Preveo: mr. Emir Demir
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji nam je podario nebrojene blagodati, upotpunio nam vjeru, i koji nam je zabranio poistovjećivanje sa nevjernicima i mušricima. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, iskreno Mu ispovijedajući vjeru, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, kojeg je poslao kao milost svjetovima, naredio mu je borbu protiv nevjernika i licemjera, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe, i sve koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.
A zatim:
O ljudi, Allaha se bojte i zahvaljujte Mu na blagodati islama i što vas je učinio sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s., i koji vas je učinio, ako se budete pridržavali vjere i slijedili Poslanika, r, najboljom zajednicom ljudi. Čovječanstvu ste potrebni da mu pojasnite nauku i uputu, a vi ni o kome od ljudi ne ovisite. Vjera vaša se temelji na ispravnom uvjerenju, pravednom vjerozakonu i uzoritom moralu. Ona sadrži uputu za cijelo čovječanstvo kojom se postiže sreća oba svijeta. Islam je vjera koja vrijedi za sva vremena i sva mjesta na Zemlji, za svakog pojedinca, zajednicu i generaciju. Uzvišeni veli:
“Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu…”[1]
“Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena“[2]
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“[3]
Prve generacije muslimana, kada su se čvrsto držale vjere, bili su predvodnici svijeta, osvajali su područja i na istoku i na zapadu, u kojima bi potom zavladala rad, mudrost i pravednost. Postali su vođe od ugleda kojih se neprijatelj bojao jer su ovisili samo o Allahu. Činili su dobročinstva čovječanstvu jer su slijedili vjeru koja je objavljena od Mudroga i Silnoga koji zna šta koristi, a šta štetu nanosi Njegovim stvorenjima. Uzvišeni veli:
“A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten.”[4]
S obzirom da islam obiluje časnim znanjem, mudrim i pravednim propisima, Allah nam je i naredio da ga se držimo, da njegove propise poštujemo, da Poslanika, s.a.v.s., slijedimo, a zabranio nam je da slijedimo druge pravce i zakone koji su u koliziji sa njim. Zabranio nam je slijeđenje nemuslimana u domenu vjere i običaja, jer to predstavlja poistovjećivanje sa Allahovim i našim neprijateljima.
“Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! – A kako malo vi pouku primate!“[5]
“I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“[6]
“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici“[7]
Musliman se ponosi svojom vjerom, uspravno korača ma gdje bio i ne boji se, radi Allaha, ničijeg prijekora:
“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici“[8]
“A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju“[9]
Muslimanu nije dozvoljeno da gleda u nevjernike s divljenjem i veličanjem jer su oni poniženi zbog svog nevjerovanja:
“A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti“[10]
Isto tako, vjernik nije zadivljen materijalnim dobrima koja nevjernik posjeduje, jer je to iskušenje dato u ograničenom vremenskom trajanju:
“Reci: ‘Naslađujte se, završit ćete sigurno u Vatri!”[11]
“I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna“[12] Vjernik smatra da je ono što je u posjedu nevjernika kazna za njih i na ovom svijetu. Koliko samo ulažu napora da bi sakupili i sačuvali imetak, a onda smrću budu odvojeni od njega, a od njega neće nikakve koristi imati na ahiretu!
“Neka te ne ushićuju bogatstva njihova i djeca njihova! Allah želi da ih njima na ovom svijetu namuči i da skončaju kao nevjernici.“[13]
Vjernik je sretan u svom vjerovanju. Ako posjeduje nešto od ovoga svijeta, to mu je dodatno dobro i pomoć na putu pokornosti, a ako mu bude uskraćeno, ono što će mu Gospodar kao nagradu dati bolje je i vječno. Vjernik je sretan na oba svijeta. Sretan je na ovom svijetu jer koristi svoj život za činjenje dobrih djela, a sretan je na ahiretu zbog džennetske nagrade u kome će vječno ostati.
