Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Svevišnji je Allah rekao: “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana jesu, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri…’” (Alu Imran, 190-191) “Reci: ‘Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!’ – A ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje.” (Junus, 101) “Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kada budu u vatri!” (Sad, 27)
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Razmišljajte o onome što je Allah stvorio, a nemojte razmišljati o Svevišnjem Allahu!”[1]
Fedala b. Ubejd prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Šta će se desiti sa sljedećim osobama, ne pitaj: čovjekom koji napusti zajednicu muslimana, koji je nepokoran vladaru i kao takav umre; robinjom ili robom koji odbjegnu i kao takvi umru; ženom kojoj je muž omogućio dostojan život pa se ona nakon njega razgoliti; oholom čovjeku, jer oholost je samo Allahovo svojstvo; čovjekom koji posumnja u Allaha; i s onim koji izgubi nadu u Allahovu milost, o njima ne pitaj.”[2]
Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Šejtan dođe čovjeku i upita: ‘Ko te stvorio?’ On odgovori: ‘Allah.’ Zatim upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kada se to desi, neka kaže: ‘Vjerujem u Allaha i Njegove poslanike’, to će odagnati šejtansku spletku.”[3]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan dođe čovjeku i zapitkuje ga: ‘Ko je stvorio ovo, ko je stvorio ono…’ sve dok ga ne upita: ‘A ko je stvorio tvoga Gospodara?’ Pa, kada se to desi, neka zatraži utočište kod Allaha i neka prestane o tome razmišljati.”[4] U drugoj verziji stoji: “Uskoro će se ljudi međusobno pitati: ‘Eto Allah je stvorio sve što postoji, a ko je stvorio Allaha, dželle šanuhu?’ Kada ljudi to upitaju vi kažite: ‘Allah je utočište svakome, nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije’, zatim pljucnite na lijevu stranu tri puta i tražite utočište protiv šejtana.”[5]
Enes, radijallahu anhu, kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Svevišnji je Allah kazao: ‘Zaista će tvoj ummet uvijek govoriti: ‘Šta je ovo, šta je ono?’, dok jednom ljudi ne kažu: ‘Eto Allah je stvorio sve što postoji, a ko je Allaha stvorio?’’”[6] U drugoj verziji stoji dodatak: “…i tada će zalutati.”[7]
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, Svemogući Allah u časnom Kur’anu podstiče ljude da razmišljaju o Njegovim ajetima i uzmu pouku, a to se razmišljanje odnosi na dvije stvari: prvo, na razmišljanje o kur’anskim ajetima, a zbog toga da bi čovjek robovao Allahu, dželle šanuhu, onako kako On traži i da bi se uvjerio u to da je časni Kur’an – Njegov nadnaravni govor, kom je neistina strana s bilo koje strane: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti” (En-Nisa, 82). Također: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24); i, drugo, razmišljanje o vidljivim znamenjima: Allahovim blagodatima, vlasti, moći… a zbog toga da bi se čovjek uvjerio u Allahovu veličinu i potvrdio da je časni Kur’an istina: “Reci: ‘Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!’” (Junus, 101) Također: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Fussilet, 53)
Drugo, za razmišljanje o vidljivim znamenjima i časnim ajetima Šerijat nije odredio posebno vrijeme ni položaj tijela, za razliku od sufija i filozofa koji su doznačili određeno vrijeme i položaj tijela za razmišljanje nazivajući to “razmišljanje o Allahu”. Dokaz jesu za to Allahove, dželle šanuhu, riječi: “…za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri…’” (Alu Imran, 191)
Treće, o Allahovom se Biću ne može razmišljati niti se ono može ikako pretpostaviti: “…a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti” (Ta-Ha, 110). Ovo zato jer je Allahovo Biće veće i uzvišenije od toga da ga obuhvati ma kakav primjer i ma kakva mjera na kojima počiva razmišljanje o stvarima: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire…” (El-En‘am, 103). Dakle, niko i ništa ne sliči Stvoritelju: “…i niko Mu ravan nije” (El-Ihlas, 4). Otuda je Mudri Zakonodavac preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se razmišlja o Allahovom uzvišenom Biću.
