Preveo: Salih ef. Haušić
Sva hvala pripada Allahu, Njega hvalimo i samo od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla duša naših i od naših loših djela. Koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put ne može izvesti! Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed, Allahov rob i Njegov poslanik, s.a.v.s.. ”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!”[1]
”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.”[2]
”O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa. O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.”[3]
A zatim:
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha istinskom bogobojaznošću. Bojte se Dana u kome ćete se svome Gospodaru vratiti, u kome će se u rog puhnuti, u kome će mrtvi iz kabura ustati, u kome će tajne na vidjelo izaći, u kome će ono što u srcima krijete biti objelodanjeno, a dobri se razdvojiti od grješnika.
Uzvišeni Allah kaže:
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!” (El-Enbija, 25.)
”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu ibadet čine – nema istinskog boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” [4]
Braćo muslimani, tevhid je prvo čemu su poslanici pozvali svoje narode, i nema nijednog vjerovjesnika a da nije govorio:
”O narode moj, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!”[5]
Riječi ”la ilahe illallah Muhammedun resulullah” su temelj vjere. Zbog njih je Uzvišeni Allah slao poslanike, spustio objave i propisao vjerske propise i zakone, zbog njih su postavljene ahiretske terezije, ispisane knjige djela i podijeljen ljudski rod na bogobojazne vjernike i nesretne nevjernike, i zbog njih su sagrađene džennetske i džehennemske pijace.
Zbog riječi šehadeta, Uzvišeni Allah uzeo je od ljudi zavjet na dan kada je stvorio njihove duše:
”I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.”’[6]
Kelimei-šehadet su najveličanstvenije riječi u islamu i riječi kojima se iskazuje krajnja bogobojaznost i iskrenost. To je najčvršća i najtrajnija veza, temeljni ugovor, ključ ove vjere i spas od nevjerstva i Vatre. Onaj ko ih s pravom i iskreno izgovori, sačuvao je svoj život i imetak, a Allah će obračun napraviti sa svakim. Ako srcem u njih vjeruje, spasit će se od džehennemske vatre na drugom svijetu i ući će u Džennet:
”Allah je zabranio Vatri onoga ko kaže – la ilahe illallah – tražeći time Allahovo lice.”[7]
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , ispraćajući Muaza b. Džebela , r.a. , u Jemen, kao učitelja, upućivača i sudiju, savjetovao ga je kako će postupiti kada dođe njegovim stanovnicima. ”Ti ideš sljedbenicima Knjige. Pozovi ih da prime islam i ukoliko ‘šehadetom’ potvrde svoju pripadnost islamu, pouči ih da je Allah, obavljanje pet dnevnih namaza učinio obaveznim (farzom). Ako se tome pokore, pouči ih da je Allah, učinio obaveznim i ‘davanje zekata’ iz njihovih imetaka. Uzmi od njihovih imetaka zekat i podijeli ga siromašnima. Ako se odazovu ovoj dužnosti, na tebi je odgovornost zaštite njihovih života i imetaka. I upamti: Čuvaj se dove mazluma (onoga kome je učinjena nepravda) jer između dove mazluma(onoga kome je učinjena nepravda) i njenog primanja kod Allaha nema nikakvog zastora.” [8]
Zgrada bez temelja i grana bez stabla ne mogu opstati. Glavni temelj i stablo ove vjere je šehadet, riječ koja predstavlja vječitu istinu, tj. riječ tevhida: ”Nema istinskog boga osim Allaha, a Muhammed, s.a.v.s. , je Allahov poslanik.”
Uzvišeni Allah je rekao:
”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” [9]
Seid b. Džubejr i Ed-Dahhk rekli su da se u ovom ajetu govori o riječi tevhida. Uzvišeni Allah kaže:
”Niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga kome Milostivi dozvoli (onoga ko je od Milostivog preuzeo ugovor).” [10]
Ibn Abbas, r.a. , kaže da se ovdje pod pojmom ugovor misli na šehadet, tj. svjedočenje da je samo Allah istinski Bog, vjerovanje da sva moć i vlast pripadaju Allahu i da se samo Allahu nadamo.
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene jeste: ‘Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema saučesnika, Njemu pripada vlast i hvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može.”’ [11]
”Musa, a.s. , rekao je: ‘Gospodaru moj, poduči me nečemu čime ću Te spominjati, i čime ću Ti se obraćati.’ Allah mu reče: ‘Reci: la ilahe illallah.’ Musa, a.s. , reče: ‘Gospodaru moj, svi Tvoji robovi izgovaraju ovo.’ Allah, dž.š., reče: ‘Reci: la ilahe illallah.’ Musa, a.s. , opet reče: ‘Želio bih da mi daš nešto posebno za mene.’ Tada Allah, reče: ‘O Musa, kada bi sedam nebesa i oni koji ih mimo Mene nastanjuju, kao i sedam zemalja stali na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas – pretegle bi!”’[12]
Poslanik, s.a.v.s. , utemeljio je svoje pozivanje u vjeru islam na šehadetu. U skladu sa šehadetom odgajao je svoje sljedbenike i podigao generaciju vjernika koji su samo Allaha obožavali i samo Njemu ibadet činili, daleko od idolatrije i klanjanja izmišljenim božanstvima. Ljudi su prije pojave islama živjeli u očitoj zabludi i neznanju, u košmaru sujevjerja i mnoštva praznovjerja. Svako je za sebe odabrao nekakvo božanstvo, a obično su to bili nepomični kipovi od kamena, zemlje, datula ili brašna. Obožavatelj bi se, kada je u izobilju, klanjao tom kipu, a kada bi se našao u poteškoći, odbacio bi ga. Ako je taj kip bio od datula ili brašna, a njegov obožavatelj gladan, on bi ga pojeo. Kada je od njih tražio kakve smjernice, a potom ishod bio loš i zadesila ga kakva nevolja, njegovi snovi bi se srušili i on bi ostao u beznađu. Uzvišeni Allah kaže:
”Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.”[13]
Međutim, kada je Allahov odabranik, s.a.v.s. , obnovio poziv ovoj plemenitoj vjeri i najvećoj istini – obožavanju samo Allaha, sva ta krivovjerstva je uništio, jer je sve ljude pozvao jedinoj ispravnoj vjeri, vjeri u Jednog, Jedinog Boga. Pozivao je sve dok iz srca ljudi nije uklonio korijenje idolatrije, pa su neki ponavljali ove riječi:
”Ima li hiljadu gospodara ili je samo jedan, pa da mu se, kada osjetim potrebu, obratim! Lata i Uzzata sam odbacio, jer tako čine oni kojima je moć rasuđivanja data!”
Od tih njihovih riječi još su veličanstvenije riječi Uzvišenog Allaha:
”O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?” [14]
Cijeli Kur’an je objavljen radi pojašnjenja značenja kelimei-šehadeta (svjedočenja Allahove jednoće), posljedica tih riječi i onoga što je u suprotnosti sa njima.
Allahovi robovi, šehadet nije samo riječ koja se jezikom izgovara, bez utjecaja na organe, postupke i ponašanje. Značenja šehadeta su brojna i velika, i šehadet nosi važne poruke, mnoga veličanstvena značenja. Njegova ispravnost ovisi o određenim preduvjetima, šartima, ruknovima, adabima i propisima. Njime se negira božanstvenost svega što ljudi obožavaju mimo Allaha Uzvišenog. Poslije izgovora tih riječi nema obožavanja kipova, mezara i drveća, niti tavafa oko evlijanskih turbeta i njihovih kabura, niti pokornosti stvorenju u griješenju prema Stvoritelju, bez obzira o kome se radi. Izgovorom šehadeta potvrđuje se božanstvenost Uzvišenog Allaha, obznanjuje potpuno napuštanje širka (idolatrije) i onih koji širk čine. Tako započinje iskreni ibadet Allahu i trajno kidanje svakog vezivanja srca za nekog drugog mimo Allaha.
Šehadet znači činiti ibadet samo Allahu, iskazivati nesebičnu ljubav prema Njemu, veličati samo Njega, strahovati samo od Njegove kazne, nadati se Njegovoj milosti, stalno se vraćati Njemu, oslanjati se samo na Njega i trajno priželjkivati Njegovu naklonost.
Onaj ko iskreno izgovori šehadet:
– nikoga ne voli koliko voli Allaha,
– nikoga se ne boji ko Allaha,
– nikoga ne želi koliko želi Allaha,
– ni na koga se ne oslanja koliko se oslanja na Allaha,
– ni za kim ne žudi koliko žudi za Allahom,
– ni od koga ne strahuje kao od Allaha
– ni sa (k)čim se ne zaklinje osim Allahom,
– nikome se ne obraća koliko se obraća Allahu,
– nikome se ne pokorava koliko se pokorava Allahu,
– nikome osim Njemu ne pada na sedždu,
– u nevolji samo od Njega pomoć traži,
– u tjeskobi samo kod Njega utočište traži,
– nikome žrtve ne prinosi osim Allahu i u Njegovo ime,
– nijednom sihirbazu (vraču) ne vjeruje,
– nijednom proricatelju sudbine ne ide,
– ne sluša vidovnjaka koji tvrdi da poznaje tajne skrivenog i budućnost,
– i ne vjeruje onome ko tvrdi da od njega može otkloniti kakvu nedaću ili mu pridonijeti kakvu korist.
