Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 25. zu-l-hidždže 1433. god. po H., 09. novembra 2012. godine, uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć govorim o temi Za hadž mebrur nagrada je džennet! Braćo i sestre, vi koji volite Allaha, subhanehu ve te’ala, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji žudite za džennetima “čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja”, vi koji se trudite da svojim dobrim djelima zaslužite Allahovu molost, vi koji ste početkom ovog hidžretskog mjeseca obavili petu islamsku dužnost hadž ili ste na taj časni put ispratili nekoga od svojih ukućana, rođaka ili komšija, ovih se dana radujete jer ste se ako ste obavili hadž, nadati se uz Allahovu pomoć potpuno očistili od grijeha ili su vas se u dovama sjećale hadžije, moleći Gospodara za oprost vaših grijeha, uputu, halal nafaku i džennete!
Jedna od Allahovih, subhanehu ve te’ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvih deset dana mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani te je podsticao ashabe na što jači ibadet u tim danima. Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:
Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)
Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu.
Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu milost!
Bila je velika čast biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se miloni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama, skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!
Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara je bilo i blizu dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji su se odazvali na poziv praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Moram vam priznati i odati tajnu da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta, svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dovu za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za našu Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Mostar i Tuzlu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oini uče dove za nas!
Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te’ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu’temir (onaj koji obavlja umru)! (Nesaija)
Bošnajci su za razliku od velikog broja drugih muslimana prije nepune dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih gostiju, radosni i puni nade!
U drugoj predaji stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Hadžije i mu’temiri su Allahovi gosti, koji, ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!” (Ibn Madždže)
Za obavljeni tavaf slijedi velika nagrada – kao što stoji u hadisu, koji bilježi imam Tirmizija:
Prenosi Ibn Omer da je čuo od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko obavi tavaf oko ove Kuće (Kabe) sedam puta i to učini kako treba, imat će nagradu kao da je oslobodio roba!” I čuo sam ga kada je rekao: “Ne spusti niti podigne stopalo, a da ga Allah ne oslobodi grijeha i ne upiše mu dobro djelo!” (Tirmizija)
Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu’mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.
Stajanje na Arefatu je jedan od šartova hadža, a Allah, dželle še’nuhu, najviše svojih robova oslobađa od vatre upravo u danu Arefata, danu uoči Bajrama, što potvrđuje predaja koju bilježi imam Muslim:
Prenosi Aiša, radijallahu ‘anha, majka mu’mina, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nema niti jednog dana da Allah, dželle še’nuhu, u njemu više oslobodi Svojih robova od vatre, od dana Arefata. On se približi melekima i pita ih: „Šta žele ovi robovi?“ (Muslim)
I naše stajanje na Arefatu, braćo i sestre je bilo ispunjeno dovama, učenjem Kur’ana i nafilama i bili smo sigurni da su naše dove inša-Allah primljene, a u njima smo se sjećali svih onih koji u našim dovama imaju svoj hak (pravo) i sjećali smo se naše Bosne i Hercegovine i molili smo za nas i našu Domovinu! Koliko se ljudskih sudbina slilo na jednom mjestu na Arefatu i koliko se toga dana ljudi oslobodilo od teških tereta grijeha i koliko je njih donijelo čvrstu odluku da od toga dana nema mjesta velikim grijesima, nema ostavljanja farzova i nema ulaska u zonu zabranjenih, pa ni sumnjivih stvari?!
Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni… Svi ljudi u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.
Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še’nuhu, izvršiti ovu dužnost.
Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.
Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-‘Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.
Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!
Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će ponovo izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!
Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu! Pomozi našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!