, sudu/vladi, vođenju rata itd., izuzev ako im naređuju i traže neposlušnost prema Allahu dž.š., i nepokornost. Ako im naređuju i od njih traže neposlušnost prema Allahu dž.š., i nepokornost – nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju! Ako se u nečemu budu sporili – neka spor svoj vrate Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahova Poslanika s.a.w.s., a ako se pretpostavljeni ne budu ponašali tako – biće im se pokorno u onome što traže od nas od pokornosti prema Allahu dž.š., i to će se tada smatrati pokoravanjem Allahu i Poslaniku, i ispunjavanjem svoje obaveze prema njima, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“ (el-Ma’ida, 2.)
Spomenuti ajeti nas obavezuju na to da odgovorne službe i povjereništva dostojnim ljudima povjeravamo, i da budemo obazrivi onda kada dijelimo pravdu među ljudima – što sve zajedno definiše principe pravedne politike (el-sijasa el-adila), i dobre uprave (el-vilajeh el-saliha)!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 28/245.; el-Sijasa el-Šer’ijja, 1/17.; Kutub ve Resa’il ve Fetava, 28/245.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Selef je znao često ponavljati riječi: Dvije skupine ljudi ako se poprave – za njima će se popraviti ljudi – učenjaci (ulema’), i državnici/vojskovođe (umera’). Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim!“ Svi tefsiri koji komentarišu ovaj ajet se odnose na el-ulema’ – učenjake, i državnike/vojskovođe – el-umera’, pa zbog toga imam Ahmed rhm., i ostali učenjaci, naznačava da obije skupine ljudi spadaju u značenje ovog ajeta, jer nam je obaveza pokoravati se i jednima i drugima, u svemu što je pokornost prema Allahu dž.š., kao što su i zamjenici Božijeg Poslanika s.a.w.s., poput Alije, Mu’aza, Ebu Musa’a, Attab b. Usejda, Osman b. Ebil-Asa, i ostalih, spadali u obije skupine ljudi – ulemu i emire, a isto tako i halife nakon njega poput Ebu Bekra r.a., Omera, Osmana i Alije i njihovih zamjenika i predstavnika, pa je oduvijek važilo pravilo da će ljude u namazu predvoditi ‘alim (sahibul-kitab), dok će ljude u ratovima predvoditi borci (sahibul-hadid).
Nakon ovog perioda dolazi do raspodjele ovlašćenja pa ako se tako desi obavezna je pokornost svakom ponaosob, pa ko povede borbu protivu nevjernika ili kažnjava kriminalce i griješnike – obaveza je pokoravati mu se u svemu u čemu je pokornost Allahu dž.š., a isto tako je obaveza pokoravati se u svemu u čemu je pokornost prema Allahu dž.š., kada je u pitanju čovjek-institucija, koja se bavi skupljanjem imetka (zekat-sadaka), i obaveza je vjerovati i pokoravati se onome ko se bavi studiranjem Kur’ana, pa ga vjerno dostavlja drugima, i pojašnjava kur’anske naredbe i zabrane, obaveza je pokoravati mu se u onome što od nas traži a u pitanju je poslušnost Allahu dž.š.!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 18/158.; el-Fetava el-Kubra, 1/91.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – kaže: „Onaj kome se pokorava, uz Allahovu dozvolu, jesu oni za koje nam je Allah dž.š., naredio da im se pokoravamo: el-ulema’-učenjaci, i el-umera’-državnici/vojskovođe, i ostali koji spadaju u značenje ovog ajeta poput šejhova/mešajih, kraljeva/muluk, i svako ko je nekom pretpostavljen i kojeg drugi slijede – Allah dž.š., nam naređuje da im se pokoravamo onda ako se oni budu pokoravali Poslaniku s.a.w.s., kao što je rečeno: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – a nije rečeno: „pokoravajte se vašim predpostavljenim“ – kako bi nam pojasnio da se njima pokoravamo samo onda kada se oni pokoravaju Poslaniku s.a.w.s., jer je nesumnjivo da se Poslanik s.a.w.s., pokorava Allahu dž.š., tako da se ponavljanje riječi „pokoravajte se“ u poslanikovom s.a.w.s., slučaju, ne odnosi na nešto suprotno tome, ali da je rečeno „pokoravajte se poslaniku i pokoravajte se vašim pretpostavljenim“ – onda bi to značilo da je obaveza pokoravati se svakom ponaosob.
