Priredio: Nedim Botić
Porodični život islamskog velikana Ibn Usejmina, rahimehullah: Ovi članci predstavljaju transkripciju i prijevod intervjua s Ummu Abdullah, ženom uvaženog šejha Muhammeda ibn Saliha El-Usejmina, rahimehullah. Kroz niz pitanja o porodičnom životu ovog islamskog velikana, imat ćemo priliku da naše živote usporedimo s njegovim, i da uzmemo vrijedne pouke i poruke. Uz Allahovu dozvolu, svi ćemo se moći okoristiti iz primjera uvaženog šejha, rahimehullah, kao i iz primjera njegove žene, koja zaslužuje poštovanje islamskog ummeta zbog velike uloge koju je imala pomažući šejhu u traženju i širenju korisnog znanja.
Pitanje 1.: Da li je postojala neka razlika u ljubavi i trudu šejha Ibn Usejmina prema stjecanju znanja, da’wi i ibadetu u odnosu kad je bio mlađi i kad je zašao u godine?
Ummu Abdullah: Nisam nikad primijetila slabljenje ili slabost u njegovog volji za stjecanjem znanja, da’wi i ibadetu, bez obzira na njegove godine. Naprotiv, s vremenom se povećavao broj njegovih obaveza, a tako je bilo i s ibadetima, do te mjere da čak ni tokom njegove teške bolesti nije bio nemaran niti jedan trenutak; svaku je sekundu provodio u sjećanju na Allaha, ibadetu Njemu, podučavanju ili usmjeravanju.
2. Šta vas je zadivilo u njegovom životu?
Ummu Abdullah: Njegov je život bio primjer kojeg bi trebali slijediti, a posebno njegov sabur i želju za traženjam znanja, kao i ljubav prema podučavanju i širenju nauke. Takođe, njegova pobožnost je nešto što možda ne poznaju mnogi koji mu nisu bili bliski.
3. Na koji se je način ophodio prema djeci u privatnom životu?
Ummu Abdullah: Njegovo se ophođenje prema sinovima i kćerima može podijeliti u dva dijela:
Prvo, dok su bili manji, šejh je nastojao da im bude što bliži, brinuo se o njima, podučavao ih nekim islamskim principima, i pratio je njihove uspjehe u učenju. Takođe, brinuo se o tome da ih usmjeri, prekori ili podstakne. Na primjer, ponekad bi djecu vodio s sobom u džamiju radi džematile-namaza. Podsticao je djecu i da poste par dana mjeseca Ramazana. Podsticao bi ih i da nauče napamet neke kraće sure iz Kur’ana i nagradio bi ih kad bi to uspjeli.
Kada su djeca narasla i sazrijela, tada je bio čvrst i odlučan po pitanju izvršavanja islamskih obaveza i u discipliniranju u slučaju nemara, mada je i prilikom kažnjavanja imao cilj i razumijevanje. Ponekad, nije oklijevao da uradi šta je potrebno da promijeni ili ispravi njihove greške. Također, imao je u djecu povjerenje da će sama obaviti neke stvari kako bi ih podučio samostalnosti: stalno bi ih podsticao na čestitost i vodio o tome računa.
4. U kojim bi se situacijama šejh ljutio, i kako se je borio s ljutnjom?
Ummu Abdullah: On bi se rasrdio ukoliko bi se prekršile Allahove granice. A što se tiče mene kad bih se naljutila na djecu, prvo bi me nastojao smiriti, a nakon toga bi prekorio onoga koji je pogriješio. Općenito, pejh je bio tih čovjek i nije se brzo ljutio; a i kad bi se naljutio, njegov bi gnjev brzo splasnuo. To je jedna od Allahovih blagodati prema njemu, a to je nešto što bih i ja voljela da imam.
