U njega se ludo zagledala (7 dio) – Pogled krajičkom oka

Preveo: Abdulvaris Ribo

Jedan od vladara je upitan: “Koji od tvojih robova te bez laskanja najviše voli?” “Na to ti ne mogu odmah odgovoriti, morat ćeš malo sačekati na odgovor”, reče mu vladar. Jednog dana vladar je sa ovim čovjekom, koji ga je pitao, izašao na poljanu, a sa sobom je poveo i stoku i robove. Dok su svi sjedili, odjednom je vladar pogledao prema snježnom brdu, a zatim okrenuo glavu i nastavio razgovarati sa prisutnima. Uto dođe neki rob i pred vladara stavi veliki lonac pun snijega. Vladar ga upita: “Zašto si to učinio?” Rob odgovori: “Vidio sam da se osvrćeš prema snježnom brdu i shvatio sam da o njemu razmišljaš, pa sam požurio da ti donesem snijega.” Vladar se okrenu onom čovjeku koji mu je postavio pitanje i reče mu: “Ovaj mi je najodaniji i najiskreniji. On primijeti i dokuči čak i ono što u mislima poželim.” Neizravno gledanje voljene osobe, bez suočavanja, krišom i budnim pogledom, punim ljubavi, iskrenosti i lijepog odnosa, stvorit će kod nje osjećaj iskrene ljubavi i privrženosti, zbog toga što je tvoje srce i oči nikada ne napuštaju, a oko prenosi ono što je u srcu i sluga mu je pokorni.

U početku poslaničke misije Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu se okretao prema Kudsu, ali je često pogledao prema nebesima, nadajući se da će Allah Uzvišeni promijeniti kiblu. Iako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tražio od Allaha promjenu kible, Allah ga je gledao, pratio njegove postupke i pokrete i znao je njegove misli. Zato je Uzvišeni Allah ubrzo i udovoljio njegovim željama. Uzvišeni kaže: “Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled ka nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš, okreni zato lice svoje prema Časnom hramu!” (El-Bekare, 144.)

Zašto žena ne bi požurila da mužu spravi određenu vrstu hrane ako je osjetila da mu se ta hrana svidjela kad su bili zajedno u nekom restoranu ili pozvani na ručak kao gosti, ili zašto ne bi požurila da mu kupi određeni miris koji mu se svidio, a koji je osjetio kod njenog brata, i dala mu ga kao poklon, bez da je o tome pričao ili to tražio, nego je samo pokazao da mu se dopada, bilo pogledom ili postupkom.

Skriveni pogled zbližava i spaja ljudska srca.

Jedan mladić pripovijeda o tome koliko je povezan sa svojim prijateljem: “Ja osjećam da me traži iako ne pita za mene, a to osjetim jer se okreće i traži me pogledom i tako sve dok me ne ugleda. To zaista djeluje na moje srce. Nekada zna da sam na sijelu, ali i pored toga osvrće se da bi se uvjerio da sam još tu. Na taj način postaje sve bliži mom srcu.”

Jedan od mladića veli: “Nekada osjetim žudnju za svojim bratom po islamu, pa ga pogledam skrivenim pogledom, a on me osjeti i okrene mi se smiješeći se. Želio bi da me prihvati i zagrli, kao što kaže pjesnik:

Čudno je što za njima čeznem

O njima prolaznike pitam, a oni uz mene

Moje oči ih traže, a oni mi u zjenici oka

Srce za njima čezne, a oni preda mnom stoje.”

Zbog toga hurije nikada neće skidati pogled sa svojih muževa u Džennetu i stalno će u njih gledati:  “U njima će biti one koje preda se gledaju” (Er-Rahman, 56). Uzvišeni također kaže: “…Hurija u šatorima skrivenih…”(Er-Rahman, 72.) One su oborile poglede i samo gledaju svoje muževe.

Kako bi ovakav pogled djelovao na ženu kad bi je njen muž pogledao na porodičnom sijelu ili sijelu na kojem su se našli zajedno! Da je gleda skrivenim pogledom, pa kada mu se ona okrene, on se nasmiješi. Kada onaj ko voli gleda voljenu osobu skrivenim pogledom, krišom oka, to voljenoj osobi daje osjećaj povjerenja i kazuje joj da je neko zaista voli. To ostavlja veliki trag u pružanju utjehe, jer otklanja brigu, ublažava bol, tugu baca u zaborav i otklanja tegobu.

Kada se Mekkelije nisu odazvale Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njega je zadesila briga i skoro da je sebe uništio: “Zar ćeš ti sebe uništiti što ovi neće da vjeruju?” (Eš-Šuara, 3).