Nevjernik je nesretan na oba svijeta:
“Izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak“[14] On je nesretan na ovom svijetu jer se načinom svog života udaljio od Allaha i Dženneta, a nesretan je na ahiretu jer će mu boravište Vatra biti, u njoj će vječno ostati, a grozno li je to prebivalište.
Dakle, da li priliči vjernicima koje je Allah uzdigao s islamom i uzvisio ih nad ostalim stvorenjima da slijede i poistovjećuju se sa nevjernicima? Da li se bolji treba poistovjetiti sa lošijim, uspješan sa propalicom?
Poistovjećivanje podrazumijeva da je onaj na koga se ugleda bolji od onoga ko se želi poistovjetiti. Allah, i Njegov Poslanik zato nas upozoravaju da se ne poistovjećujemo sa nevjernicima u ibadetu i običajima. Od Abdullaha b. Omera, r.a. , da je Poslanik, s.a.v.s. , rekao: “Ko se poistovjeti sa nekim narodom, on mu i pripada.”[15] Od Abdullaha b. Omera da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije od nas onaj ko se poistovjeti sa nekim mimo nas. Nemojte se poistovjećivati sa jevrejima niti sa kršćanima!“[16]
Poistovjećivanje sa nevjernicima ima kobne posljedice. Ono ukazuje da se time oni veličaju i uzdižu, jer se inače ne bi poistovjećivalo s njima, a to ukazuje i da takav musliman ima osjećaj slabosti svoje ličnosti, što ga stavlja u podređen položaj, a što je veoma opasno.
Musliman koji se poistovjećuje sa nemuslimanom ponižava sebe i spušta se na niži nivo, zamjenjuje bolje lošijim. To predstavlja nezahvalnost na blagodati i predstavlja poniženje za islam. Islam je iznad svega i ništa nije iznad njega.
Poistovjećivanje sa nevjernicima vodi ka iskazivanju ljubavi i prijateljstva prema njima. Uzvišeni veli:
“O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.”[17]
Poistovjećivanje briše razlike između muslimana i nemuslimana, a Allah je napravio razliku među njima, u propisima, nagrađvanju i kažnjavanju na ovom i na budućem svijetu.
U ovom vremenu poistovjećivanje sa nemuslimanima prouzrokovalo je veoma negativne i opasne pojave:
– muslimani se poistovjećuju s njima po pitanju veličanja kaburova, pretjerivanja u pogledu dobrih ljudi, izgradnje bogomolja na kaburovima što postepeno vodi do velikog širka. Od Aiše, da je Poslanik, s.a.v.s., na samrtnoj postelji kazao: “Allah je prokleo jevreje i kršćane, kabure svojih vjerovjesnika uzeli su za bogomolje. Dodala je: Da nije toga, Poslanikov kabur bio bi iznesen. Međutim, postojala je bojazan da će ljudi činiti ibadet pored njega“[18] Nije tajna pojava velikog širka u ovom ummetu zbog povođenja za jevrejima i kršćeanima u veličanju kaburova do te mjere da su postali predmet obožavanja pored Allaha. U to se ubraja i izgradnja džamija na mjestima gdje postoje tragovi poslanika kao što su mjesta na kojima su sjedili, klanjali ili ih je neko u snu vidio na određenom mjestu i slično.;
Utječem se Allahu od prokletog šejtana:
“A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne odbraniti; nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone“[19]
Da nam Allah podari blagoslov u Kur’anu časnom i govoru prvaka poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.. Allaha za oprost molim jer On uistinu prašta i milostiv je.
Druga hutba
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na svim blagodatima i dobročinstvu. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe.