On vjeruje samo svome Gospodaru koji kaže:
”Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti”[15];
”Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.”[16]
Nevjerovanje u taguta znači odbacivanje svih lažnih božanstava koja neko priziva umjesto Allaha, napuštanje svih vidova idolatrije i preziranje širka.
Vjerovanje u Allaha znači: činiti ibadet isključivo Allahu, sa iskrenom ljubavlju, krajnjom poniznošću i potpunom predanošću. To je iman (vjera u Allaha) sa kojim su došli svi Allahovi poslanici i to je iskren odnos prema Allahu. Riječi ”la ilahe illallah” znače potvrđivanje njihovog značenja znanjem, jezikom i djelima.
Braćo, pogrešno je vjerovati da riječi ”la ilahe illallah” znače: ”Nema stvoritelja niti opskrbitelja osim Allaha”, jer takvo razumijevanje isključuje vjerovanje da je samo Allah dostojan da Mu se čini ibadet (tevhidul-ibadeh), a i idolopoklonici i nevjernici iz vremena vjerovjesništva vjerovali su da nema stvoritelja i opskrbitelja osim Allaha, pa im takvo vjerovanje nije bilo od koristi bez tevhidul-ibadeta. Kaže Uzvišeni Allah:
”A da ih upitaš: ‘Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?’ – sigurno bi rekli: ‘Allah!’ Pa kuda se onda odmeću?”[17]
Idolopoklonici su, i pored svoje zalutalosti i neznaboštva, znali koliko je značenje šehadeta veličanstveno, ali su iz svoje zablude i oholosti ta značenja poricali. Uzvišeni Allah kaže:
”I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci” [18];
”Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” I oni ugledni između njih krenuše: ‘Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se uistinu, nešto veliko hoće! Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž.” [19]
Takvi su i današnji dvoličnjaci koji svojim jezicima, na skupovima muslimana, pri obavljanju ibadeta i u vojnim pohodima izgovaraju šehadet, a srca su im puna onoga što je u suštoj suprotnosti sa šehadetom – kufra, nijekanja i nepokornosti zbog koje se dospijeva na dno Džehennema, gdje nikome nema pomoći:
”Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.”[20]
Gdje su veličanstvena značenja šehadeta u životu mnogih muslimana, čija je vjera, zbog velike vremenske distance od Poslanika, s.a.v.s., pomućena mnoštvom idolatrijskih ubjeđenja i slijeđenjem upropaštavajućih strasti!? Čistoća akide u njihovim srcima je zamućena i oni, umjesto Allahu Uzvišenom, mnoge ibadete čine drugima. Dopustili su šejtanu da ih vodi, s povodom ili bez povoda, kaburima mrtvih, gdje skrušeno od evlija i dobrih traže pomoć, kolju u to ime kurbane, vjeruju sihirbazima, poslušno rade sve što im narede proricatelji sudbine i kojekakvi vidovnjaci, i pred njihovim pragom traže da im otklone nevolju i poteškoću, i da im pridonesu kakvu korist i izliječe bolest. Neka je uzvišen Allah iznad svega toga!
Gdje su poruke i značenja šehadeta kakvog Allah, želi, u životu muslimana koji su zapostavili njegove zahtjeve, koji ne obavljaju namaz, ne daju zekat, ne boje se Dana u kome će srca i pogledi ostati ukočeni, a govore kako se nadaju spasu od Vatre i ulasku u Džennet, gdje će uživati u blagodatima koje se u njemu nalaze!?
Braćo muslimani! Mnogi koji sebe smatraju pripadnicima ove vjere zalutali su i udaljili se od islamskog puta i njihovi postupci su loši. I dok se pravovjerni vežu za Gospodara, Stvoritelja koji svim upravlja, Boga Jednog i Jedinog od koga korist i šteta dolaze i koji nagrađuje i kažnjava, današnji dvoličnjaci i novotari vežu se srcem za truhle kosti, napuštene kabure, slabašna stvorenja, koja bi da mogu, sebe izbavila iz te prašine i spasili se iz tog položaja.
