Preveo: mr. Emir Demir
Hvala i zahvala Allahu. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe, tabiine, i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. A zatim: Allahovi robovi, Allaha se bojte tajno i javno, nemojte griješiti, klonite se šejtanskih vesvesa. Pametan je onaj ko radi dobra djela i nada se dobru poslije smrti, a lahkomislen je onaj koji slijedi strasti a opet se nada Allahovoj milosti. Draga braćo, savjetujte se međusobno, naređujte dobro, a od zla odvraćajte! Pomozite zalutalom! Naređivati dobro a odvraćati od zla izuzetno je važna institucija u islamu, to je štit koji štiti od raznih devijacija i zala, zaštita je od grijeha i iskušenja, štiti pripadnike islama od utjecaja šejtana i ideja njegovih poklonika.
Svetosti muslimana se čuvaju, vjerski propisi se izvršavaju ukoliko se naređuje dobro, a odvraća od zla. Islamski ummet je jedino na dobrom putu ukoliko se tog pravca drži:
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“[1]
Ovo je obaveza svakog pojedinca shodno mogućnostima i sposobnostima. Razlika je po ovom pitanju velika između vjernika i licemjera:
“Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici“[2]
“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju…”[3]
Zbog toga je imam Gazalija rekao: “Ko izostavi naređivanje dobra i odvraćanje od zla, ne ubraja se u vjernike navedene u ajetu.”
Draga braćo! Ukoliko je aktivnost naređivanja dobra i odvraćanja od zla na visokom nivou, onda je pozicija vjernika jaka, a pozicija nevjernika slaba, vjernici su snažni i ponosni, a grješnici i nevaljali su poniženi i slabi.
Sufjan je kazao: “Ako naređuješ dobro, onda si ojačao svoga brata, a ako si odvratio od zla, onda si usprkosio licemjeru – munafiku.”
Rekao je imam Ahmed: ,,Kada se munafik pomiješa sa vjernicima i svoju bolest prenese na njih, vjernik postane izolovan. Munafik šuti na grijehe ljudi i oni kažu da je pametan i da se ne petlja u tuđe stvari, a za vjernika kažu da je radoznao.”
Draga braćo! Kada se naređuje dobro, a odvraća od zla, onda se jasno razlikuje sunnet od novotarije, zna se šta je halal, a šta haram, svijet shvati šta je obaveza, šta je pohvalno, dozvoljeno ili pokuđeno činiti. U takvom ambijentu dobročinstvo se čini i omiljeno je, a loša djela se izbjegavaju i omražena su.
Svako pametan uviđa da se u mnogim islamskim zemljama ukorijenilo neznanje i nepismenost, zagazilo se duboko u novotarije i harame, a sve to zbog nedovoljnog angažmana učenjaka i lošeg odgojno-obrazovnog sistema. Mnoge generacije odrastale su u neznanju, ne razlikuju jasno šta je dobro, a šta zlo; proširile su se mnoge negativne pojave: napuštanje namaza, kamata, nemoral, alkohol i slično.
Istina je, draga braća, da se usljed izostanka naređivanja dobra i odvraćanja od zla gubi štit, uništava brana koja štiti islam. Vrijednosti se tada devalviraju, a na površinu izlaze negativnosti. Teško tada iskrenim vjernicima od neukih pokvarenjaka i grješnika. Islamski ummet i zajednica muslimana je na velikom gubitku ukoliko prepuste pojedincima da žive kako hoće, da prelaze Allahove granice živeći nemoralno, napadajući tuđu čast i ugled, čineći bezgranično grijehe.
Širenje grijeha uzrokuje gubitak svjetlosti srca, gasi se baklja istinske vjere, nastaje nered i anarhija radi čega se zaslužuje Allahova kazna. Kada se loši postupci stalno viđaju, postepeno se u srcu gubi potreban osjećaj negiranja i neslaganja s istim, to nekako u svijesti postane normalna pojava kao da i nije grijeh. Vrlo je opasna pojava kada srca ne preziru grijehe i kada postanu imuna na negativne postupke i ponašanje.
Rekao je jedan učenjak: ,,Najviše treba strahovati od navike srca na grijeh. Kada srca naviknu na grijeh i vide ga duše se naviknu na grijeh, a kada se duše naviknu na nešto nerijetko to utječe na njih.”
Dužnost svakog muslimana i muslimanke je da u skladu sa svojim mogućnostima naređuju dobro i odvraćaju od zla. Posebno se treba obratiti pažnja da se ovo primijeni prema ukućanima za koje smo najviše odgovorni. Intelektualci i osobe od pera imaju obavezu to javno obznanjivati, objašnjavati i ukazivati mudro i argumentovano, kako bi dobra bilo puno više, a zla manje.
Neki će se povući zato što nisu kompletne ličnosti i time sebe smatraju da nisu ni kompetentni da se angažuju na ovom polju. Učenjaci smatraju da nije uvjet da osoba sprovodi sve ono što je Allah naredio i da se kloni svega onoga što je Allah zabranio da bi naređivala dobro i odvraćala od zla, u toku tog procesa naravno treba stalno i sebe izgrađivati.
Argument za takav stav nalaze u kur’anskom ajetu koji govori o potomcima Israilovim:
“Jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!“[4] Bili su saučesnici u grješnim postupcima, a opet su ukoreni zbog toga što nisu odvraćali jedni druge. Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allah će pomoći ovu vjeru i sa grješnikom.”[5]
Onaj ko se bavi ovom aktivnošću treba biti blag i širokogrudan. Ukoliko čuje nešto što mu se ne sviđa, ne treba se ljutiti, već grješnicima treba prilaziti prijateljski, milostivo, želeći ih savjetovati. U takvim okolnostima treba imati na umu kako ga je Allah počastio time što ga je spasio takvog stanja. Na njih ne treba gledati oholo, s poniženjem, već strpljivo podnositi razne izazove i iskušenja kroz koja će neminovno prolaziti ukoliko pokuša na njih djelovati. Na Allaha se treba osloniti i samo od Njega pomoć i nagradu tražiti i očekivati, a Allah je dovoljan oslonac.
Draga braćo, u osnovi treba sakriti sramotu muslimana. Ako je počinio grijeh musliman, to treba sakriti, a treba i sakriti tuđu sramotu, prema riječima Poslanika, s.a.v.s.: “Ko prikrije sramotu muslimana, Allah će pokriti njegovu i na ovom i na budućem svijetu.”[6] Poslanik, r, rekao je osobi koja mu je dovela grješnika: “Bilo bi ti bolje da si ga pokrio svojom odjećom.”[7] Ovo se odnosi na one koji nisu poznati po lošem ponašanju, koji ne uznemiravaju druge i ne čine javno kriminalne radnje.
Allaha se bojte, Allah vam se smilovao, i znajte da ukoliko se zapostavi naređivanje dobra i odvraćanje od zla, da će to imati veoma negativne posljedice: izmijenit će se i napustiti šerijatski propisi, proširit će se neznanje i stranputica, pojavit će se nered i nemoral, tako da će nastradati muslimani. Takvim ponašanjem zaslužuje se Allahova kazna, a Allahova kazna je strašna.
Ebu Bekra, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U kojem god narodu se pojave grijesi pa ih ne spriječe, a u mogućnosti su to da urade, samo što ih Allah nije kaznio.”[8]
Džerir b. Abdullah, r.a., veli da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: “Ukoliko čovjek bude činio grijehe pa ga u tome ne spriječe njegovi sunarodnjaci, a u mogućnosti su to da urade, Allah će ih kazniti prije smrti.”[9] Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vam Allah poslati kaznu, pa ćete moliti a On vam se neće odazvati.”[10]
Preneseno je od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je Poslanik, r, rekao: ,,O ljudi, naređujte dobro, sprečavajte zlo, prije nego budette molili Allaha, on vam se ne odazove.”[11]
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla čuva opskrbu i produžuje život. Židovske i kršćanske svećenike Allah je prokleo, prema riječima njihovih poslanika, kada su ostavili naređivanje dobra i odvraćanje od zla, a nakon toga su kažnjavani.
Allahu dragi, podari ovom ummetu uputu, učini da Tvoji pokorni robovi budu uzdignuti, a grješnici poniženi, da se naređuje dobro, a odvraća od zla, Ti si uistinu Svemogući.
Druga hutba
Hvala Allahu koji je stvorio čovjeka sa svrhom, uputio ga na pravi put, počastio ga obavezom naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji se je uzvisio iznad Arša, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s.., Njegov rob i poslanik, koji je najbolje naređivao dobro i odvraćao od zla. Allahu, blagoslovi njega, njegovu porodicu i ashabe.
A zatim:
Draga braćo! U jednoj izvanrednoj formi, u hadisu koji od Nu’mana ibn Bešira Allahov Poslanik, s.a.v.s., odslikava društvenu zajednicu i obavezu sprečavanja onih koji čine smutnju, kako bi se izbjegla zajednička propast, pa veli: “Primjer onoga koji čuva Allahove granice i onoga koji ih prelazi je kao primjer ljudi raspoređenih na lađi: jednih koji su u njenom gornjem i drugih koji su u njenom donjem dijelu. Oni koji su u njenom donjem dijelu kada zatraže da piju vode odlaze do onih koji su iznad njih, da bi zatim rekli: ‘Dajte da mi za svoje potrebe probušimo jednu rupu, da ne uznemiravamo one iznad nas.’ Ako ih puste da urade ono što namjeravaju, svi će stradati, a ako ih spriječe, spasit će i sebe i sve druge.”[12]
Ovo je, cijenjena braćo, jasan primjer kojim se ukazuje da zajednica muslimana treba biti blisko povezana, u kojoj će aktivnost naređivanja dobra i odvraćanja od zla biti kontinuirana, u kojoj će se svi pojedinci međusobno pomagati u čuvanju Allahovih granica. U takvoj zajednici vlada mir i sigurnost, čuva se čvrst moral. Ona je potpuno drugačija od zajednice u kojoj radi što god ko hoće, u kojoj se ne vodi briga o moralnim granicama:
“Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s puta pravog skrenuli.”[13]
Naređivati dobro i odvraćati od zla vjersko je obilježje propisano od Gospodara svjetova radi dobrobiti čovječanstva. Ukoliko se zapostavi, ukinut će se najjači faktor popravljanja i jačanja društva, ljudi će postati imuni na negativne pojave tako da roditelj neće kritikovati negativne postupke svog djeteta, komšija neće savjetovati komšiju, rodbina rodbinu niti prijatelj prijatelja, neće se usmjeravati ka pravome putu i dobrobiti i ovoga i budućeg svijeta. Ukoliko se izgubi ovo obilježje među članovima društva, takvo društvo osuđeno je na propast.
Allaha se bojte, draga braćo, naređujte dobro i od zla odvraćajte koliko ste u mogućnosti, Allah će vas nagraditi, bit ćete u Njegovoj partiji među onima koji su se odazvali Njegovoj naredbi i koje je pohvalio u plemenitoj Knjizi:
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.”[14]
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov kao što si blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov, zaista si Ti hvaljen i slavljen.
Allahu moj, smiluj se vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima!
Allahu moj, pomozi islam i muslimane, a ponizi one koji ponižavaju vjeru!
Allahu moj, smiluj nam se jer si Ti prema nama milostiv, a nemoj nas kazniti iako Ti to možeš.
Allahu moj, osvijetli nam lica na Dan kada će neka lica biti svijetla, a neka potamnjela.
Allahu moj, utječemo Ti se od tuge, nesreće i neprijatelja! Allahu moj, neka Ti je hvala sve dok ne budeš zadovoljan, i neka Ti je hvala i nakon zadovoljstva. Allahu moj, podari ovom ummetu ambijent u kojem će vjernici biti uzdignuti, gdje će se naređivati dobro, a od zla odvraćati.
Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni, i mir poslanicima i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
[1] Ali Imran, 110.
[2] Et-Tevbe, 67.
[3] Et-Tevbe, 71.
[4] El-Maide, 79.
[5] Buharija i Muslim
[6] Muslim
[7] Ebu Davud i Nesai, Albani kaže da je sahih
[8] . Ebu Davud, Albani kaže da je sahih
[9]. Ebu Davud, Albani kaze da je sahih
[10] . Tirmizi od Huzejfe, Albani kaže da je hasen
[11] . Ibn Madže, Albani kaže da je dobar
[12] Buharija
[13] El-Furkan, 44.
[14] Ali Imran, 110.