Preveo: mr. Emir Demir
Hvala Allahu koji nam je upotpunio vjeru i Svoju nam blagodat usavršio i zadovoljan je da nam islam bude vjera. Zahvaljujem Njemu Uzvišenom, Njemu se kajem i od Njega oprosta tražim. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, i svjedočim da je naš predvodnik i i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i poslanik. Ostavio nas je na jasnom putu na kojem je noć poput dana i sa kojeg može zalutati samo onaj koji je već propao. Neka ga Allah blagoslovi, dadne mu mir i blagodati, kao i njegove drugove, predvodnike upute i svjetiljke u tminama, kao i sve njihove sljedbenike u dobročinstvu i one koji dosljedno slijede njihov put i pravac.
A zatim:
O vjernici, bojte se Allaha i znajte da nema života za islamski ummet osim sa islamom. Opstanak tog života založen je čuvanjem islama, a njegov nestanak uzrokuje nemar prema islamu. Ummet će postojati onoliko koliko postoji i islam u srcima muslimana, a iščeznut će kada počne nestajati srca. Islam je ustav i sistem, te izvor ponosa i snage. Islam je suština i pečat svih vjera. Uzvišeni kaže:
”On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.’’[1]
Vjerovjesnik islama Muhammed, r, je pečat svih vjerovjesnika, najbolji poslanik, njime je blagodat upotpunjena, tama uklonjena, a nedaća nestala.
”Allah je vjernike milošću Svojom darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili!”[2]
Nijednom prijašnjem narodu nije poslan sličan čovjek, niti je Allah ijednom poslaniku objavio ono što je njemu objavio. Njegov ummet je najbolji ummet koji se pojavio među ljudima. Ovaj ummet je postigao dobro koje niko do sada nije postigao. Njegova Knjiga je najbolja knjiga, Poslanik najbolji poslanik, a sljedbenici najbolji sljedbenici. On nam je upotpunio vjeru i usavršio nam datu blagodat. Uzvišeni kaže:
”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran, kada hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i milostiv biti.”[3]
Allahovi robovi! Ovaj ummet ima pravo da se ponosi i osjeća snagu u svome šerijatu i u svojoj vjeri. Zar se putem te vjere nisu ujedinili svi redovi i zbližila srca? Allah je njome spasio čovječanstvo od propasti u ponore i podigao ga na stepen visokih vrijednosti. Izveo ga je iz poniženja i robovanja, i usmjerio ka visinama ponosa i počasti.
O ljudi, suština ove vjere ogleda se u svijetlom promišljanju i ispravnosti duše i tijela, iskrenosti prema Allahu, iskrenosti prema ljudima. Ko više poznaje ovu vjeru, postaje cjenjeniji, ugledniji i respektovaniji.
Islam se širi, a sa njim i njegove vrijednosti gdje god došao. Počast, čestitost i poštenje su njegove posljedice, a hrabrost i ponos njegovi plodovi, kao što je i širokogrudnost i moralnost. Sve to je duboko usađeno u duše sljedbenika islama shodno preporukama Kur’ana i vjerovjesničkim izrekama. Islam predstavlja čisto vjerovanje, duboko uvjerenje kojim su porušeni svjetionici bezbožništva, a sa njim je nestalo i znakova idolopoklonstva. Islam označava ispravno robovanje s kojim se završavaju i nestaju sve novotarije i izmišljotine. Sa islamskim vjerovanjem nestaje lakrdije, pa se tome priključuje pravedno postupanje sa lijepim moralnim ophođenjem. Nema nijednog dobra a da ga ova vjera nije obuhvatila i na njega ukazala, i nijednog zla a da ga ova vjera nije porekla i na njega upozorila. Islam obavještava o onome što će biti do Sudnjega dana.
Ebu Zerr, r.a., kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je među nama, a ni ptica koja maše krilima na nebu nije mu promakla a da nam nije spomenuo značenje o njoj.”[4] Objavom islama sačuvana su prava, zacrtani propisi sa potpunom lahkoćom u primjeni i izvršavanjem u duhu pravednosti i jednakosti, te poštivanjem općih i privatnih prava. Ova vjera nastoji pridobiti koristi i odvratiti štete, uz uzimanje u obzir običaja i navika.
