Preveo: mr. Emir Demir
Hvala Allahu, Tvorcu ljudi i Stvoritelju svega što postoji. On ima Svoja lijepa imena, velika svojstva i osobine. Zahvaljujem Mu na Njegovim blagodatima i očitim poklonima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji sudruga nema, Boga nebesa i Zemlje, Stvoritelja kosmosa i svega što je u njemu. Svjedočim da je naš Vjerovjesnik i miljenik, Muhammed, Allahov rob i poslanik, najčišće stvorenje, pečat svih poslanika i poslanstava, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu i ashabe kojima su date ogromne vrijednosti i počasti, te na njihove sljedbenike po dobru.
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha, zahvaljujte Mu, čvrsto se držite Njegove naredbe i izbjegavajte Njegove zabrane. On vas time opominje kako biste bili bogobojazni.
Allahovi robovi, Uzvišeni Allah kaže:
“Znajte da je život na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje među vama, i nadmetanje u mnoštvu imetaka i djece! Nalik je kiši, i bilje od nje sijače zadivljuje, i ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i potom sasušeno biva. A na svijetu ovome patnja teška je, a ima oprost od Allaha i zadovoljstvo. A šta je ovosvjetski život doli uživanje prijevarno!”[1]
O muslimani, ovo je rječita pouka na kojoj treba zastati i razmisliti. U ovim danima napuštamo jednu hidžretsku godinu koja nam je prošla kao treptaj oka. Sa ovom godinom prošla je i jedna godina našega života i neće se vratiti do Sudnjeg dana. Ova godina prošla je ostavljajući sjećanje i pouku u srcima vjernika da ovaj svijet nije mjesto konačnog smiraja, jer mu je Allah propisao da će nestati i proći, kao i što je njegovim stanovnicima propisao da moraju sa njega otputovati. Koliko ima sagrađenih zdanja koja se ubrzo sruše? Koliko ima onih koji su zadovoljni boravkom na njemu, a ubrzo sa njega otputuju?
Sigurno nećemo ostati u ovome stanju i sigurno mora doći do promjene. Na dunjaluku se jedna stvar popravlja, a druga kvari. Jedan čovjek se raduje, a drugi je u nesreći. Zato je oslanjanje na dunjaluk velika opasnost, a pouzdanje u njega čista obmana. Dunjaluk je promjenjiv i varljiv, brzo se maskira, jako je zao i stalno nastoji da nas obmane. Nade na dunjaluku su lažne i neispravne, život je težak i pomućen, i čovjek je na njemu u stalnoj opasnosti, jer blagodat koju posjeduje odlazi, ili mu nedaća dolazi, ili ga nesreća bolno pogađa, ili ga smrt sa njega odvodi. Život na ovom svijetu ima samo nekoliko odbrojanih dana. Smrtni rokovi su propisani, udisaji i izdisaji ograničeni, djela posvjedočena. Ukoliko nas malo nasmije, mnogo nas rasplače, ukoliko nas jedan dan obraduje, unesreći nas mjesecima i godinama. Ukoliko nam dadne malo naslade, mnogo nam uskrati. Rob na njemu neće dobiti bogatstvo a da se u njemu neće kriti zlo, a neće neku kuću ispuniti radošću a da nakon toga neće doći žalost i razočarenje:
“O narode moj, život na ovom svijetu samo je uživanje, a drugi je svijet, zaista, Kuća vječna”[2]
Allahovi robovi! Allah Uzvišeni upozorava da se čuvamo da nas ne zaokupiraju dunjalučke smutnje, u vidu imetaka i djece, i udalje od pripreme za izvršavanje Allahove naredbe, a to je činjenje ibadeta:
“…i neka znate da su imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika”[3]
Uzvišeni Allah zabranio je da gledamo u ono što drugi ljudi posjeduju jer nas to motivira da se predamo ovom svijetu i njime zaokupiramo u odnosu na budući, vječni svijet:
”I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna”[4]
O muslimani, dunjaluk je sjena koja će nestati i fatamorgana koja će se izgubiti. Bogatstvo na njemu vodi u siromaštvo, radost na njemu vodi u žalost. Daleko je to da će čovjek na njemu vječno ostati. To je Allahov zakon koji se sprovodi među Njegovim stvorenjima – dani koje on stavlja u opticaj među ljudima da bi nagradio one koji vjeruju i kaznio nevjernike. Ovaj svijet predstavlja samo staništa, pa neki pored njih putuju, a neki se na njima nastane.
