Preveo: Abdulvaris Ribo
Neki je mladić došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, dozvoli mi da učinim blud.” Ljudi su nasrnuli na njega i otjerali ga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Približi se.” On mu se malo primakao, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Sjedi!” On sjede, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Da li bi ti volio da to neko učini sa tvojom majkom?” “Ne, tako mi Allaha! Allah mi dao da se za tebe žrtvujem!”, odgovori on. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Tako ni drugi ljudi ne bi željeli da se to čini sa njihovim majkama.” “Da li bi to volio svojoj kćerki?”, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ne, tako mi Allaha! Allah mi dao da se za tebe žrtvujem!”, reče. “Tako ni drugi ljudi ne bi željeli da se to čini sa njihovim kćerkama”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Da li bi to volio svojoj sestri?”, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ne, tako mi Allaha! Allah mi dao da se za tebe žrtvujem!”, odgovori ovaj čovjek. “Tako ni drugi ljudi ne bi željeli da se to čini sa njihovim sestrama”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dalje ga upita: “Da li bi to volio svojoj tetki po ocu?” “Ne, tako mi Allaha! Allah mi dao da se za tebe žrtvujem!”, odgovori. “Tako ni drugi ljudi ne bi željeli da se to čini sa njihovim tetkama”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Da li bi to volio svojoj tetki po majci?”, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ne, tako mi Allaha! Allah mi dao da se za tebe žrtvujem!”, odgovori ovaj mladić. “Tako ni drugi ljudi ne bi željeli da se to čini sa njihovim tetkama”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju ruku stavio na prsa ovog mladića i zamolio Allaha: “Allahu moj, oprosti mu njegov grijeh, očisti mu srce i sačuvaj ga od bluda!” Nakon toga, mladić se nikada više nije ni osvrtao na zinaluk. (Ahmed)[1]
Nježan dodir na srce i potiranje po prsima, u potpunosti će eliminirati suprotstavljanje i oštrinu, čak štaviše, učinit će da osoba zaboravi zbog čega je uopće došla. Isto tako, učinit će da saosjeća i da potpuno bude naklonjena za razgovor sa osobom koja joj je stavila svoju nježnu ruku na prsa, jer stavljanje ruke na prsa ustvari je stavljanje ruke na srce, koje je mjesto naklonosti, ljubavi i izvor volje i htijenja. Na taj način, kao da je njegova volja i htijenje pod potpunom kontrolom onoga koji je stavio ruku na prsa. Ovakav postupak djeluje na čišćenje srca kao magija (sihr) i uklanja sve nepoželjne osjećaje koji su obuzeli srce.
Ubejj b. Ka‘b je rekao: “Dva čovjeka su ušla u džamiju i klanjala, a svaki od njih je učio Kur’an kiraetom koji sam ja osporavao. Obavijestio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, pa im je naredio da pred njim uče. Obojica su učili i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obojici je odobrio njihovo učenje. Ja sam to u svojoj duši snažno poricao, što mi se nije desilo ni u džahilijjetu.” Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio šta je obuzelo Ubejja, stavio je svoju ruku na njegova prsa. O tome Ubejj kaže: “Ja sam se sav preznojio i kao da sam, iz strahopoštovanja, gledao Allaha Uzvišenog.” (Muslim)[2]
Ovaj nježni dodir na srce mobilizirat će i okrenuti sve emocije prema tebi. Pogledaj u njegove oči i vidjet ćeš da se utapa u moru emocija. Mnogi ljudi, kada žele nekome čestitati uspješno obavljen zadatak ili posao, ili kada mu žele pomoći u nekom delikatnom pitanju, potapšu ga po leđima, iz razloga što taj postupak ostavlja ogroman utjecaj na druge. Ali, još veći utjecaj svakako ostavlja stavljanje ruke na prsa, jer to predstavlja podršku, ljubaznost, blagosivljanje i čestitanje. Ubejj b. Ka‘b je rekao: “Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me je: ‘O Ubejje, znaš li koji je ajet iz Allahove Knjige najveličanstveniji?’ Rekao sam: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Potom sam rekao: ‘Allahu la ilahe illa huvel-hajjul-kajjum.’ On je stavio svoju ruku na moja prsa i rekao: ‘Čestitam ti na znanju, Ebul-Munzire’” (Muslim)[3], tj. čestitam ti na tom preciznom znanju, a svojom rukom je potrao po njegovim prsima (srcu).
Ovo nimalo ne umanjuje utjecaj tapšanja po leđima. Prenosi se od Osmana b. Ebu El-‘Asa, radijallahu anhu, da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom mi je naredio da predvodim narod u namazu. Ja sam mu rekao: ‘Allahov Poslaniče, osjećam nešto u prsima.’ Na to mi je Poslanik rekao: ‘Približi se!’ Nakon toga me posadio da sjedim pred njim, stavio je svoju ruku nasred mojih prsa, a zatim ju je stavio na leđa među plećke i onda mi naredio da predvodim ljude u namazu.’” Tako je nestalo ono što je Osman osjećao u svojim prsima. (Muslim)[4] Potiranje i tapšanje po leđima uklanja neprijatnost ili tjeskobu u srcu, a jača odlučnost i smjelost.
Stavljanje ruke na neki dio tijela ostavlja veliki trag na druge ljude.
Između mene i jednog brata vladala je neka otuđenost, a svaki od nas pokazivao je kao da među nama nema ničega što je uzrokovalo takvo stanje. Jednoga dana sjeo sam sa njim u njegov automobil i kada je stavio ruku na mjenjač, ja sam hitro i namjerno stavio svoju ruku na njegovu. On se tako uznemirio i zadrhtao, tako da se i dan-danas toga sjećam i kao da to i sada osjećam. Nakon nekoliko godina priznao mi je da je taj prijateljski dodir na njega ostavio snažan utisak i trag, prije nego sam bilo šta progovorio.
Bilježi Muslim[5] od Abdullaha b. Mes‘uda, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao me je šta se uči na tešehhudu (sjedenju) – a moju je ruku držao svojim rukama – kao što me je poučavao nekoj suri iz Kur’ana.” Riječi koje se ne mogu zaboraviti i postupak koji trajno ostaje u sjećanju, i to samo zbog stavljanja ruke na ruku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, silno je nastojao da svoju plemenitu ruku koristi u komuniciranju sa drugima i to u svim okolnostima. Nekada je svoju ruku stavljao ashabima iza vrata, a nekada je stavljao dlan na rame svoga sagovornika, kada je želio da mu uputi savjet. Abdullah b. Omer veli: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo me za rame i rekao mi: ‘Budi na dunjaluku kao stranac ili prolaznik.’” Abdullah b. Omer takav je i bio. Kada konja pomiluješ po glavi, on i pogne glavu, a isti slučaj je i sa mačkom, iako njihove emocije nisu kao ljudske, pa šta onda misliš kakav je slučaj sa čovjekom, a šta tek reći za dragu i blisku osobu.
Raspitivanje i pokazivanje interesovanja za tuđe brige
Dok je jedne prilike halifa Harun er-Rešid objedovao sa Džaferom el-Bermekijem, ovaj se nasmiješio. Halifa ga upita zbog čega se nasmijao, a on ga obavijesti da zalogaj devinog mesa koji je halifa pojeo vrijedi četiristo hiljada dirhema, iz razloga što je halifa već odavno naredio da hrana koju jede ne smije biti bez devinog mesa, a od tada pa do objeda sa Džaferom halifa to meso nije ni okusio. Tako su od tog vremena pa do ovog momenta na devino meso utrošili četiristo hiljada dirhema. Kada je to čuo, halifa je zaplakao i odmah naredio da se postavi trpeza na koju će se pozvati siromasi, a i samim siromasima podijelio je veliki imetak. Međutim, halifa je cijeli dan bio zabrinut, sve dok kod njega nije ušao Ebu Jusuf el-Kadi i upitao ga što je zabrinut i tužan. Kada ga je halifa obavijestio o čemu se radi, Ebu Jusuf mu je rekao: “Vladaru pravovjernih, raduj se Allahovoj nagradi zbog imetka koji si utrošio za devino meso, a koje su siromašni pojeli u svim ovim proteklim danima, i zbog sadake koju ti je Allah omogućio da dadneš u ovom danu, i zbog strahopoštovanja prema Allahu, koje ti je On podario u ovome danu. Uzvišeni Allah je rekao: ‘A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva perivoja’ (Er-Rahman, 46).” Halifa je nakon toga naredio da mu se dadne vrijedan poklon, učinio ga sebi bliskim i stekao je halifinu naklonost.
Ženino raspitivanje o muževim brigama i pružanje utjehe vodi do toga da muž postane vrlo intiman sa svojom suprugom, podstiče muža da traga za onim što će zadovoljiti njegovu suprugu i dovodi do međusobnog zbližavanja. Prvi korak ka ubistvu egipatskog stručnjaka za nuklearnu energiju Jahje el-Mušidda, koje je u Francuskoj izveo izraelski Mosad, i uništenju iračkih nuklearnih reaktora bilo je postepeno zavođenje supruge iračkog nuklearnog stručnjaka Halima od strane Mosadove špijunke, kojoj je ova povjerila sve svoje brige i tuge. Na taj način supruga ovog nuklearnog stručnjaka, i pored svoje pažnje i opreza, stekla je puno povjerenje u ovu špijunku. Tako je špijunka uspjela doći do ključa od njene sobe, postaviti prislušne uređaje i kopirati tajne dokumente. Povrh toga, upoznala se i sa njenim mužem, iračkim nuklearnim stručnjakom, preko kojeg je ona, a time i Mosad, saznala vrijeme dolaska egipatskog nuklearnog stručnjaka Jahje el-Mušidda u Francusku, kao i to da će nuklearni reaktor biti poslan u Irak i tačno vrijeme slanja.
