Priredio: Nedim Botić
Uvaženi šejh Bekr Ebu Zejd, rahimehullah, kazuje: „Naš šejh Muhammed El-Emin Eš-Šenkiti, rahimehullah, (koji je na ahiret preselio 17.12.1393. h.g). je od ovog svijeta uzimao vrlo malo. Viđao sam ga ponekad nije u stanju da razlikuje novčanice različite vrijednosti, i jedne mi je prilike rekao: „Došao sam iz svoje zemlje (Mauritanije) i s sobom donio bogatstvo koje se nalazi u posjedu malog broja ljudi, a to je – zadovoljstvo.
Da sam htio veći položaj, znao bih kako da to i ostvarim, ali sam odlučio da ne mijenjam dunjaluk za ahiret, i svoje znanje ne koristim kako bih udovoljio dunjalučkim željama.“
Šejh Muhammed ibn Salih El-Usejmin, rahimehullah, je povodom toga rekao: „Ove riječi šejha Šenkitija, rahimehullah, odslikavaju stanje učenih ljudi. Oni ne žele da sebi priskrbe ugled, već žele korist ljudima, i da ljudi slijede njihov primjer, i ustraju na tom putu. Poznavajući ih, oni nisu tragali za sopstvenom koristi, već su bili daleko od toga.
I kao što to šejh Bekr navodi, šejh Šenkiti, rahimehullah, je bio od zahida. Kad biste ga vidjeli, pomislili biste da je neki od beduina, stanovnika pustinje. Čak je i njegovo džubbe bilo sasvim obično, bez ikakvih ukrasa. Takođe, nije veliku pažnju posvećivao svojim potrebama, niti da mu odjeća bude skupocjena i ukrašena, molimo Allaha da mu se smiluje.“
Izvor: Komentar šejha Ibn Usejmina na knjigu „Hiljetu talibe-l-‘ilm“ od šejha Bekr Ebu Zejda, rahimehullah, 147. stranica.