Allah je na ovome svijetu dao iskušenje ljudima da bi vidio ko će bolje postupati. U predaji se navodi: ”Uzvišeni Allah nije stvorio ništa što više mrzi od ovog svijeta i otkako ga je stvorio, nikada nije u njega pogledao.”
Od El-Mustevrida b. Šeddada prenosi se da je rekao: ”Bio sam u karavani sa Allahovim Poslanikom, r, pa smo prošli pored mrtvog odbačenog jareta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Vidite li ovo kako je bezvrijedno svojim vlasnicima?’ Rekoše: ‘Allahov Poslaniče, zato što je bezvrijedno oni su ga i bacili.’ Reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, dunjaluk je bezvredniji kod Allaha od ovog jareta kod njegovih vlasnika. Da ovaj dunjaluk kod Allaha vrijedi koliko je krilo mušice, ne bi na njemu nevjernika napojio gutljajem vode.”’[5] Musa, u, savjetujući svoje drugove, rekao je: ”Dunjaluk je most pa ga pređite, a nemojte se na njemu zadržavati. Nemojte se sporiti sa dunjalučarima oko njihovog dunjaluka, pa da se oni spore sa vama oko vaše vjere, jer tada niti ste dobili dunjaluk, niti ste svoju vjeru zadržali.”
O muslimani, to vam je dunjaluk kojim su okupirani mnogi ljudi i koje je dunjalučka fatamorgana zaslijepila sjajem svojih ukrasa. Počeli su se u njegovom skupljanju utrkivati i njegovom gomilanju nadmetati. Zadovoljni su boravkom na njemu i naslađivanjem u njegovim strastima i uživanjima, ostavili su pripremu za dan odlaska i rad za Vječnu kuću. Zaboravili su da je ovaj svijet u suštini samo prelaz za budući svijet i poprište na kojem se ljudi takmiče za dobijanje budućeg svijeta.
Mustafa, s.a.v.s., pribojavao se dunjaluka za svoje ashabe tako što će im se dati kao što je dat onima koji su bili prije njih, pa će se oko njega boriti kao što su se borili prijašnji narodi i onda će ih uništiti kao što je uništio prijašnje narode.
Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Dunjaluk je sladak i izazovan, a Allah vas je na njemu postavio kao namjesnike da vidi kako ćete postupati. Zato se čuvajte dunjaluka i čuvajte se žena, jer prva smutnja kod sinova Israilovih bila je zbog žena.”[6]
Allahovi robovi! Ko god gleda ljude kako se krvnički sukobljavaju oko ovoga svijeta i za njega bore, shvata zašto neki ljudi gube vjeru i zapostavljaju svoje porodice i djecu, zašto se šire netrpeljivost i mržnja, a sve je to potvrđeno u Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., riječima: ”Kome glavna ambicija bude budući svijet, Allah će mu snagu objediniti i dati bogatstvo u srcu, pa će mu i dunjaluk ponizno doći. Čija osnovna namjera bude ovaj svijet, Allah će mu njegovu imovinu rastočiti i među oči mu siromaštvo staviti, a doći će mu od dunjaluka samo onoliko koliko mu je propisano.”[7] Allahovi robovi! Čuditi se našem nemaru u ovome životu, a imamo toliko pouka i poruka. Neko se od nas smije na sav glas, a možda se već njegovi kefini tkaju. Igra se i zabavlja, a možda Melek smrti već stoji kraj njegove glave i traži dozvolu od svoga Gospodara da mu uzme dušu. Pričinjava mu se da će sretno ostati na ovome svijetu, a sigurno će biti polahko poveden prema svome smrtnom času. Smrt mu se bliži, a dunjaluk iza njega ostaje. Ono što je prošlo od života, ne može se povratiti.
O muslimani, koliko smo ispratili očeva i majki? Koliko nas je napustilo sinova i kćerki? Koliko smo braće i sestara ukopali? Ali, gdje su oni koji pouku uzimaju? Većina ljudi, osim onih koje Allah sačuva, na ovom svijetu vode brigu oko pitanja ovoga svijeta, ali ni prstom ne mrdaju, niti se pomiču kada ih prođu sezone dobara ili vremena kada se dove primaju. Vidiš ih u zabavi i nemaru, nesmotrenosti, skupljaju imetak i troše ga, povećavaju ga i smanjuju kao da će ponovno doći dan koji im je prošao ili mjesec koji im je otišao.
Najveći nemar je da čovjek zna da u ovom životu ide ka svom konačnom smrtnom času i da mu se stalno život smanjuje i konačnica približava, a on je u isto vrijeme nemaran i ne računa na Dan obračuna, niti se priprema za Dan povratka. Daje sebi nadu da će živjeti kao Nuh, alejhis-selam, a Allahova mu odredba može pokucati na vrata svake noći.
Skupino muslimana, Ebu ed-Derda došao je u Šam i rekao: ”O stanovnici Šama, slušajte riječi brata koji vas savjetuje”, pa su se okupili oko njega. ”Šta vam je pa vidim da gradite građevine u kojima nećete stanovati, skupljate imetak koji nećete pojesti. Oni koji su bili prije vas gradili su čvrste građevine, dugotrajno su se nadali i mnogo imetka su sakupljali, pa se njihova nada pretvorila u obmanu, njihovo skupljanje imetka u propast, a njihove kuće u njihove grobove.”
Allahovi robovi! Zar nije došlo vrijeme da nemarni i nesmotreni na ovome svijetu shvate njegovu suštinu? Da shvate da je život na njemu patnja, a blagodati iskušenje? Sve što je novo, na njemu će se istrošiti, vlast na njemu nestati, a mi smo uz to još nemarni kao da je smrt propisana nekim drugima mimo nas, kao da se istina odnosi na druge mimo nas, kao da su oni mrtvi koje smo ispratili do kabura otišli na putovanje sa kojeg će se uskoro vratiti. Stavljamo ih u njihove kabure, jedemo njihovu zaostavštinu kao da ćemo vječno poslije njih živjeti. Zaboravljamo na svaku opomenu i sigurnim se osjećamo od svake nedaće.
Ispravni prethodnici, koji su i nama i vama najveći uzori, nisu bili u ovakvom stanju, i pored svoga velikoga vjerovanja i obećanja da će ući u Džennet.
El-Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: ”Susreo sam ljude koji se nisu veselili ničemu što bi im došlo od dunjaluka, niti bi se žalostili i za čim što bi ih od njega mimoišlo. Dunjaluk im je bio prezreniji od zemlje po kojoj su hodali.”
Uzor u tome bio im je Poslanik, s.a.v.s., koji je jasno izrekao svoj stav prema dunjaluku, kako se prenosi u vjerodostojnom hadisu: ”Šta ja imam sa ovim svijetom? Moj primjer i primjer ovoga svijeta je poput konjanika koji u ljetnom danu putuje pa se u jednom dijelu dana skloni pod hlad drveta, a zatim krene i napusti ga.”[8] Svoje ashabe je upućivao, kao što kaže Abdullah b. Omer, r.a., riječima: ”Budi na ovome svijetu kao da si stranac ili putnik.” Ibn Omer bi govorio: ”Kada omrkneš, ne očekuj zoru, a kada osvaneš, ne očekuj noć. Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i svoj život prije smrti.”[9]
Kada bi neko od ispravnih prethodnika, Allah im se smilovao, doživio četrdeset godina, smotao bi svoju postelju i noću ne bi nikako spavao. Klanjali bi, slavili Allaha, tražili oprosta nastojeći da dostignu ono što im je u životu prošlo pripremajući se za ono što ih očekuje.