Postepeno priližavanje osobi koja je u brigama i podsticanje da otkrije svoje brige i ono što je tišti, uzrok je da zadobijemo njeno povjerenje, pa čak i ako nastoji da ne vjeruje drugima. Tako i supružnici treba da o ovome vode računa, makar to bilo i blagim riječima, kako bi jedno drugom pomogli u otklanjanju briga. Kada žena privoli muža da joj povjeri svoje brige i tuge, a zatim iskaže saosjećanje prema njegovom stanju, to u njemu stvara osjećaj zahvalnosti i duga koji mora odužiti. Žena će na taj način osvojiti njegovo srce i zadobiti njegovu ljubav i privrženost, a na isti način to će postići i muž.
Kada se Džibril, alejhis-selam, prvi put spustio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa Objavom, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, vratio se kući i sav preplašen drhtao. Ušao je kod Hatidže i rekao joj: “Pokrijte me, pokrijte me!” Kada se smirio, Hatidža je uspjela da od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sazna šta ga je to uplašilo i zabrinulo. Kada joj je rekao: “Bojim se za sebe”, ona mu je odgovorila: “Ne, tako mi Allaha, Allah te nikada neće poniziti i osramotiti, jer ti održavaš rodbinske veze, gostoljubiv si, pomažeš slabe, udjeljuješ siromasima i pomažeš istinu u svim prilikama.” Tako je Hatidža uspjela da mu odagna strah i da ga smiri. Odvela ga je do svoga amidžića Vereke b. Nevfela, koji ga je podržao. Ovim činom Hatidža je postala Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, tajnica koja je olakšavala njegove brige i sve neprijatnosti koje je doživljavao od svoga naroda, plemena Kurejš. Zbog toga ju je jako zavolio i za njenog života nije oženio drugu ženu. Imala je tu sreću i privilegiju da ju je Uzvišeni Allah poselamio, a selame joj je prenio Džibril, alejhis-selam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stalno ju je spominjao i iz vjernosti prema njoj nije oženio drugu ženu sve dok je Allah nije uzeo Sebi. Ostala je njegova tajnica sve do njegove smrti. Naslijedila ju je njena kćerka Fatima kojoj je povjerio tajnu koju nikome drugom mimo nje nije povjerio (vjerovatno se misli na nagovještaj Poslanikove smrti, nap. prev.).
Jedna od metoda koje pomažu da privolimo bračnog druga da nam se otvori i povjeri šta ga brine i muči jeste blago postupanje sa njim. Muavija b. Hakem es-Sulemi pripovijeda o događaju koji se zbio nedugo nakon njegovog primanja islama: “Dok sam jedne prilike klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jedan je čovjek kihnuo, a ja sam mu rekao: ‘Jerhamukellah’ (Allah ti se smilovao!) Ashabi me prostrijeliše pogledima, a ja rekoh: ‘Teško vam se! Zašto me tako gledate?’ Na to oni počeše da udaraju rukama po svojim bedrima, pa kad vidjeh da me ušutkuju, ušutio sam. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – draži mi je i od oca i od majke – završio namaz – a ni prije ni poslije njega nisam vidio učitelja koji je ljepše podučavao od njega – Allaha mi, niti se namrgodio na mene, niti me udario, niti me izgrdio, samo je rekao: ‘Nije ispravno da se u namazu izgovori bilo šta od ljudskog govora, nego samo slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur’ana.’ Tada sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, među nama ima ljudi koji odlaze vračarima.’ On mi je rekao: ‘Ti im nemoj odlaziti.’ Rekao sam: ‘Među nama ima ljudi koji su sujevjerni.’ On mi je rekao: ‘To je ono što osjete u svojim prsima, i neka ih to nikako ne odvraća od djela koje su naumili (učiniti).’” Pitao ga je o svemu što mu je naumpalo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovarao mu je na sva pitanja. (Muslim)[6]
Dvije trećine briga nestaje kada ih nekome saopćimo, razgovaramo o njima i otkrijemo ih drugima. Stoga supružnici trebaju nastojati održati vezu ljubavi i učvrstiti međusobnu naklonost.
Nastavit će se, inšallah…
Naslov originala: Kad šegafeha hubben (قد شغفها حبا)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 2
U njega se ludo zagledala
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Abdulvaris Ribo
Redaktura prijevoda:mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić
[1] Ahmed, Musned, 21707, Bejheki, Es-Sunenul-kubra, /161, Šu‘abul-iman, 5008, Taberani, El-Mu’džemul-kebir, 7679 i 7759. Albani ga je ocijenio kao sahih hadis. Vidjeti: Albani, Es-Silsiletul-ehadis es-sahiha, 1/369.
[2] Muslim, Sahih, 3245.
[3] Muslim, Sahih, 812.
[4] Muslim, Sahih, 435.
[5] Muslim, Sahih, 402.
[6] Muslim, Sahih, 537.