Četvrto, razmišljanje o Allahovom Biću vodi u sumnju u Svemogućeg Allaha, a ko u Njega posumnja, stradat će, i nužno će se nametnuti zbunjujeće pitanje koje proizlazi iz razmišljanja i zbog koga se posrće: ‘‘Svevišnji je Allah stvorio sve što postoji, a ko je stvorio Allaha, dželle šanuhu? A to je pitanje kontradiktorno i njegova je logika neobjašnjiva, jer je Svevišnji Allah Stvoritelj, i nije stvoren, drugim riječima: “…i niko Mu ravan nije.”
Tvrditi da se to dvoje u ovome slučaju može objediniti kontradiktorno je, to je čak nemoguće. Otuda što je ovo pitanje veoma zamršeno i zagonetno, šejtan prilazi i postavlja ga ljudima da bi posumnjali u Allaha, dželle šanuhu; kroz njega se uspoređuju stvorenja sa Stvoriteljem (a sve što je stvoreno mora imati Stvoritelja). I ako se čovjek ne zaustavi na vrijeme, usporedit će Stvoritelja sa stvorenjima i upast će u temsil, da Allah, dželle šanuhu, sačuva.
Peto, lijek za ovo šejtansko podbadanje i šejtansko razmišljanje jeste slijeđenje kur’ansko-hadiskih smjernica kada je riječ o tome. Njih je objasnio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: čitanje sure El-Ihlas, simbolično pljuckanje na lijevu stranu, traženje utočišta protiv prokletog šejtana, izjava: “Vjerujem u Allaha i Njegove poslanike”, te prekidanje takvog razmišljanja i odustajanje od bilo kakve sumnje.
Šesto, Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, smjernice u tome pogledu korisnije su i sigurnije od duboke rasprave koja većinom vodi u zbunjenost i nedoumicu. Neka svako razmisli o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “…to će odagnati šejtansku spletku.” A ko tako učini iskreno u ime Svevišnjeg Allaha i slijedeći Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, porazit će šejtana.
Sedmo, sljedbenici ispravne tradicije slijedili su spomenute smjernice kada je riječ o borbi protiv šejtanskih podbadanja. Naime, Ebu Zemil pripovijedao je: “Upitao sam Ibn Abbasa: ‘Šta je to što osjetim u svojim grudima?’ On me upita: ‘A šta osjetiš?’ Odgovorio sam: ‘Allaha mi, nikada te ne bih mogao obavijestiti.’ On se nasmija i upita: ‘Da nije kakva sumnja! Od nje niko nije pošteđen, u tome je smislu objavljeno: ‘Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu…’ (Junus, 94).’ Zatim me nasavjetova: ‘Kada u svojim grudima osjetiš takvo nešto, pročitaj ajet: ‘On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On sve zna!’ (El-Hadid, 3).’”[8]
Nastaviti će se inšallah
Knjiga: Enciklopedija zabrana u islamu 1.
Autor: Selim el-Hilali
Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović
Narudžba na broj: 061/700-370, Edin.
[1] Hadis je dobar na osnovu drugih predanja. Tako ga je okarakterizirao šejh El-Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha (1788).
[2] Hadisjeautentičan. Zabilježili su ga: imam El-Buhari u djelu El-Edebul-mufred (590), Ahmed, 4/19, Ibn Hibban (4559) i Ibn Ebu Asim u djelu Es-Sunna (89).
[3] Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ahmed, 6/258.
[4] El-Buhari (3276) i Muslim (134 i 214).
[5] Ebu Davud (4732) i En-Nesai u djelu Amelul-jevmi vel-lejla (420).
[6] Muslim (136).
[7] Hadisjeautentičan. Zabilježio ga je Ibn Ebu Asim u djelu Es-Sunna (647).
[8] Ebu Davud (5110), a lanac prenosilaca je dobar.