Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre, u islamu! Danas, 23. muharrema 1434.H., 07. decembra 2012.g., hutbu sam naslovio sa Brate i sestro, u što nam život prolazi. Cilj mi je da sebe i vas potaknem na razmišljanje i da se inša-Allah mijenjamo na bolje i time popravljamo naše ukupno stanje. Takvaluk (bogobojaznost) je naredba Uzvišenog Allaha, za sve Njegove robove, do Sudnjega dana, a On, subhanehu ve te’ala, kaže u 131. ajeta Sure En-Nisa: Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, naredili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali – pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan!
Pa bojmo se Allaha, dželle še’nuhu, mi koji Ga volimo i volimo Njegova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i molimo Allaha da nas učini od onih koji Ga se istinski boje i samo Njemu iskreno robuju, od onih koji su sretni na obadva svijeta!
Razmišljamo li o 36. ajetu Sure El-Kijame, gdje Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
Misli li čovjek da će biti tek tako ostavljen?!
Vrijeme našeg boravka na dunjaluku je ograničeno našim kratkim dunjalučkim životima, koje nam je Allah, subhanehu ve te’ala, odredio kada je stvorio naše duše, a potom kada smo bili u utrobama naših majki, što potvrđuje predaja koju bilježe imami Buharija i Muslim:
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude aleka (ugrušak – zakvačka), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.” (Buharija)
Jesmo li zaista svjesni ovih riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i shvatamo li našu nemoć i neizvjesnost koja nam dolazi i razumijemo li razlog zbog čega je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha, dželle še’nuhu, za lijep svštenak dunjalučkog života i na to poticao ashabe? Zato požurimo sa činjenjem dobrih djela i ne dozvolimo da nas prokleti šejtan zavara, da nas nefs porazi i ponizi i da zbog naših grijeha budemo bačeni u ponor Džehennema, a ružno je on prebivalište?!
Život koji nam je Allah, dželle še’nuhu, propisao i podario treba da bude predmetom našeg velikog zanimanja i želje da ga što bolje provedemo, podižući naše deredže, ukrašavajući ga sa što više dobrih djela, koja će prevagnuti na Danu polaganja računa, svjesni da svaki trenutak koji potrošimo, nije ga moguće vratiti i nadoknaditi.
Ovaj život je je Allah, subhanehu ve te’ala, učinio periodom ispitivanja ljudi, hoće li biti muttekije (pobožnjaci) ili razvratnici, hoće li biti skrušeni ili oholi i hoće li biti dobročinitelji ili škrtice. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
Prenosi Abdur-Rahman bin Ebu Bekre, od svoga babe da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, koji su ljudi najbolji?“ Reče: „Oni koji imaju dug život i dobra djela!“ Reče: „A koji su ljudi najgori?“ Reče: „Oni koji imaju dug život i loša djela!“ (Ahmed)
Zato je obaveza muslimana da sa sobom svodi račun, da se kaje za počinjene grijehe i da razmišlja o onome što dolazi!
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ibn Madždže:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Životni vijek moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, a malo ih je ko to prekorači!“ (Ibn Madždže)
Brate i sestro, hajde da sami sebe zapitamo i razmislimo o našim životima u što smo ih proveli, koliko smo dobra uradili i hoće li nam to biti dovoljno na Sudnjem danu kada se budu vagala ljudska djela!?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava u hadisu, koji bilježi imam Muslim:
Prenosi Ebu Berze El-Eslemi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće se čovjekova stopala pomaći na Sudnjem danu, dok ne bude upitan za četvoro: u što je život proveo, u što je tijelo koristio, da li se po znanju vladao i na koji način je zaradio imetak i kako ga je potoršio!“ (Muslim)
Braćo i sestre, kako je dobar i koristan savjet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu poticanja na činjenje dobrih djela prije nego nastupe neka stanja u kojima ćemo za činjenje dobra biti spriječeni:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Požurite s dobrim djelima da preteknete sedmoro! Zar očekujete osim: siromaštvo koje baca u očaj, bogatstvo koje donosi nasilje, bolest koja donosi griješenje, tešku starost, iznenadnu smrt, Dedžala najgoreg odsutnika koji se iščekuje i Sudnji dan, a Sudnji dan je uistinu teži i gorkiji!“ (Tirmizija)
Činimo dobra djela što više možemo, jer put koji nas čeka je dug i neizvjestan, čuvajmo se ružnih djela koja uništavaju dobra djela, pazimo se kradljivaca i varalica u našim životima, koji nas zavode i daju lažnu nadu, a na njihovu čelu je prokleti Iblis i njegova družina!
Braćo i sestre, svedimo račune sami sa sobom i pripremajmo se za Dan polaganja računa, Dan u kojem nikome neće biti učinjena nepravda!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji i Palestini spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!