A zatim:
O ljudi, Allaha se bojte, za Njegovo uže se držite i vjere Njegove se pridržavajte pa ćete biti spašeni i sretni. Uzvišeni veli:
“A kako možete nevjernici postati kad vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Njegov Poslanik? A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na pravi put.“[20]
Koristiti se pozitivnim dostignućima i otkrićima koja su od koristi za čovječanstvo, a što je Allah podredio čovjeku, dozvoljeno je i to spada u jačanje snage, što Allah naređuje. Sve što je u kosmosu Allah je podredio da služi vjernicima, oni imaju prednost nad nevjernicima:
“Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.”’[21] Ovo je odgovor od Allaha, svima onima koji zabranjuju nešto od hrane, pića ili odjeće samovoljno, bez valjanog argumenta od Allaha :
“Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio?”’[22] Sve je podređeno onima koji vjeruju u Allaha i koji Mu iskreno robuju na ovom svijetu, a tu skupa s njima učestvuju i nevjernici, s tim da će na budućem svijetu to biti samo za vjernike, u tome niko od nevjernika neće učestvovati, jer džennet je nedostupan i zabranjen nevjernicima.
Kada se muslimani ulijene, situacija se potpuno izmijeni. Nevjernici preuzmu primat, bave se proizvodnjom i trgovinom, tako da u dobrom dijelu blagodati oni uživaju, a muslimane radi toga dovode u podređeni položaj.
Muslimani su dužni ponovo se organizirati, fabrike i proizvodnju pokretati, iskustvima drugih se okoristiti i sve blagodati na Zemlji staviti u funkciju za dobrobit islama i muslimana. Ovo nije način slijeđenja nevjernika, već postupanje po naredbi naše vjere.
Muslimani današnjice su nažalost potrošači, ali ne i proizvođači. Postali su ovisni o drugima, ne slijede nemuslimane u proizvodnji, već poprimaju od njih marginalne, bezvrijedne ideje i loše običaje koji ih još više ponižavaju i slabe.
Islam nam ne zabranjuje uvoz korisnih i kupovinu dobrih proizvoda – iako bi bilo puno bolje da proizvodimo, a ne samo uvozimo – ali nam zabranjuje uvoz loših i štetnih običaja, zabranjuje nam poistovjećivanje s nevjernicima u domenu njihovih običaja i onoga što je karakteristično za njih. Mi se trebamo ponositi svojom vjerom i učenjacima, jer mi smo nosioci emaneta da’ve, mi predstavljamo snagu jer imamo ispravno vjerovanje, a time i veliku odgovornost.
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov kao što si blagoslovio Ibrahima i rod ibrahimov, zaista si Ti hvaljen i slavljen.
Allahu moj, oprosti vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima!
Allahu moj, pomozi islam i muslimane, a ponizi one koji ponižavaju vjeru!
Allahu moj, smiluj nam se jer si prema nama milostiv, nemoj nas kazniti iako Ti to možeš!
Allahu moj, osvijetli nam lica na Dan kada će neka lica biti svijetla, a neka potamnjela.
Allahu moj, utječemo Ti se od tuge, nesreće i neprijatelja! Allahu moj, neka Ti je hvala sve dok ne budeš zadovoljan, i neka Ti je hvala i nakon zadovoljstva. Allahu moj, podari ovom ummetu ambijent u kojem će vjernici biti uzdignuti, gdje će se naređivati dobro, a od zla odvraćati.
Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni, i mir poslanicima i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
[1] El-Isra’, 9.
[2] El-Furkan, 1.
[3] El-Enbija, 107.
[4] El-Mulk, 14.
[5] El-A’raf, 3.
[6] Hud, 113.
[7] El-Hašr, 19.
[8] Ali Imran, 139.
[9] El-Munafikun, 8.
[10] El-Hadzdz, 18
[11] Ibrahim, 30.
[12] Taha, 131..
[13] Et-Tevbe, 85.
[14] El-Hadždž, 11.
[15] Albani ga ocjenjuje kao vjerodostojan
[16] Tirmizi
[17] El-Maide, 51.
[18] Buharija i Muslim
[19] El-Džasija, 18-19.
[20] Ali Imran, 101.
[21] El-A’raf, 32.
[22] El-A’raf, 32.