Priredio: Nedim Botić
Porodični život islamskog velikana Ibn Usejmina, rahimehullah: Ovaj članak predstavlja transkripciju i prijevod drugog dijela intervjua s Ummu Abdullah, ženom uvaženog šejha Muhammeda ibn Saliha El-Usejmina, rahimehullah. Pitanje 14. Zašto šejh Ibn Usejmin nije koristio kanu, tj. zašto nije bojao svoju bradu? Ummu Abdullah: Vjerovatno nije imao dovoljno slobodnog vremena da to učini. Tako mi je rekao. 15. Koji su bili koraci koje je Šejh poduzimao na putu traženja znanja, i koja je u tome bila Vaša uloga?
Ummu Abdullah: Šejh je započeo s predavanjima u Velikoj džamiji u Unejzi, odmah nakon preseljenja na ahiret njegovog učitelja, šejha Abdur-Rahmana ibn Nasira Es-Sa’adija. To je bilo i prije nego sam se ja za njega udala. U to doba, on je gledao na sebe samo kao na talibu-l-ilma (tragaoca za znanjem).
Što se tiče moje pomoći, nastojala sam da ga ne odvratim od traženja i širenja znanja. Trudila sam se da mu pružim sve ono što je podržavalo njegove napore. Nadgledala sam i vodila i brigu o djeci, izuzev u stvarima koje su zahtijevale njegovu direktnu pažnju, kako bi on mogao dati smjernice, prijekor ili rješenje.
16. Kako je Šejh pravio balans između da’we, koja je oduzimala najveći dio vremena, i porodičnih i društvenih obaveza?
Ummu Abdullah: On je veliku pažnju poklanjao organizaciji i planiranju svoga vremena. Na primjer, odredio bi sebi posebno vrijeme za: podučavanje, fetve, da’wu, ibadet, porodicu, djecu, društvene obaveze, i održavanje rodbinskih veza.
Ukoliko u određenim vremenima ne bi bio u stanju da lično učestvuje u nekim obavezama, nastojao je da to nadoknadi, makar i preko telefona.
17. Kako je šejh gledao na edukaciju i upućivanje svoje djece?
Ummu Abdullah: On je bio zagovornik obrazovanja; međutim, nije tjerao svoju djecu da izaberu neko posebno polje, već im je služio samo savjetnik vezano za njihove želje. Dovoljan dokaz tome jeste da su djeca završila različite vrste školovanja; neki šerijatsko (fikh), drugi vojno, a neki pedagoške nauke.
18. Vezano za Šejhov rad i obaveze, nameće se pitanje njegovog odsustva od porodice i kuće. Kakva je u svemu tome bila Vaša uloga, i kako ste nadoknađivali njegovo odsustvo?
Ummu Abdullah: Čak i kad bi bio odsutan od kuće zbog predavanja u Unejzi ili zbog putovanja, nastojao je da se s djecom redovno čuje preko telefona, a nakon povratka bi provjeravao njihovo stanje.
Moju ulogu u svemu tome ne vrijedi ni spominjati jer nismo nikad izgubili osjećaj da je on tu s nama. Općenito gledano, nastojala sam da djeca razumiju da njihov babo puno radi i da ima puno obaveza. Podsticala sam ih da budu strpljivi, a on bi im sve to nadoknadio kad bi se vratio kući.
19. Možete li nam nešto reći vezano za njegov ibadet u kući
Ummu Abdullah: Bio je veoma revnostan po pitanju obavljanja namaskih sunneta u kući, osim u izuzetnim okolnostima. Nastojao je da se što češće budi u zadnjoj trećini noći, i prije sabaha bi klanjao vitr, s dodatkom zikra i istigfara, što nije nikad napuštao.
20. Kako je izgledala njegova dnevna rutina? Na primjer, kad bi usnuo i kad bi se budio, kad je doručkovao, ručao i večerao?
Ummu Abdullah: Šejh se je obično budio u posljednjoj trećini noći, klanjavši onoliko koliko bi Allah odredio.
Prije sabahskog ezana, klanjao bi vitr.
Nakon ezana je klanjao sabahske sunnete, i budio bi ukućane prije odlaska u džamiju radi farz-namaza.
Nakon sabaha, vratio bi se kući i u dvorištu učio jutarnji zikr i Kur’an sve dok Sunce ne bi odskočilo.
