Priredio: Sead ef. Jasavić
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., ima odabrane meleke, koji hodaju naokolo tragajući za medžlisi-zikrima, pa kada naiđu na medžlis zikra, sjednu sa njima, i prekriju jedni druge krilima, ispunjavajući prostor između njih i dunjalučkog neba, pa kada se ljudi raziđu sa tog medžlisi zikra, meleki se uzdignu prema nebesima, pa ih Allah dž.š., pita – a On ih najbolje i poznaje: Odakle dolazite? Odgovaraju: Dolazimo od Tvojih robova na Zemlji, koji Te slave (tesbih), veličaju (tekbir), priznaju Jednoću (tehlil), hvale (tahmid), i mole Ti se i obraćaju dovom. Allah dž.š., reče: Šta traže od Mene? Rekoše: Od Tebe dženneta mole. Reče: Jesu li ga vidjeli? Rekoše: Ne, Gospodaru. Reče: Kako bi se tek ponašali da su ga vidjeli!? Rekoše: Utječu ti se. Reče: Od čega utočišta traže? Rekoše: Od vatre Tvoje, Gospodaru. Reče: Jesu li vidjeli Vatru Moju? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su je vidjeli!? Rekoše: Oprosta od Tebe mole. Reče: Već Sam im oprostio, i dao im ono što su tražili, i zaštitio ih od onoga od čega su se utjecali. Rekoše: Gospodaru, među njima se nalazi čovjek-griješnik, koji je tu samo u prolazu, pa je se zadržao među njima – na šta Allah dž.š., reče: I njemu Sam oprostio grijehe! To su ljudi u čijem prisustvu nema nesretnih!“ (Sahihu Muslim, br.7015.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.8960.; Mustedrek, Hakim, br.1821.; el-Ahkam el-Šer’ijja el-Kubra, el-Išbili, 1/248.; el-Tevhid, Ibnu Mendeh, br.560-783.; Šerhul-Sunneh, el-Begavi, br.1241.)
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., ima odabrane meleke koji hodaju zemljom, tragajući za ljudima, pa kada naiđu na one koji Allahu dž.š., zikr čine, poviknu: Evo ga ono što ste tražili, pa im oni prilaze i svojim krilima ih natkriljuju sve do dunjalučkog neba, nakon čega Allah dž.š., kaže: Na čemu ste ostavili robove Moje? Meleki odgovaraju: Ostavili smo ih kako Vam zahvaljuju (tahmid), kako Vas veličaju (temdžid), i spominju (zikr). Allah dž.š., reče: Jesu li Me vidjeli? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su Me vidjeli?! Meleki rekoše: Da su Te vidjeli još više bi Ti se zahvaljivali, veličali i spominjali. Reče: Šta traže? Rekoše: Džennet! Reče: Jesu li ga vidjeli? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su ga vidjeli?! Rekoše: Da su ga vidjeli, još više bi se za njega trudili i još više bi ga tražili. Reče: Od čega se utječu? Rekoše: Od vatre. Reče: Jesu li je vidjeli? Rekoše: Ne. Reče: Kako bi se tek ponašali da su je vidjeli?! Rekoše: Da su je vidjeli, još više bi od nje bježali i više bi se od nje plašili. Reče: Uzimam vas za svjedoke da sam im grijehe oprostio! Rekoše: Među njima se nalazi čovjek-griješnik, kojem nije stalo do njih, već je došao radi potrebe neke. Allah dž.š., reče: To su ljudi u čijem prisustvu nema nesretnih!“ (Sahih. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.7418.; el-Tevhid, Ibnu Mendeh, br.561-783.; el-Du’a, Taberani, br.1894.)