Zato se opskrbite, Allah vam se smilovao, dobrim djelima i nemojte biti obmanjeni ovim prolaznim dunjalukom. Znajte da ćete uskoro sa njega otići i napustiti ga. Pametan je onaj ko obuzda svoju dušu i bude radio za ono što dolazi poslije smrti, a nesposoban je onaj ko svoju dušu prepusti strastima, a onda se od Allaha uzaludno počne nadati.
Tražim oprosta od Allaha, pa i vi ga od Njega tražite i Njemu se kajte, jer On uistinu prašta i samilostan je.
Druga hutba
Hvala Allahu na Njegovom dobročinstvu i zahvala Mu pripada na Njegovoj uputi i ukazanim blagodatima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, izražavajući tako veličanje Njegovo i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, koji je pozivao u Allahovo zadovoljstvo, neka su Allahov mir i blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe i braću i njihove sljedbenike do Sudnjeg dana.
Bojte se Allaha, Allahovi robovi, i znajte, Allah vam se smilovao, da dunjaluk sa svojim pokuđenim osobinama ima i vrijedne prilike, te da je on njiva na kojoj se privređuje za budući svijet. Dunjaluk predstavlja sezonu pokornosti i vrijeme za ibadete. Dunjaluk je poprište za takmičenje u dobrim djelima. Na njemu se musliman opskrbljuje za budući svijet i čini djela radi vječnosti. Oni koji će uspjeti na budućem svijetu uspijevaju samo zbog uloženog truda u prethodnim danima na ovom prolaznom dunjaluku. Dunjaluk je kuća iskrenosti za onoga ko ga istinski prihvati i kuća spasa za onoga ko ga shvata, i kuća bogatstva za onoga ko se na njemu opskrbi. Postoje mnogi ljudi koji kude dunjaluk i tvrde da je on razlog za nepravdu i udaljavanje od svake vrste pozitivnog djelovanja, a nisu shvatili da je dunjaluk kuća za opskrbljivanje na putu ka Džennetu i na njemu se čine djela koja će čovjeka dovesti do najvećih ahiretskih stepena.
O ljudi, u ispraćaju ove godine i dočeku sljedeće povećava se odgovornost muslimana i njegov samoobračun. Mi smo danas na kraju ove hidžretske godine čiji su dani i noći prošli. Tako mi Allaha, kao da je jučer došla ova godina, a evo je već se završava kao da je nije ni bilo. Takav je dunjaluk.
Allahovi robovi, u ovome je opomena i podsjećanje da će doći smrtni časovi i životi se završiti i preseliti se ka vječnoj kući radi nagrade, kazne i obračuna. Onaj ko sa njega odlazi, ide u Džennet ili u Džehennem.
Koliko se čovjek samo raduje zbog prolaska dana i noći radi ostvarenja kakve želje ili ambicije, ali i pored toga ne smije zaboraviti da mu se tako skraćuje život i da se približava svom smrtnom ččasu. Sve su to samo etape koje on prevaljuje na svom putovanju i koraci kojima ide ka svome kaburu. Da li će se tome radovati iko drugi osim onaj ko se spremio za dolazak pred Allaha sa dobrim djelima s kojim je Allah zadovoljan?
Neka vas, Allah vam se smilovao, prolazak ove godine podsjeti na dolazak smrtnih časova, brzina prolaska dana na blizinu smrtnih časova i dolazak smrti koja dokrajčuje sve naslade. Neka vas podsjeti na promjenu stanja na ovome svijetu, nestanak ovoga svijeta i dolazak budućeg.
