Prema podacima UNHCR-a, broj izbjeglica iz Sirije je premašio pola miliona, a svakog dana tu zemlju napusti 3.200 osoba.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da će do kraja godine četiri miliona Sirijaca, raseljenih unutar zemlje, trebati humanitarnu pomoć.
Iako se Libanu nalazi više od 134.000 sirijskih izbjeglica, tamo nema izbjegličkih kampova, a libanska Vlada kaže da ih za sada neće ni biti.
Kako iz Libana izvještava reporterka Al Jazeere Rula Amin, ta činjenica otežava i živote izbjeglica i napore svih koji pokušavaju da im pomognu.
Muhamad, sedamdesetogodišnji starac, je izbjegao iz Sirije. Već tri mjeseca pokušava naći mjesto za život, ali polagano počinje gubiti nadu. Mislio je da je našao rješenje u ruševinama jedne kuće u Baalbeku, no vlasnik Libanac mu to ne dozvoljava.
Bijedni uvjeti
„Samo sam tražio krov nad glavom. Planirao sam da pokrijem prozore kartonima”, kaže starac, pokazujći ruševinu bez prozora i poda.
On, za sada, boravi kao gost u dvije sobe, u blizini grada Baalbek. One pripadaju rođaku, koji je također izbjeglica. Od hladnog vjetra ih štite samo karton i najlon.
U improviziranoj kuhinji, Um Omar, izbjeglica iz Sirije, zavisi od milosti svojih susjeda Libanaca i kada je riječ o vodi koju donosi u kantama. Nema slavina, nema cijevi, nema pravih zidova, ni toaleta. Njena osmočlana porodica za taj smještaj mjesečno plaća 130 dolara. Kaže da se njenih šestero djece nije tuširalo više od sedam dana.
“Postalo je jako hladno, a nemamo tople vode, grijanja, imamo samo deke da se ugrijemo”, kaže Um Omar.
Deke su im donirali susjedi Libanci. Širom doline Bekaa, sirijske izbjeglice su rasute po improviziranim kućama, žive u bijednim uvjetima kao gosti ili stanari. Zavise od milosti nevladinih organizacija i simpatija libanskog naroda.
‘Ne’ kampovima
“Kada je riječ o krizi u Siriji, Libanci su duboko podijeljeni. Jedni podržavaju sirijskog predsjednika, a drugi opoziciju. Ali, kada je riječ o uspostavi izbjegličkih kampova za Sirijce koji dolaze u Liban, čini se da postoji jedinstven stav protiv toga, pa čak i na područjima čiji stanovnici podržavaju izbjeglice i sirijsku revoluciju”, kaže Amin.
“Definitivno ne. Ako izgradimo izbjegličke kampove, ostat će ovdje. Dovoljno je što imamo palestinske izbjeglice“, kaže jedna Libanka, stanovnica Baalbeka.
Slično misli i jedan njen sugrađanin. “Već nam oduzimaju mogućnosti za rad. Ne kampovima”, odlučan je.
Kako su izbjeglice raspršene po cijelom Libanu, postaje teže organizirati humanitarnu pomoć i pružiti sigurnost. U izbjeglički kamp ne želi ni Um Omar.
“Ja samo želim da se vratim kući u Siriju”, kaže ona.
No, dok se to ne dogodi, sirijske izbjeglice poput Muhamada, Maraam i njihove porodice bit će uglavnom prepušteni sami sebi.
(AJ Balkans)