Ibnu Abbas r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., jedne prilike prošao pored Abdullaha b. Revvahe el-Ensarije r.a., koji je podsjećao svoje ashabe (juzekkiru ashabehu), pa Poslanik s.a.w.s., reče: „Vi ste ljudi, s kojima mi je Allah dž.š., naredio da saburam, pa prouči ajet: „Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih, iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti!“ (el-Kehf, 28.) Koliko god vas da sjedne radi zikra, isto toliki broj meleka sjedne do vas, pa kol’ko budete Allaha slavili (tesbih), slaviće ga i oni, kol’ko se Allahu dž.š., budete zahvaljivali (tahmid), zahvaljivaće se i oni, i koliko god, Allaha dž.š., budu veličali (tekbir), veličaće Ga i oni, nakon čega se uzdižu svome Gospodaru, a On ih bolje poznaje od njih samih, i govore: Gospodaru naš, Tvoji robovi te slaviše pa Te i mi s njima slavismo (tesbih), veličaše Te pa Te i mi s njima veličasmo (tekbir), zahvaljivaše Ti se pa Ti se i mi s njima zahvaljivasmo – na šta On reče: O meleki Moji, uzimam vas za svjedoke da sam im grijehe oprostio! Rekoše: Među njima se nalazi taj i taj čovjek-griješnik!? Reče: To su ljudi u čijem prisustvu nema nesretnih!“ (el-Mu’udžem el-Sagir, Taberani, br.1074.)
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada prođete pored džennetskih bašči, opskrbite se! Rekoh: Allahov Poslaniče, šta su to džennetske bašče? Reče: Džamije. Rekoh: A šta je opskrba, o Allahov Poslaniče? Reče: Subhanallah, el-hamdulillah, la ilahe illallah, Allahu Ekber!“ (Hasen-garib. Sunen, Tirmizi, br.3509.; el-Ahkam el-Šer’ijjah, el-Išbili, 3/471.)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada prođete pored džennetskih bašči, opskrbite se! Rekoh: Allahov Poslaniče, šta su to džennetske bašče? Reče: Halke-medžlisi zikra!“ (Hasen-garib. Sunen, Tirmizi, br.3510.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.12545.; Musned, el-Bezzar, br.6500-6907-6908.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3432.; el-Ahkam el-Šer’ijjah, el-Išbili, 3/471.; el-Du’a, Taberani, br.1890.; Šu’abul-Iman, br.526.)
Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: Nema suprotnosti između ove dvije predaje, jer se halke zikra najviše održavaju u džamijama, a džamije su nam posebno naznačene jer su one vrijednije i bolje, i učinjene su džennetskim baščama zbog toga što je ibadet koji se najviše u džamijama i čini taj koji ljude vodi džženetskim baščama!“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 8/407.)
Ibnu Abbas r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada prođete pored džennetskih bašči, opskrbite se! Rekoh: Allahov Poslaniče, šta su to džennetske bašče? Reče: Kružoci učenja i znanja (medžalisul-‘ilm)!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, br.10995.)
Imam el-Menavi rhm., kaže: „Imam Kurtubi rhm., kaže: „Kružoci učenja i znanja se odnose na studiranje halala i harama.“ Imam Gazali rhm., je rekao: „Kružoci učenja i znanja se odnose na znanje o Ahiretu – znanje o Allahu dž.š., Njegovim ajetima, djelima nad Njegovim stvorenjima…“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.860.); „Neki kažu da se kružoci učenja i znanja odnose na tefsir, hadis i fikh!“ (Pogledaj: el-Tejsir bi šerhil-Džami’ el-Sagir, 1/258.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Allah dž.š., kaže: „O vjernici, kada se u petak, na molitvu-namaz, pozove, kupo-prodaju ostavite i požurite k’ zikrullahu (tj. požurite da molitvu, džumu-namaz, obavite); to vam je bolje, neka znate!“ (el-Džumu’ah, 9.) Dakle, žurenje na džumu-namaz je zapravo žurenje ka zikrullahu – spominjanju Allaha dž.š.. S obzirom na to da namaz sadrži zikrullah u sebi – koji je sam po sebi cilj, kao i zabranu poroka i zla, koje nije cilj samo po sebi, Allah dž.š., je rekao: „Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz! Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveći zikrullah! – a Allah zna šta radite.“ (el-‘Ankebut, 45.)
…Ebul-Derda’ rhm., je rekao: „Sve dok si u zikrullahu-spominjanju Allaha dž.š., ti si u namazu, pa makar hodao čaršijom!“ S obzirom da zikrullah obuhvata sve navedeno kaže se: Kružooci i sijela na kojima se govori o halalu i haramu, i njima slična na kojima se spominje i govori o Allahovim naredbama i zabranama, obećanjima i kaznama i sl., sve su to medžlisi zikra (medžalisul-zikr).“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 32/233.; el-Fetava el-Kubra, 4/468.; Kutub ve Resa’il ve Fetava Ibni Tejmijje fil-Fikhi, 32/233.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Okupljanje ljudi radi dobrovoljnog namaza ili slušanja Kur’ana ili zikrullaha i sl., ako se to ponekada radi, to je dobro djelo (hasen). Od Allahovog Poslanika s.a.w.s., se, sahih putem, bilježi da je ponekada obavljao nafilu-namaz u džematu, da bi išao ashabima među kojima bi neko učio Kur’an, pa bi i on sjeo sa njima i slušao učenje Kur’ana, a i sami ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su znali praktikovati da im neko uči Kur’an a oni da slušaju. Bivao je sa ljudima koji bi sjedili radi studiranja Kur’ana i njegova učenja, kao i sa ljudima koji bi zikr Allahu činili, o čemu nam govore i poznate predaje, poput riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s.:
„…i neće se okupiti ljudi u nekoj Allahovoj kući, radi učenja Allahove Knjige, i proučavanja iste, a da Božiji mir ne siđe na njih, i da ih ne prekrije Božija milost, i da ih ne nadkrile meleki krilima svojim, i da ih Allah dž.š., neće spomenuti kod onih koji su kod Njega…“ (Muslim, br.7028.; Ebu Davud, br.1457.; Ibnu Madždže, br.225.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.7421-9263.)
„Allah dž.š., ima odabrane meleke koji hodaju zemljom, tragajući za ljudima, pa kada naiđu na one koji Allahu dž.š., zikr čine, poviknu: Evo ga ono što ste tražili, pa im oni prilaze i svojim krilima ih natkriljuju…“ (Sahih. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.7418.; el-Tevhid, Ibnu Mendeh, br.561-783.; el-Du’a, Taberani, br.1894.)
Što se tiče redovnog okupljanja ljudi, koje se ponavlja svake sedmice, mjesečno ili godišnje, mimo okupljanja šeri’atom propisanih, takvo postupanje će se suprostavljati redovnim okupljanjima radi obavljanja 5 dnevnih namaza, džume, bajrama i hadždža, što će se smatrati izmišljenom novotarijom!“ (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 2/140.; Kutub ve Resa’il ve Fetava Ibni Tejmijje fil-Fikhi, 23/133.
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je na postavljeno pitanje: „Šta je vrijednije i bolje: Učenje Kur’ana ili Zikrullah“ – odgovorio sljedećim: „To će se razlikovati shodno razlikama među ljudima i stanjima u kojima se oni nalaze, pa ako je u pitanju čovjek kojem je dato dobro razumjevanje Allahove Knjige, pa, kada uči, razmišlja o ajetima, i povećava svoju mudrost i poznavanje propisa, gdje mu se ukazuju značenja i činjenice vezane za temeljne istine vjere i oblast halala i harama – učenje Kur’ana je, u njegovom slučaju, vrijednije i bolje, a kako i ne bi kada je učenje Kur’ana jedan od najvrijednijih zikrova, a proučavanje Allahovih propisa jedno od najvrijednijih djela dobrih ljudi.
‘Ata rhm., je govorio: „Medžlisi zikra su kružooci i sijela gdje se studira halal i haram, kako se kupuje i prodaje, kako se klanja, posti, obavlja hadždž, brako-razvodne parnice itd.“. Ako je u pitanju čovjek kojem nije podarena jačina i moć dubljeg razumjevanja Kur’ana, a zikrullah pozitivnije djeluje na njegovu ambiciju i čistije po njegovu dušu, bavljenje zikrullahom, u njegovom slučaju, je vrijednije i bolje, ako je slučaj ovakav.
Salik-onaj koji hodi putem pokornosti Allahu dž.š., i onaj koji žudi za povećanjem u hajru, ne smije zapostavljati ni jedno ni drugo, pa će činiti zikrullah sve dok ne primjeti zamor pri sebi, nakon čega će preći na lagano učenje Kur’ana, uz maksimalnu prisutnost i razmišljanje o značenjima kur’anskih ajeta, veličanje Allaha dž.š., onda kada se naiđe na ajete Tevhida, dovu prilikom iščitavanja ajeta obećanja i nade, poniznost i utjecanje kada se naiđe na ajete straha i prijetnji, uzimanja pouke i ibreta kada se naiđe na ajete o minulim generacijama. Učenje Kur’an-i-Kerima, ne može dosaditi onima koji ga čitaju, zbog raznovrsnosti značenja njegovih ajeta.
Prilikom zikrullaha, treba obratiti pažnju na jedan momenat, na kojeg su ukazali učenjaci (muhakkikun), a to je da prilikom izgovaranja riječi „La ilahe illallah“, čovjek ima na umu kur’anski ajet, iz sure Muhammed, s.a.w.s., 19. ajet: „Znaj da nema drugog boga osim Allaha!“ – kako bi ova blagoslovljena riječ urodila i plodom zikra i plodom tilaveta-učenja Kur’ana, kako bi čovjek, na taj način, spojio između dva dobra. Tilavet-učenje Kur’ana i zikrullah imaju svoje adabe-pravila, i šartove-uslove, o kojima govori ulema, pa je obaveza obratiti pažnju na to, a ako čovjek ima pred sobom šejha koji ga odgaja, njemu će se obratiti kako bi mu ukazao šta je po njega vrijednije i bolje, a Allah dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: Džami’ul-Mesa’il, Ibnu Tejmijje, 3/386.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., o medžlisima zikra, između ostalih, navodi i sljedeće predaje:
Džabir b. Abdullah r.a., kaže: Jedne prilike nam je izašao Allahov Poslanik s.a.w.s., rekavši: „O ljudi, Allah dž.š., ima vojsku meleka, koja na zemlji pronalazi i boravi pri medžlisima zikra, stoga se opskrbite u džennetskim baščama! Rekoše: Gdje su džennetske bašče, o Allahov Poslaniče? Reče: Medžlisi zikra – omrknite i osvanite uz zikrullah, i sebe na to podsjećajte. Ko želi da zna svoj stepen kod Allaha dž.š., neka vidi kakav stepen ima Allah dž.š., kod njega. Allah dž.š., se ophodi prema Svome robu onako kako se Njegov rob ophodi prema Njemu!“ (Sahih. Mustedrek, Hakim, br.1820.) (Pogledaj: el-Sava’ik el-Mursela, 4/1482.)
Imam Ahmed rhm., je rekao: „Plijen medžlisa zikra je džennet!“ (Pogledaj: I’alamul-Muvekki’in, 4/307.)
Ibnul-Semmak rhm., kaže: Vidio sam Mus’ira u snu, pa sam ga upitao: Koja djela si našao da su najvrijednija? Reče: „Medžlisi zikra!“ (Pogledaj: Ruh, 1/24.)
„Traži srce svoje na tri mjesta: pri učenju Kur’ana, na medžlisima zikra, i u momentima halveta-osame, pa ako ne pronađeš srce svoje u ova tri momenta – moli Allaha dž.š., da ti podari srce, jer ti srca nemaš!“ (Pogledaj: el-Feva’id, 1/149.)
„Medžlisi zikra su medžlisi meleka, dok su medžlisi besposlica i nemara medžlisi šejtana, stoga neka svaki čovjek bira ono što mu je milo i drago – s kim bude na dunjaluku s njima će biti i na ahiretu!“ (Pogledaj: el-Vabil el-Sajjib, 1/65.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, CG