Ova vjera je obuhvatila sve aspekte i veze života u vjerovanju, ibadetima, pitanjima porodice, poslovanju ljudi, kaznenim propisima. Pojasnila je odnos između vladara i podanika, kao što je pojasnila prava prema nadređenima i vođama muslimana. Zacrtala je pravila ratovanja, mira i veza sa nemuslimanima. Pojasnila je pitanje prirodne urođenosti i njene običaje. Ukazala je na povode propasti i nestanka naroda. Otvorila je ljudima puteve razmišljanja kroz različite priče i obavijesti. Poništila je fanatizam i podjele na osnovu spola ili boje kože. Poslanik, r, kaže: ”Svi potječete od Adema, a Adem je od zemlje. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti crveni nad crnim osim po bogobojaznosti.”[5]
Islam je izvor i temelj svih nebeskih vjera i pravaca. Sastoji se od pravednih pravila, razumnog upravljanja i mudrog postupanja. Uzvišeni kaže:
”U Knjizi Mi nismo ništa izostavili”[6]
“I sjeti se onog Dana kada protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za muslimane”[7]
Ummete islama! Muslimani su postigli vrhunac kada je njihova veza sa ovom vjerom bila čvrsta. Tada su uredili svoj život i bili jedinstveni, a njihova država bila je ponosna i superiorna. Najbolji svjedok tome je historija.
Kada je ova veza oslabila i kada su muslimani zapali u poteškoće, polahko su počeli nazadovati. Među njima su se pojavila mnogobrojna razilaženja, shvatanja su se promijenila i iskrivljene su vjerske činjenice. Zapravo, među njima su se proširile novotarije i neutemeljene izmišljotine. Tada su neke skupine te neosnovane stvari uzele kao način ispovijedanja vjere Allahu, približavajući Mu se onim što On nije objavio. Zaboravili su na Njegove propise i mudrosti, i prihvatili druge. Oslonili su se na one koji su nepravdu i širk činili, pa se među njima uveliko pojavila moralna iskvarenost, proširilo se razilaženje, licemjerstvo, međusobna mržnja, zajednička riječ se rastočila i bili su nemarni prema svojoj sadašnjosti i budućnosti. Zadovoljili su se životom jela i pića, a nisu se takmičili oko vrijednosti, niti su nastojali da zadobiju najveće počasti. Dodvoravali su se neprijateljima islama protiveći se tako šerijatu i odstupajući od pravoga puta.
Uzvišeni kaže:
“Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?”[8]
Braćo u ime Allaha! Vjera nije sadržana u pukom izgovaranju riječi, niti u formalnom pridržavanju, uz zanemarivanje prava i obaveza.
Mnogi muslimani zaboravili su na ovosvjetske zakonitosti onoliko koliko ne znaju propise svoje vjere.
Ako ovaj ummet želi da se probudi iz svoga nemara i vrati se svome predvodništvu i vođstvu, neophodno je da se najprije vrati svome Gospodaru. Jasni put je sasvim očit i sačuvan. Odabrani Poslanik, r, ostavio je na tom putu ono što ukoliko ga se bude pridržavao, nikada neće zalutati: Knjigu Gospodara i sunnet vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.. Potrebno je znati, o vjernici, da slabost koja je zadesila ummet islama nije došla za jedan mjesec ili godinu. Evo ranjene Palestine, Afganistana, Iraka… Nasilnici ih nisu uzeli za jednu noć ili dan, već je to trajalo desetljećima uz precizno planiranje i odgoj njihovih generacija, a upropaštavanje naših.
Ono što se sruši tokom desetljeća ili stoljeća, ne može se ponovno sagraditi za nekoliko godina ili mjeseci.
Neophodno je da se, uz duboke uzdahe, iskren trud, kontinuiran rad i duh zalaganja, iskreno vratimo svojoj vjeri. Da bi mlade sadnice narasle i dale plod, potrebno je dosta vremena i pažnje, a šta tek reći kada se odgajaju generacije i preporođuju narodi.
Taj teret je ogroman za iskrene pozivače u islam, a odgovornost je također velika kod iskrenih graditelja. Uzvišeni kaže:
”…a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana – Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti, da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo zločiniteljima po volji.”[9] Međutim, ako su namjere iskrene i odluke ispravne, uz jasnost puta, i ako je već karavana krenula, onda je neophodno, sa Allahovom voljom i dozvolom, doći do cilja. Utječem se Allahu od prokletog šejtana. Uzvišeni kaže:
“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.”[10]
Tražim oprosta od Allaha za sebe i vas, a i za ostale muslimane od svakoga grijeha i pogreške, a i vi tražite oprosta od Njega jer On prašta i samilostan je.