Omer b. Abdulaziz, Allah mu se smilovao, držao je govor ljudima, pa je rekao: ”O ljudi, svako putovanje ima opskrbu, pa se vi opskrbite bogobojaznošću za vaše putovanje sa dunjaluka na ahiret. Budite poput onih kojima je Allah pripremio patnju, pa ćete imati želju za dobrom i bojati se. Nemojte da vam se vrijeme na ovome svijetu učini dugim, pa da vaša srca postanu okrutna, da se potčinite vašem neprijatelju, jer tako mi Allaha, nada ništa ne znači, jer čovjek ne zna da li će omrknuti nakon dolaska zore, ili će osvanuti nakon dolaska noći. Možda mu smrtni čas dođe između tih dijelova dana.” Razmislite o smrti i uzaludnim nadanjima. Bit će siguran i smiren ko bude imao pouzdanja da će biti spašen od Allahove kazne i strahota na Sudnjem danu. Onaj ko ne liječi ovodunjalučke rane, bit će ranjen i s druge strane, pa kako onda da bude smiren?
Allahovi robovi! Vidjeli smo one koji posjeduju ovaj prolazni svijet, a otputovali su sa njega u kefinima, a vidjeli smo i one koji od njega ništa nemaju i otputovali su sa njega u istim kefinima. Svi su, bez sumnje, jednaki u kaburima, bilo da se radi o velikanima ili beznačajnim ljudima. Međutim, unutrašnjost kabura je različita: ili je to jedna od džennetskih bašči, ili jedna od džehennemskih provalija, a Allahu se utječemo od toga. Ko na ovom svijetu bude radio dobro i bude se pripremio za susret sa Allahom, te vrijeme na ovom svijetu bude koristio za ono što će mu poslije donijeti korist, sigurno će se obradovati u danu kada ne budu od koristi ni imetak ni sinovi, osim onoga ko Allahu dođe čista srca. To je dan u kome će se razdijeliti listovi sa djelima, u kome će srca biti potresena i uzdrmana. Vidjet ćeš ljude pijane, a ustvari nisu pijani, nego je Allahova kazna žestoka.
Bojte se Allaha, Allahovi robovi, i sami sebe obračunavajte prije nego što vam obračun bude sveden. Činite dobro sve dok imate priliku, pa ćete iskoristiti dvije velike blagodati kojima su obmanjeni mnogi ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.
Zatim, molite Allaha za blagoslov i mir za onoga kojim vas je Allah počastio, jer Uzvišeni kaže:
“Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!”[10]
Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko na mene donese jedan salavat (blagoslov), Allah na njega donese deset blagoslova, pobriše mu se deset grijeha i podigne mu se deset stepena.”[11]
Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, i daj blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si ih dao Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici, između ostalih svjetova, jer Ti si uistinu dostojan hvale i ponosa.
Allahu, oprosti muslimanima i muslimankama, živima i mrtvima od njih.
Allahu, pokrij nam naše sramote i propuste.
Allahu, pomozi našu braću muslimane na svakom mjestu, Allahu, daj im Svoju pomoć.
Allahu, Ti si naš jedini istinski Bog, osim kojeg drugog istinskog boga nema, spusti nam kišu i nemoj nas beznadežnim ostaviti. Allahu, spusti kišu na Svoje robove i Svoje krajeve. Allahu, spusti kišu na Svoje robove i krajeve.
Allahu, Ti nam na ovom mjestu ne ostavi nijednog grijeha a da nam ga ne oprostiš, nijednu brigu da nam je ne riješiš, niti duga a da nam ne pomogneš da ga vratimo, niti bilo kakvu tešku stvar a da nam je ne olakšaš.
Allahu, učini naša prsa i srca prostranim, olakšaj nam sve stvari i uputi nas na ispravno ponašanje, jer na njega upućuješ samo Ti.
Naš posljednji poziv glasi: Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!
[1] El-Hadid, 20
[2] Gafir, 39
[3] El-Enfal, 28
[4] Taha, 131.
[5] Tirmizi, Ibn Madze, Albani ga smatra vjerodostojnim
[6] Muslim
[7] Ahmed, Albani ga smatra vjerodostojnim
[8] Ahmed , Tirmizi, Albani kaze da je vjerodostojan
[9] Buhari
[10] El-Ahzab, 56.
[11] Prenosi En-Nesai, El-Albani kaže da je vjerodostojan