Preveo: Abdulvaris Ribo
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog. Sva hvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Ovo kratko djelo upućuje na izabrane načine i metode zbližavanja i osvajanja srca druge osobe, koje je moguće postići bez ijednog utrošenog feninga. Knjižicu sam pripremio nakon što sam uvidio da supružnicima nedostaje upravo ovaj segment bračne bliskosti. Pored njegove važnosti i njihovog nastojanja da ga steknu, on im ipak nedostaje, pa je stoga potrebno da ih neko uputi na njega.
Uzvišeni Allah je rekao: “…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost, to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)
Porodica čiji su glavni stubovi, nakon takvaluka (bogobojaznosti), ljubav i međusobna samilost supružnika, dat će zrele i upotrebljive plodove. Ovakva porodica simbolizira ogroman dvorac koji je vrlo teško osvojiti i u koji je teško prodrijeti, jer među njenim članovima vladaju bliskost, altruizam, požrtvovanje i čvrste veze.
Stoga Uzvišeni Allah podstiče supružnike da učine sve što će ojačati međusobnu ljubav i samilost. Uzvišeni je rekao: “I prema njima (suprugama) se lijepo ophodite.” (En-Nisa, 19.)
I sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je preporučivao da pažnja, darežljivost i lijep odnos, prije svih, treba biti prema supruzi. U vezi s tim je i rekao: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim suprugama, a ja sam najbolji prema svojim suprugama.” (Tirmizi)[1]
Materijal za ovu knjižicu sakupio sam iz nekih pisanih djela koja govore o ovoj tematici, također i iz životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvih generacija muslimana, kao i iz svojih životnih i znanstvenih iskustava.
Allah je taj koji daje uspjeh i upućuje na Pravi put.
Adnan Abdul-Kadir, 1422. h.g. / 2001. g.
1. Samo ti ime izbjegavam
Halid, jedan od trojice prijatelja koji su zajedno putovali u Tursku, pripovijeda: “Jedne prilike nas trojica prijatelja putovali smo sa porodicama u Istanbul, svako u svom privatnom automobilu. Kada smo stigli do Istanbula, koristili smo trajekt kako bismo nastavili put do Burse. Moja dva prijatelja trajekt su napustili prije mene i nisu me sačekali, nego su sami nastavili put ka Bursi. Ja sam im to zamjerio i bilo mi je krivo. Kada sam stigao u hotel, u kojem smo se dogovorili da ćemo odsjesti, ugledao sam svoja dva prijatelja koja su me pretekla i već čekala red na sobe. Poselamio sam ih izdaleka, a oni su mi se nasmiješili. Prišao sam recepciji i pročitao da se recepcionar zove Kan. Obratio sam mu se i oslovio ga njegovim imenom, što ga je iznenadilo. Kazao sam mu da mi se sviđa njegovo ime, jer je to ime rijetko, a naročito u Turskoj. Pitao sam ga kako je odabrao to ime, zašto je sebi dao takvo ime i šta mu znači ime, a on mi je vrlo ljubazno počeo objašnjavati porijeklo svoga imena, te kako se sviđa ljudima i kako je rijetko ime, kao i kako je on zbog svoga imena postao poseban među ostalim svijetom. Nakon što je s tim završio, upitao me je šta mi treba. Dao mi je najbolju sobu u hotelu. Otišao sam do svoja dva prijatelja i pozdravio se s njima. Bili su vidno iznenađeni. Ušao sam u svoju sobu, a oni su još čekali u redu.”
Čovjek voli da njegovo ime bude poznato i čuveno među ljudima, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Ime u arapskom jeziku i nosi naziv ism, ar. sumuvv, što znači uzvišenost, zbog toga što uzdiže onoga ko ga nosi, pa je tako svaki čovjek poznat po svome imenu. Zašto, recimo, žena ne bi istraživala značenje imena svoga muža, pa ako je rijetko i lijepo, da mu ga pojasni i izrazi svoje divljenje njegovom imenu, a ako je ružno, da proguta tu gorčinu i da mu se blago obraća, te da potraži druge odlike njegovog imena, kao naprimjer, da sakupi imena velikana koji nose ime njenog muža i da ga obavijesti da njegovo ime nose ti i ti velikani. Na ovaj način trebao bi postupiti i muž.
Priča se da neka žena u jednoj arapskoj državi nije imala muške djece, nego samo žensku djecu. Rodila je desetero djece i silno je željela da rodi muško dijete, ali skoro da je u to izgubila nadu. Zavjetovala se da ako rodi muško dijete, da će mu ime dati lično kralj ili predsjednik države. Ubrzo joj je Uzvišeni Allah podario muško dijete. Bila je u nedoumici, kako doći do kralja, s obzirom da ona pripada običnom svijetu. Poslala je pismo jednom od šejhova, učenjaka, i o tome tražila njegovo mišljenje. On je odgovorio da će ubrzo ići u posjetu kralju i da će ga obavijestiti o njenom zavjetu. Šta se desilo? Kralj je dijete nazvao svojim imenom, dao mu veliku parcelu zemlje i poklonio mu novčani ček na kojem je bio veliki iznos novca.
Ljudi vole svoja imena i njima se ponose. Vole čak i osobe koje nose njihova imena. Uvažavati i poštivati ime supruge dokaz je ljubavi prema njoj, a isti slučaj je i sa mužem. Kajs je o svojoj Lejli spjevao:
Od imena volim samo ona koja su njenom imenu ista
Ili ona koja su mu slična ili su mu makar bliska.
Zašto ne bismo iznašli nove načine da jedni drugima cijenimo i uvažavamo imena? Saint Laurent (San Loran), Christian Dior (Kristijan Dior) i druge poznate marke, nisu ništa drugo do imena osoba data lijepim mirisima i parfemima koje su oni izumili. Šta bi smetalo da žena najljepšoj hrani koju pripremi dadne ime svoga muža. Ne smijemo zaboraviti da su McDonalds i Kentucky restorani koji nose imena osoba. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne je prilike rekao Aiši, radijallahu anha: “Ja znam kad si sa mnom zadovoljna, a znam i kad si na mene ljuta.” Aiša, radijallahu anha, upitala je: “A kako to znaš?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kad si sa mnom zadovoljna, kažeš: ‘Ne, tako mi Muhammedovog Gospodara’, a kad si na mene ljuta, kažeš: ‘Ne, tako mi Ibrahimovog Gospodara.’” Na to je Aiša rekla: “Tako je, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče. Samo ti ime izbjegavam (bojkotujem).” (Buhari)[2]
Zašto se žena ne bi zaklinjala Gospodarom svoga muža onako kako je činila Aiša, radijallahu anha, ali ne da se zaklinje svojim mužem, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se zaklinje nekim drugim mimo Allaha, učinio je širk (pripisao Mu saučesnika).” (Ahmed)[3]
Dvoje koji se vole uvijek pišu svoja imena jedno uz drugo, kako bi pokazali međusobnu ljubav i naklonost. Zašto i muž ne bi uz ženino ime ponekad napisao svoje ime, kako bi na taj način iskazao ovaj osjećaj? Žena bi trebala da muža što češće zove njemu najdražim imenima i nadimcima, jer ako tako bude postupala, tada će mu biti draža nego u bilo koje drugo vrijeme. Tako bi isto trebao postupati i sam muž. Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Tri stvari će doprinijeti da te tvoj brat iskreno voli: poselami ga kada ga sretneš, napravi mu mjesto na sijelu i zovi ga njemu najdražim imenima.”
Zašto se muž ne bi malo poigrao i zabavljao sa imenom svoje supruge, tako što će je zvati odmila (skratiti ime), ili što će je zvati njenim imenom u deminutivu i to sve iz ljubaznosti prema njoj. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je Aišu, radijallahu anha, zvao riječima: “Aiš” (onaj ko je živ), a nekada bih je zvao imenom koje je opisivalo njenu ljepotu, zvao ju je po boji kože “Humejra” (Rumenkica) deminutiv od “Hamra” (Rumena).
Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo neko ime lijepog značenja, izražavao bi svoj optimizam. Tako, ako bi se neko od ashaba zvao Ibn Tab (Sin dobrote), on bi govorio: “I nama će biti dobro.” Tako bi i supružnici kroz značenje svojih imena trebali izražavati optimizam. Svi mi trebali bismo iznalaziti nove načine i metode uvažavanja i poštivanja tuđih imena i divljenja istim, kako bi Uzvišeni Allah zbližio naša srca.
Nastaviće se…
Naslov originala: Kad šegafeha hubben (قد شغفها حبا)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 2
U njega se ludo zagledala
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Abdulvaris Ribo
Redaktura prijevoda:mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić
[1] Tirmizi, Sunen, 3895, Albani ga je ocijenio kao sahih. Vidjeti: Es-Silsiletul-ehadis es-sahiha, 1174.
[2] Buhari, Sahih, 5228, 6078, Muslim, Sahih, 2442, Ahmed, Musned, 23491, 23796 i 25250, Nesai, Es-Sunenul-kubra, 9111, Ebu Ja‘la, Musned, 4893, 4894, i drugi.
[3] Tirmizi, Sunen, 1/290, Ebu Davud, Sunen 3251, Ibn Hibban, Sahih, 1177, Hakim, El-Mustedrek, 4/297, Ahmed, Musned 2/34, 67, 69, 86 i 125. Albani je hadis ocijenio kao sahih. Vidjeti: Irvaul-galil, 2561.