Nakon toga bi otišao na spavanje sve do 8 sati ujutro. Ovako je obično izgledao početak dana ukoliko Šejh ne bi imao obaveze na fakultetu. Nakon buđenja, malo bi doručkovao i pripremao posao i čitao u svojoj radnoj sobi. Klanjao bi i duha-namaz, prije nego bi otišao u džamiju radi klanjanja podne-namaza. Nakon povratka, ručao bi s porodicom u oko 1:30 poslije podne.
Nakon toga bi odgovarao na telefonske pozive, sve do oko 20 minuta prije ikindije. Tada bi se odmorio 15-tak minuta ili manje, i potom otišao na ikindiju u džamiju. Nakon preslušavanja studenata, vratio bi se u radnu sobu, a potom otišao u džamiju na akšam i radi dersa koji bi držao sve do jacije.
Obično bi se nakon toga vratio kući, i lagano večerao. Tada bi odlazio u radnu sobu kako bi ili držao predavanja van Kraljevine preko telelinka, ili bi držao sastanke. Ovako je izgledao njegov dnevni raspored tokom većine godine, mada bi se to mijenjalo tokom nekih vremena, poput Ramazana, hadždža, ili tokom ljetnjeg raspusta.
Imao je takođe i nekoliko sedmičnih obaveza koje bi obavljao ili u kući, ili van nje. Neke od tih obaveza su uključivale: srijedom naveče sastanci s šerijatskim sudijama, sastanci s imamima koji bi trebali da drže hutbu te sedmice, sastanci s univerzitetskim profesorima i osobljem, i sastanci s ljudima iz Hizbe (šerijatske policije). Ovi bi sastanci potrajali sve do 11 ili 12 naveče, a nakon toga bi odlazio na spavanje.
21. Kakav je bio njegov raspored tokom Ramazana, a posebno nakon iftara?
Ummu Abdullah: Šejh je imao drugačiji raspored tokom Ramazana. Tada je većinu vremena provodio u džamiji učeći Kur’an i ispunjavajući potrebe drugih ljudi. Takođe, na iftar bi svojoj kući zvao studente i siromahe. Nakon jacije bi se vratio kući radi večere i radi davanja fetvi preko telefona. Takođe, mnogi bi ljudi posjećivali naš dom kako bi poselamili Šejha ili radi fetvi.
22. Gdje je šejh volio da provodi svoje slobodno vrijeme?
Ummu Abdullah: Šejh nije nikad imao slobodnog vremena; čitavo je njegovo vrijeme bilo ispunjeno obavezama. Čak i kad bi sjedio s nama, zazvonio bi telefon, i znao je provesti dosta vremena odgovarajući na poziv. „Slobodno vrijeme“ je provodio šireći znanje, ispunjavajući tuđe potrebe i izdavajući fetve.
23. Koliko je sati dnevno Šejh spavao?
Ummu Abdullah: To nije prelazilo 3 do 4 sata spavanja u jednom navratu. Ukupno gledano, ta cifra nije prelazila 6 sati u toku jednog dana i noći.
24. Koga je od svojih učenika Šejh hvalio, često spominjao i čijim se posjetama radovao?
Ummu Abdullah: On je na sve studente podjednako gledao. Svi su mu oni bili poput sinova, i nijednog od njih nije posebno hvalio, već se jednako ophodio kada bi se susreli ili kada bi ih dočekivao u našoj kući. Takođe, on je uzimao učešće u njihovim svečanostima, sastancima, putovanjima, ili bi im pomagao ukoliko bi nekom od njih nešto zatrebalo.
25. Kako je Šejhova porodica gledala na njegov zuhd (asketizam) i skromnost?
Ummu Abdullah: Mi smo na njega gledali kao na uzor u svim stvarima, i divili smo se njegovoj skromnosti i zuhdu, a to nam je pružalo smiraj jer on nije volio niti želio poseban tretman.
On je bio jednostavan čovjek koji je u svim stvarima volio blagost i olakšanje.
______________________________________________________
Uz Allahovu pomoć i podršku, treći dio ovog članka donosi posljednjih desetak odgovora Ummu Abdullah, vezanih za porodični i privatni život uvaženog šejha Ibn Usejmina, rahimehullah.
Nastavlja se…
Izvor: Intervju je obavila sestra Maha bint Husein Eš-Šammar i objavljen je u magazinu „El-Mutemejjizeh“, broj 45., Ramazan, 1427. H.g.