Druga hutba
Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, a pozitivni ishodi su samo za bogobojazne, neprijateljstvo se izražava samo prema nepravednima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, i svjedočim da je naš predvodnik i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je poslan kao milost svim svjetovima, neka ga Allah blagoslovi i dadne mu blagodati, kao i njegovoj časnoj i čistoj porodici i svim njegovim ashabima, tabiinima, i onima koji ih slijede po dobru do Sudnjega dana.
O vjernici, islam je veza ovog ummeta. Islam je čvrsto uže između ovog ummeta i njegovog Gospodara, stoga je neophodno da se uhvatimo za njega, jer posljednje generacije ovog ummeta bit će na pravom putu ukoliko budu prakticirale ono što su prakticirale prve generacije. Iman zahtijeva da čovjek spozna granice kod kojih treba zastati i znakove kod kojih bi trebao stati. Trčanje za svakom strasti, bez ikakvih mjerila, neće donijeti ni slavu, niti povratiti istinu. Ummet kojeg savladaju njegove strasti i zablude tako da zaboravi ono čime je zadužen i nastavi se povoditi za njima, neće biti upućen na istinu. Takav ummet neće biti pod Allahovom protekcijom, niti će biti sposoban da ponese odgovornost i emanet.
Kako li je samo lijep, veličanstven, lahak i čvrst ovaj šerijat – zakon koji ima svoja pravila koja ga određuju. Šerijat ima svoje temelje, principe na koje se vraća. Šerijat potječe od Gospodara, ima svoj cilj, dolazi od Allaha, a cilj mu je Allahovo zadovoljstvo, kao i postizanje onoga što je Allah obećao.
O vjernici! Zahvala na ovim blagodatima i motiv ostanka šerijata jeste da se za njega pridržavamo, te da ne budemo nemarni prema njemu ili da ga zapostavljamo. Čovjek treba znati da ga je Allah odabrao između ostalih ljudi i dao mu ove odlike, pa je zato, kao vid zahvale na tome, dužan da se u potpunosti pridržava njegovih pravila i da čini ono što je Allah naredio i izbjegava ono što je zabranio.
Također, gledajući na nastojanje postizanja dobra i poziv drugih u vjeru, čovjek treba pozivati druge u nju sa mudrošću i lijepim govorom, verbalno i svojim postupcima, pisanom i izgovorenom rječju. Zato neka njegove riječi ne budu u suprotnosti sa djelima, i neka njegov poziv bude u skladu sa uputom i znanjem, a ne smije biti zasnovan na neznanju i strasti.
Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, i podari blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si podario blagodati Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici između ostalih svjetova. Uistinu si Ti dostojan hvale i ponosa.
Allahu naš, budi zadovoljan pravednim halifama i upućenim imamima Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom. Budi zadovoljan njegovim suprugama, majkama vjernika, te njegovim ashabima i svim onim koji ga slijede do Sudnjega dana.
Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima od njih.
Allahu, pomozi islam i muslimane, a prepusti samima sebi one koji napuštaju vjeru.
Allahu, smiluj nam se, jer Ti si prema nama milostiv i nemoj nas kazniti, jer Ti to uvijek možeš.
Allahu, učini bijelim naša lica na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.
Allahu, ukaži nam počast, a nemoj nas poniziti, povećaj nam, a nemoj nam umanjiti, daj nam prednost, a nemoj je drugima nad nama dati.
Allahu, mi se Tebi utječemo od poniženja nesreće, loše odredbe, zluradosti naših neprijatelja.
Allahu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan, i Tebi pripada zahvala poslije zadovoljstva i zahvala kada si zadovoljan.
Allahu, daj ovom ummetu razboritost s kojom će oni koji su Ti pokorni biti ponosni, a nepokorni biti upućeni, s kojom će se naređivati dobro i odvraćati od zla. Slava Tebi pripada, Gospodaru ponosa, u odnosu na ono što oni iznose. Neka je mir na sve poslanike i neka je zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.