Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Svevišnji Allah rekao je: “Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju…” (En-Nisa, 51) Muavija b. el-Hakem es-Sulemi pripovijedao je: “Dok smo jednom prilikom klanjali s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, neki je čovjek kihnuo, pa sam mu nazdravio riječima: ‘Jerhamukellah!’ Ljudi su me na to prijekorno pogledali, pa sam rekao: ‘Teško meni, zašto me tako gledaju?!’ Počeli su udarati svojim rukama o bedra, iz čega sam shvatio da me ušutkavaju; zašutio sam. Nikada nisam vidio niti ću vidjeti boljeg učitelja od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Boga mi, nije se prema meni grubo ponio niti me udario niti me ukorio, već nakon što je završio namaz, rekao je: ‘U namazu nema mjesta za ljudski govor, namaz je slavljenje i veličanje Allaha i recitovanje Kur’ana’, ili kako je već rekao. Rekao sam mu: ‘Allahov Poslaniče, ja sam skoro prihvatio islam; znaj da među nama ima ljudi koji posjećuju i vračare.’ On reče: ‘Ali ti ih nemoj posjećivati.’ Obavijestio sam ga: ‘Allahov Poslaniče, među nama ima ljudi koji imaju zle zloslutnje.’ On je odgovorio: ‘Zloslutnja je nešto normalno što čovjek osjeti u prsima, ali nemojte da vas ona odvrati od onoga što ste naumili uraditi.’ Rekao sam da se neki među nama bave geomantijom, a on kaza: ‘Jedan se poslanik također bavio geomantijom, pa ko bude u tome vješt poput njega, uredu je.’” Muavija je pripovijedao: “Imao sam robinju koja je čuvala ovce u blizini Uhuda i El-Dževanijje.[1] Jednog sam dana pogledao u stado i primijetio da je jednu ovcu vuk pojeo, a i ja sam čovjek, ljutim se kao i ostali ljudi, pa sam je pljesnuo. Kada sam otišao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo, jako me ukorio. Sugerirao sam: ‘Allahov Poslaniče, hoću li je osloboditi?’ On je zatražio: ‘Dovedi je kod mene.’ Kada sam je doveo, on je upitao: ‘Gdje je Allah?’ ‘Na nebu’, odgovorila je. Ponovo je upitao: ‘A ko sam ja?’ ‘Ti si Allahov Poslanik’, odgovorila je. ‘Oslobodi je, zaista je ona vjernica’, zaključi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.”[2]
Safijja b. Ebu Ubejd prenosi od jedne Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, žene da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom, pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana.”[3]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono što govori; ko priđe svojoj supruzi dok je u mjesečnom ciklusu, ko priđe svojoj supruzi u analni otvor, odrekao se onoga što je objavljeno Muhammedu.”[4]
Ebu Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Visoke stupnjeve u Džennetu neće zaraditi onaj ko se bude bavio vračanjem, niti onaj ko se bude povodio za strelicama mejsira, niti onaj ko se vrati s puta iz zloslutnje.”[5]
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, imam El-Begavi zapisao je: “Kahin je onaj čovjek koji ljude obavještava o onome šta će se desiti u budućnosti, koji tvrdi da zna tajne i nepoznato. Među Arapima bilo je vračeva koji su tvrdili da znaju nepoznato, neki od njih tvrdili su da surađuju s kolovođom džina i da imaju džinicu koja im prenosi vijesti, a neki su govorili da mogu nazrijeti budućnost na osnovu znanja koje posjeduju. A arraf je onaj čovjek koji tvrdi da uz pomoć uzroka i indicija može otkriti nepoznato: naprimjer, ko je ukrao određenu stvar, gdje je izgubljena stvar, ko je s određenom ženom počinio nemoral itd. Ima i onih što astrologe nazivaju vračevima.”[6]
Rekao sam: zabranjeno je i bacanje piljaka, gledanje u zvijezde, čitanje dlana, geomantija, gledanje u fildžan itd.