Uzvišeni Allah ga obavještava da se to tako mora desiti, pa kaže: “Eto tako ga Mi u srca grješnika uvodimo, oni u njega neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu” (Eš-Šuara, 200). Skoro da je sebe uništio iz straha za njih, ili možda zbog pitanja koja su mu se nametala: “Da li je njihovo neodazivanje pozivu dokaz da Allah sa mnom nije zadovoljan?” Nakon prethodnih ajeta Uzvišeni Allah mu se obraća: “Zato se ne moli mimo Allaha drugom bogu, pa da budeš od onih koji će biti paćeni” (Eš-Šuara, 213). Oštre riječi upućene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “pa da budeš od onih koji će biti paćeni…”, ostavile su ogroman trag na srce milostivog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah zatim kaže: “…i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede, a ako te ne budu poslušali, ti reci: ‘Ja nemam ništa sa onim što vi radite.’” (Eš-Šuara, 215-216.)

Povrh svega brinulo ga je da će mu možda njegovi sljedbenici biti neposlušni. Nametala su mu se razna pitanja: “Da li je moj Gospodar nezadovoljan sa mnom? Da  li me izbjegava? Da li me je ostavio?” Na sva ova pitanja Uzvišeni Allah mu odgovara: “…i pouzdaj se u Silnoga i Milostivog, koji te vidi kada ustaneš”. Ti, ti Allahov Poslaniče, iz Svoje ljubavi prema tebi, On ne skida Svoje oči ni sa jednog tvog pokreta. Ovo mu je bila obavijest i utjeha, kao kad te neko gleda ispod oka pa osjetiš olakšanje, tako te i On gleda i vidi pogledom ljubavi, zaštite, milosti i pouzdanja. Uzvišeni Allah to je zatim potvrdio riječima: “Kada sa ostalima molitvu obavljaš”, tj. vidi i one koji te na sedždi svojim riječima blagosiljaju i one koji te po dobru spominju.

Tako neka jedan od supružnika ovakvim pogledom gleda svoga bračnog druga, kada se ovaj žali na odnos nekih svojih prijatelja ili radnih kolega, jer to će ostaviti na njega veliki trag. Skriveni i brižni pogled ublažit će boli koje su obuzele dragu osobu koju drugi izbjegavaju i otkloniti osjećaj da je voljena osoba uistinu izbjegava ili zapostavlja. Ako i postoje neki dokazi i vidljivi znakovi da se izbjegavanje zaista i desilo, ovakav pogled će potvrditi da je bojkot samo nešto privremeno, nešto što se desilo vanredno, što treba popraviti i što u biti i ne postoji. Nakon što je Ka‘b b. Malik izostao iz Bitke na Tebuku, priznao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svoj grijeh: “Allahov Poslaniče, Allaha mi, ja nema nikakvog opravdanja”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Što se ovoga tiče, on je istinu rekao, pa ustani dok ti Allah ne presudi.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izbjegavao ga je, a to je naredio i ostalim muslimanima, sve dok Allah o njemu ne donese Svoj sud. Ka‘b je rekao: “Ljudi se se mnogo promijenili prema nama, tako da mi je zemlja u kojoj sam rođen postala mrska, kao da to nije zemlja koju poznajem. Dolazio sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u mesdžidu, nazivao mu selam i pitao se: ‘Pomiču li mu se usne, odgovara li mi na selam?’ Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu poglede. Kada bih pristupio namazu, on bi me gledao, a kad bih se okrenuo prema njemu, on bi skrenuo pogled s mene.” (Muslim)[1]

Kada bi Ka‘b susreo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on bi okretao glavu od njega, iščekujući Allahovu presudu, ali je Ka‘b zauzimao visoko mjesto u njegovom srcu.

Neki je čovjek rekao: “Ja i moj prijatelj dugo smo se izbjegavali. Jednoga dana, pogledi su nam se sreli i vidio sam da me gleda nježno. Tada sam sebe žestoko kritizirao zbog toga što sam ga izbjegavao i na kraju smo se pomirili. Ako muž kritizira ženino spremanje hrane ili joj uputi neke zamjerke na razmještaj u kući, neka je kritizira na ovaj način, neka je pogleda ispod oka, kako bi joj olakšao i kako bi zamjerke u srcu lakše podnijela. To će polučiti uspjeh, ukoliko nakon toga od žene ne potekne nešto što će naljutiti muža. Međutim, ako ovaj skriveni pogled izostane, druga strana će osjećati da je zapostavljena i da joj niko ne pridaje pažnju.

Jedna žena priča o svome stanju sa mužem kada među njima dođe do svađe i kaže: “Kada uđe u kuću, iščekujem da me makar ispod oka pogleda, ali to ne primjećujem, čak štaviše, kao da me i nema, što svakako poveća moju srdžbu.”

Nastavit će se, inšallah

Naslov originala: Kad šegafeha hubben (قد شغفها حبا)

Redaktura prijevoda:mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić