Priredio: Bilal Dervišić
Ovo je naša priča…. Veliki učenjaci Egipta okupljaju se kod svoga šejha učeći Kur’an, kiraete, tefsir, hadis… Ali, služi ih i hizmeti im glumica, pjevačica! Ali ne baš obična: lijepa, lijepog glasa, popularna, poznata i na Istoku i na Zapadu! Čisti im i reda obuću, časti ih čajem i kolačima, služi ih, mašallah! Oni se dive njenom hizmetu, poslušnosti i učtivosti! Veliki učenjaci, šejh Abdul-Basit Abdusamed, šejh Menšavi, šejh Kardavi, šejh Šaravi, šejh taj i taj, svi bolji od boljeg, svi kod svog šejha Halila el-Husarija, šejha svih karija i učača, podučava ih Kur’anu, kiraetima, tefsiru, hadisu…
Ali, služi ih i hizmeti im glumica, pjevačica!
A ne baš obična: lijepa, lijepog glasa, popularna, poznata i na Istoku i na Zapadu, kćerka šejha Halila el-Husarija! Da, kćerka Halila el-Husarija, Jasmina el-Husari!
Ali, Jasmina ima tek deset godina. Ona je od svoje sedme godine hafiz Kur’ana. Ona već uči i kiraete. Babo je mnogo voli i ponosan je na nju. Pa, ona hizmeti ovu ulemu, ona je, ustvari, mala učtiva djevojčica, lijepo odgojena, pa kakva, bolan, glumica!? Otkud, bolan, pjevačica!?
Od tada su prošle godine…. šejh Halil el-Husari živi u Medini, gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ljudi koji ga sretnu, pitaju ga: “Eh, šejh, ova tvoja kćerka?! Šta bi, šejh, je li ovo tvoja kćerka?!”
Šejh Halil el-Husari kroz plač govori: “Ona je nekad bila moja kćerka, ali više nije!”
Jasmina el-Husari je odrasla i uplovila u bračne vode.
Zbog ljepote stasa, lijepog glasa i tečnog izgovora arapskih harfova i riječi, dobila je ponudu da počne snimati pjesme i glumiti. Naravno, lijepo odgojeno dijete to glatko odbi!
Nedugo nakon toga, stiže nova ponuda – da se uključi u snimanje ilahija i kasida bez muzike, bez muškaraca.
Nasjela je Jasmina! Pjevala je ilahije, kaside i snimala. Ali kada se malo napunio džep, ubijediše je da ponekad učestvuje u horovima “duhovne”, “islamske muzike”. Nasjela je Jasmina! Džep je postajao puniji, i to joj se osladi, te je nagovoriše da prihvati angažman na televiziji, u pozorištima, filmovima. Nasjela je Jasmina!
Ko je pjevačica, ko je zvijezda godine? Jasmina el-Husari! Kako i ne bi, ljepota, glas, umjetnička sposobnost, gluma… otvoriše se vrata slave, popularnosti! Sazna za nju Istok i Zapad, naročito arapski svijet. Pozornice, pozorišta, albumi… ko je zvijezda, ko je glumica, ko je pjevačica godine? Jasmina el-Husari!
Ali, Jasmina, ostavi namaz, skide mahramu, zaboravi Kur’an, kiraete nije ni dovršila, nema više babe, nema one uleme da im hizmeti. Sada hizmeti pijancima, glumcima, pjevačima, hizmeti šejtanu! Promijeni i prezime, sada se zove Jasmina el-Hijam!
Prošle su godine… šejh Halil el-Husari još živi u Medini, gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ljudi koji ga poznaju, pitaju ga: “Eh, šejh, ova tvoja kćerka? Šta bi, šejh, sa tvojom kćerkom?”
Šejh Halil el-Husari kroz suze govori: “Ona je nekad bila moja kćerka, ali više nije!”
Godine su prolazile… Šejh Halil el-Husari preselio je na onaj svijet, da mu Uzvišeni Allah oprosti grijehe i da ga uvede u džennetska prostranstva bez polaganja računa, molimo Allaha, dželle dželaluhu, da ga proživi u društvu iskrenih, šehida i vjerovjesnika.
Ali, Jasmina, gdje si ti, Jasmina?!
Nakon babine smrti, Jasmina je saznala šta je babo kazao… saznala je da se odrekao svoje kćerke… Prolazili su dani i mjeseci. Mnogo je plakala. Mnogo je tugovala.
Osvanuo je novi dan, baš novi, ne običan.
U studiju su čekali zvijezdu da dovrši snimanje za najnoviji album, da dovrši pripreme za najnovije nastupe. Nije se pojavila. Da nije bolesna!? Da se nije šta desilo, ne daj Bože!? Zvali su Jasminu u stanu, nije se javila. Policija ju je tražila posvuda, nisu je našli. Ostalo je još samo jedno mjesto. Da, još samo jedno mjesto. Jedna komšinica je rekla da ju je vidjela kako ulazi u džamiju. Džamiju!? Šta će ona u džamiji!?
Našli su je uplakanu, sa mahramom na glavi, umornu, potištenu… učila je Kur’an!
–Jasmina, šta se desilo!? Je li sve u redu!? Čekaju te u studiju!
-Da, sve je u redu. Ja ne znam gdje je studio. Osramotila sam svoga oca, svoju familiju. Nema više Jasmine el-Hijam. Ja sam od danas Jasmina Halil el-Husari. Ostavite me! Odlazite!
Rodila se nova zvijezda. Ne, nego je u Egiptu izašlo novo sunce. Ali ne u pozorištu, ne u kinu, ne na televiziji… Uzvišeni Allah nije htio da propadne babin trud. Kajala se Jasmina zbog svojih grijeha. Zasijao je iman u Jasminom srcu. Više nije golišava, utegnuta, našminkana. Njena frizura je lijepa mahrama, uske i kratke suknje su joj dugi džilbabi, njena šminka su suze pokajanja. Dolazili su joj i čestitali na pokajanju. Jasmina je u posjeti kod šejhova koje je nekada hizmetila, a koji su još u životu.
Nakon nekoliko dana Jasmina Halil el-Husari osnovala je organizaciju pod nazivom “Šejh El-Husari” koja se, u okviru svoga djelovanja, bavi humanitarnim radom općenito, širenjem islamskih vrijednosti, organiziranjem islamskih i edukativnih predavanja, a u njenom sastavu je i odjel pomoći za jetime, a posebno se odlikuje školom za hifz Kur’ani-kerima.
Posjetila je Jasmina našu lijepu Bosnu da nam ispriča svoje događaje, da nam govori o svom pokajanju!
“Ova organizacija nosi ime mog babe, ona je vakuf u ime Allaha, za mog babu, moja duša je ovdje, moji svi snovi su ovdje, još uvijek osjećam gorčinu harama, ali je slast imana polahko liječi, kajem se za svoje grijehe i molim Uzvišenog i Milostivog Allaha da mi oprosti i spoji me sa mojim babom u Džennetu”, kazala je Jasmina el-Husari za “Aidune ilellahi” (“Allahovi pokajnici”)