Drugo, kada je riječ o posjećivanju vračeva, prenesene su dvije različite prijetnje: neprimanje namaza i nevjerstvo. Naime, ako čovjek posjeti vračara ne vjerujući u ono u šta on govori neće mu biti primljen namaz četrdeset dana, a ako povjeruje u njegove riječi, nema ništa s onim što je objavljeno Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem; naime, vjerovanje u Allaha i vjerovanje u ono što govori vrač ne može se sastati u srcu muslimana.
Treće, Ibn Hadžer prenio je sljedeće El-Hattabijeve riječi: “Vračevi su oštroumni i vatrenog temperamenta, ali veoma pokvareni ljudi kojima su šejtani ovladali zbog međusobne sličnosti i pomažu im svim raspoloživim sredstvima. Vračanje je u paganstvu bilo veoma rašireno, posebno među Arapima, tim više što tada nije bilo poslanika. Među njima su brojne vrste načina vračanja. Naime, nekima vijesti donose džini koji se uspinju jedan na drugog sve dok ne dosegnu visinu na nebu s koje mogu čuti ono što ih interesuje, a kada džin čuje određenu vijest, prenosi je onome ispod sebe, i tako sve dok vijest ne dospije do vrača, pa on na zrno istine doda tovar neistine. Kada je s pojavom islama objavljen Kur’an, nebo je zaštićeno od šejtana, i Svevišnji je Allah na njih slao zvijezde padalice, i ostalo je da onaj gornji krišom čuje neku vijest i prenese je dolje prije nego što ga pogodi padalica, na šta nas upućuju Allahove riječi: ‘…a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava’ (Es-Saffat, 10). Prije pojave islama vračari su mnogo pogađali šta će se desiti, kako su pripovijedali Šikk i Setih, ali je s pojavom islama to smanjeno, skoro iskorijenjeno, hvala Allahu. Među vračevima ima i onih koje džin izvijesti o onome što je samo on vidio, a što čovjek pretežno ne zna, ili ono što je vidio prisutni, ali ne i odsutni. Ima i onih koji se oslanjaju na slutnje, pretpostavke i nagađanja, a to Svemogući Allah da nekim ljudima, osim što na to dodaju mnoge laži. A ima i onih koji se oslanjaju na iskustvo i običaj, pa na osnovu prethodnog, sličnog, događaja tvrde da će se desiti tako i tako. Ova posljednja rabota uveliko liči crnoj magiji (sihru), tim prije što neki od njih posežu za gatanjem iz leta ptica, bacanjem piljaka i na osnovu položaja zvijezda, a sve je to Šerijatom zabranjeno.”[7]
Četvrto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je razlog zbog koga vrač pogađa istinu, pa time obmane neke ljude. Naime, Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je svijet pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o vračevima, a on je odgovorio: “Oni su ništarije!” Rekoše: “Ali, Allahov Poslaniče, oni nekada kažu istinu govoreći o budućnosti.” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: “Tu istinu džin ugrabi i šapne je svome prijatelju vraču, pa on na nju doda još stotinu laži.”[8]
Nastaviti će se inšallah…
Knjiga: Enciklopedija zabrana u islamu 1.
Autor: Selim el-Hilali
Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović
Izdavač: prevodilac
Narudžba na broj: 061/700-370, Edin.
[1] El-Dževanijja je mjesto u blizini Uhuda, sjeverno od Medine.
[2] Muslim (538).
[3] Muslim (2230).
[4] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (3904), Et-Tirmizi (135), En-Nesai u djelu El-Kubra, 10/124 (Tuhfetul–ešraf), Ibn Madža (639) i neki drugi muhadisi.
[5] Hadis je dobar. Vidjeti: Silsiletul-ehadisis-sahiha (2161).
[6] El-Husejn b. Mesud el-Begavi, Šerhus-sunna, 12/182.
[7] Ahmed b. Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, 10/217.
[8] El-Buhari (5762) i Muslim (2228).