5. Kako je ustajao nakon sna? Da li je koristio alarm, ili ga je neko od ukućana budio?
Ummu Abdullah: Po pitanju buđenja iz sna na prvom mjestu se je oslanjao na Allaha, potom na alarm, a tek onda na nas. Obično bi ustajao iz kreveta prije alarma i prije nego bih ga ja stigla buditi.
6. Da li je šejh Ibn Usejmin ikad išao s svojom porodicom u prirodu ili na izlet?
Ummu Abdullah: Da, svake sedmice nakon džuma-namaza familija je odlazila na izlet u na jedno obližnje mjesto, i tamo bismo ručali. Šejh je tada vrijeme provodio u igri s djecom, poput trkanja ili rješavanja zagonetki. Takođe, on bi ponio i jednu puškicu i natjecao se s djecom u streljaštvu i gađanju.
7. Kako je šejh Ibn Usejmin postio tokom godine?
Ummu Abdullah: Šejh je ustrajno tokom cijelog života postio tri dana svakog mjeseca. Takođe, postio je 6 dana u ševvalu, 10 prvih dana zul-hidždžeta, i dan Ašure.
8. Kako je šejh Ibn Usejmin odabirao imena djece?
Ummu Abdullah: On je imao običaj da odabere imena poput Abdullah i Abdur-Rahman. Ostala je imena prepustio ukućanima da se dogovorimo. Mi bismo odabrali ime i rekli mu ga; on bi se ili složio ili nas zamolio da izabaremo neko drugo. A Abdullah i Abdur-Rahman su imena dvojice njegovih sinova.
9. Koje su to neke stvari koje bi obradovale šejha?
Ummu Abdullah: Nema sumnje da bi se šejh obradovao svaki put kad bi čuo za uspjeh islama i muslimana.
A što se tiče porodičnog okruženja, radovala su ga druženja s porodicom i djecom. Takođe obradovalo ga je kad je dobio unuke. Imao je običaj da djeci raširi svoj ogrtač i dopusti im da se u njega skriju i onda bi se raspitivao za njih, gdje su; tako je činio više puta. Kasnije bi ih vodio u svoju biblioteku gdje je čuvao posebnu vrstu slatkiša koju su djeca zvala „halvetu-ebii“ (slatkiši moga babe). Mi smo se trudili da djeca sama nikad ne pronađu ne slatkiše, osim kad budu s šejhom. Uprkos svojim brojim obavezama, šejh je vodio računa o tome da posjeti svoje unuke u njihovim kućama ili ako se razbole u bolnici; ovo je mnogo značilo kako djeci, tako i njihovim roditeljima.
10. Koliko je djece imao šejh Ibn Usejmin?
Ummu Abdullah: Šejh je imao 5 sinova i 3 kćerke.
11. Da li mu je neko dijete posebno priraslo srcu?
Ummu Abdullah: Šejh je nastojao biti pravedan prema djeci u svim stvarima, malim i velikim. Ukoliko bi među djecom primjetio bilo kakvu razliku, nikad to ne bi javno iznosio jer to ne bi bilo pravedno.
12. Koje je dijete bilo najviše pogođeno njegovom smrću?
Ummu Abdullah: Svi su oni bili povrijeđeni, i ja sam osjećala da u tom bolu nismo bili sami jer je šejh bio poput oca mnogim muslimanima širom svijeta, koji su svi bili tužni zbog njegove smrti.
13. Koje je najmlađe dijete?
Ummu Abdullah: Najmlađa je kćerka koja sad ima 21 godinu. (Intervju je obavljen 1427. H.g., primj. prir.)
____________________________________________________
Nastavlja se…
Uz Allahovu pomoć i podršku, drugi dio ovog članka donosi pitanja i odgovore o svakodnevnom životu, dnevnoj rutini, slobodnom vremenu, i ponašanju u kući uvaženog šejha Ibn Usejmina, rahimehullah.
Izvor: Intervju je obavila sestra Maha bint Husein Eš-Šemmar i objavljen je u magazinu „El-Mutemejjizeh“, broj 45., Ramazan, 1427. H.g.