Od Allahovog Poslanika s.a.w.s., se bilježi da je rekao: „Pokornost je samo u dobru!“ (Buharija, br.7145.); „Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.14795.); „Muslimanu je obaveza da sluša i da se pokorava, milo mu ili teško bilo, izuzev onda kada se od njega traži da počini grijeh-ma’asijet! Ako mu se naredi grijeh – nema slušanja niti pokornosti!“ (Muttefekun ‘alejh)“ (Pogledaj: Džami’ul-Resa’il, 1/274.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ibnu ‘Omer, r.a., prenosi: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado; imam je pastir i odgovoran je za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj obitelji i odgovoran je za svoje stado, žena je pastir u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gazde, i on je odgovoran za svoje stado – svi ste vi pastiri i odgovorni ste za svoje stado.”‘ – (Muttefekun alejhi)
Pravovjerne halife (hulefaul-rašidin), su stubovi ovog ummeta, i interes cijelog ummeta se ostvario preko njih kako nije preko ikoga drugog, ali nakon njihvog perioda dolazi do raspodjele raznih ovlasti, tako da su muluk-kraljevi, i emiri-vojskovođe, sproveli jedan dio islamskih ovlasti u djelo, dok su ulema i stručnjaci za vjeru sproveli drugi dio islamskih ovlasti u djelo, tako da su i jedni i drugi „naši pretpostavljeni“ (ulul-emr), svako u svom domenu posla. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – što obuhvata obije skupine ljudi: el-ulema’ – učenjaci, i el-umera’ – državnici, vojskovođe, onda kada od nas budu tražili nešto što je pokornost Allahu dž.š., a onaj koji bude naređivao neposlušnost Allahu dž.š. – nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju! U eseru se kaže: „Kada se poprave dvije skupine ljudi – za njima će se popraviti ljudi: el-ulema’ – učenjaci, i el-umera’ – državnici-vojskovođe!““ (Pogledaj: Džami’ul-Mesa’il, 2/72.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ljubav prema Allahu dž.š., i pokornost Njemu se dokazuje preko ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s., i pokornosti njemu, dok se ljubav prema Poslaniku s.a.w.s., i pokornost Njemu dokazuje preko ljubavi prema onome koga voli Poslanik s.a.w.s., i pokornosti onome kome nam je Poslanik s.a.w.s., naredio da mu se pokoravamo, kao što Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim!“ Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko mi se pokori – pokorio se Allahu dž.š., a ko se pokori mome emiru – pokorio se meni! Ko mi bude neposlušan – taj je neposlušan Allahu dž.š., a ko bude neposlušan mome emiru – taj je neposlušan meni!“ (Muttefekun ‘alejh)“ (Pogledaj: Džami’ul-Mesa’il, 3/69.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (el-Nisa’, 59.) – kaže: „Allah dž.š., naređuje pokornost našim pretpostavljenima (ulul-emr), bilo da su el-ulema’ – učenjaci, u pitanju, ili el-umera’ – državnici, vojskovođe, sve dok se ne raziđu i ne zapadnu u neslogu, iz čega se da razumjeti i to da je njihovo slaganje dokaz ispravnosti, pa im se naređuje vraćanje Allahu i Poslaniku u slučaju nesloge, pa se ovim naznačava da se tada neće vraćati niti imamu-učenjaku, koji se slijedi, niti dobroj logičkoj analogiji!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 19/67.; Kutub ve Resa’il ve Fetava, 19/67.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Meni je obaveza da se pokoravam Allahu dž.š., Njegovom Poslaniku s.a.w.s., i da se pokoravam pretpostavljenima kada mi narede/zatraže, nešto u čemu je pokornost Allahu dž.š., a ako mi narede ma’asijet – nepokornost Allahu dž.š. – nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. Na ovo nas upućuje Kur’an i Sunnet, i na ovome su složni imami ummeta! Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (el-Nisa’, 59.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.14795.); „Pokornost je samo u dobru!“ (Buharija, br.7145.)
Obaveza mi je da saburam na zulumu i nasilju imama-vođa, i da ne ustajem protivu njih u momentima fitne, shodno hadisu kojeg prenosi Ibnu Abbas r.a., u kojem Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko kod svoga emira vidi nešto što mu nije drago i što ne voli – neka sabura i neka se strpi, jer ko se odbije od džemata, pa koliko i za pedalj, i kao takav umre – umro je džahilijetskom smrću!“ (Muttefekun ‘alejh)
Pored svega, naređeno mi je da radim-govorim, pravo, gdje god da se nalazim, i da se nikoga, osim Allaha dž.š., ne bojim, kako se to bilježi od Ubade b. Samita r.a.: „Dali smo prisegu na vjernost Allahovom Poslaniku s.a.w.s., da ćemo slušati i pokoravati se, u lahkoti i tegobi, lako nam ili teško bilo, makar bili ljudi i nepravedni prema nama, te da se ne borimo oko vlasti s vlastodršcima, te da radimo-govorimo, pravo, gdje god da smo, i da se, osim Allaha, nikog ne bojimo!“ (Buharija, br.7199-7200.; Sunen, Ibnu Madždže, br.2866.)
Allahov Poslanik s.a.w.s., je tražio od ashaba prisegu na ova tri temeljna principa: pokoravanje u onome što je pokornost prema Allahu dž.š., makar bio zulumćar-nepravedan, onaj koji nam to naređuje, da se ne sporimo oko vlasti sa vlastodršcima, te da pomažemo hakk – pravdu i istinu, bez ikakva straha od stvorenja!
Allah dž.š., je naredio, u Svojoj Knjizi, da se Ummet vrati Allahu i Poslaniku onda kada zapadne u neslogu! Mimo toga nam nije naređeno da se tome vraćamo. Imami-ulema, kažu: Ulul-emr, naši pretpostavljeni, su dvije skupine ljudi: el-ulema’ – učenjaci, i el-umera’ – državnici, vojskovođe. U navedeno će spadati i šejhovi vjere (mešajihul-din), i vladari muslimana (mulukul-muslimin) – te svako ko se i za šta pita. Jednima će se biti pokorno u polju ibadeta, po pitanju tefsira kur’anskih ajeta i značenja hadisa, obavijesti od Allaha dž.š., itd., dok će se drugima biti pokorno u borbi-džihadu, sprovedbi Allahovih dž.š., kazni itd., od djela koja sprovode a od Allaha dž.š., su im naređena. Kada se oni slože na nekom pitanju – njihov konsenzus je kategorički dokaz, jer se ummet Muhammeda s.a.w.s., neće složiti na zabludi, pa ako se dođe do spora – vratiće se Kur’anu i Sunnetu!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 3/250.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., i pravovjerne halife nakon njega su upravljali (sijasa) ljudima u pitanjima dina i dunjaluka, ali nakon njih dolazi do prenosa ovlašćenja, tako da su vojskovođe (umera’ul-harb), upravljali ljudima u pitanjima dunjaluka i vanjštine vjere, dok su šejhovi ‘ilma i znanja i vjere upravljali ljudima u pitanjima ‘ilma i vjere. Obije ove skupine su ulul-emr – naši pretpostavljeni, koje nam je obaveza slušati i pokoravati im se, u svemu što od nas traže a u pitanju je pokornost Allahu dž.š., za šta se oni pitaju. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim!“ – što se odnosi na vojskovođe (umera’ul-harb), vladare i njihove zamjenike, kao i na ulemu-učenjake (ehlul-ilmi vel-dini), koji ljude podučavaju vjeri, i koji od ljudi traže da se pokoravaju Allahu dž.š.. dakle, vjera opstaje samo uz pomoć Knjige i Sablje!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 11/552.)
Autor: Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, CG