I dok pravi vjernici skrušeno stoje pred Plemenitim Allahom, koji se odaziva nevoljniku koji Ga priziva, i koji zlo otklanja, dok obilaze oko Njegove Kabe, nadaju se Njegovoj milosti strahuju od Njegove kazne i ponizno Mu ruke dižu, zalutali stoje pred nepomičnim kipovima, tavafe oko pustih turbeta čiji stanari ne razlikuju one koji im ibadet čine od onih koji to ne rade. Čak štaviše, oni su obična prašina koju vjetar raznosi.
Braćo, mogu li biti isti oni koje razdire mnoštvo strasti i sumnji, te ne znaju na koju stranu da krenu, čije zadovoljstvo trebaju tražiti i kome ponizni trebaju biti, kao oni koji su pokorni Jednom i Jedinom pravom Bogu, koji je utočište svemu, Allahu Uzvišenom. Kako je velika blagodat čvrsto ubjeđenje u kome nema ni truna sumnje i smirenost koja dolazi od dosljednog slijeđenja jasnog Pravog puta. Neka je hvaljen Allah! Ali većina njih ne zna.
Bojte se Allaha, o Allahovi robovi, mnogo Mu se klanjajte i za oprost Ga molite i iskreno Mu robujte, On će vam vaša djela popraviti i grijehe vam vaše oprostiti i znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga.
Druga hutba
Hvala Allahu, subhanehu ve te’ala, Prvom i Vječnom, Jednom i Veličanstvenom, kome ništa nije slično. Zahvaljujem Mu hvalom koja Mu priliči i dostiže Njegove blagodati. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s. , Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, na njegovu porodicu i njegove drugove do Dana sudnjeg.
Bojte se Allaha i znajte da musliman očitovanjem šehadeta negira četiri stvari i potvrđuje četiri druge. On negira alihe (lažna božanstva)[21], tagute (proglašene bogove)[22], endade (materijalna božanstva)[23] i erbabe (krive zakonodavce)[24].
- Alihe su oni kojima se, mimo Allaha, čini nešto od ibadeta i oni od kojih se očekuje postizanje kakve koristi i otklanjanje kakvog zla.
- Taguti su oni kojima govore da ih obožavaju, a oni su sa tim zadovoljni.
- Endad je sve ono što odvraća od islama: porodica, stan, pleme, rod, imetak i sl.
- Erbabi su oni koji propisuju propise suprotne vjeri, pa im se ljudi u tome pokoravaju. Uzvišeni Allah kaže:
”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema istinskog boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” [25]
Četiri stvari koje musliman potvrđuje izgovorom šehadeta su:
- iskreno činjenje ibadeta samo Allahu,
- veličanje samo Allaha,
- krajnja ljubav prema Allahu,
- i nada u Allahovu milost te strah od Njegove kazne. Neki islamski učenjaci za ispravnost šehadeta navode sedam uvjeta (šarta). Ako osoba koja izgovara šehadet ne bude pri sebi imala svih sedam šarta, neće imati nikakve koristi od svog izgovora. Jedan učenjak sakupio je te uvjete za ispravnost šehadeta u riječima: ”Znanje, ubjeđenje, iskrenost, istinoljublje i ljubav, te potpuno prihvatanje, njihov izgovor i još im pridodaj osmo – poricanje svih božanstava mimo Allaha.”
Uvjeti šehadeta su, dakle, sljedeći:
1. El-‘ilm (znanje)
Poznavanje značenja koje podrazumijevaju riječi šehadeta, a to je da se samo Allahu ibadet čini, dž.š., te odricanje od svih lažnih božanstava mimo Allaha. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko umre znajući (sa ubjeđenjem) da nema drugog istinskog boga osim Allaha, ući će u Džennet.” [26]
Suprotno znanju je neznanje, koje je mušrike odvelo od ispravnog značenja šehadeta, kao i onoga što šehadet od njih traži, u formi potvrde i negacije.
Zato možeš susresti onoga ko govori da “nema drugog istinskog boga osim Allaha”, a u isto vrijeme upućuje dovu nekom drugom pored Allaha.
2. El-jekin (sigurno ubjeđenje)
Ubjeđenje (jekin) koje ne ostavlja prostora za bilo kakvu sumnju, a onaj ko ga izgovori, čvrsto vjeruje u njega, njegove šarte i značenja. Uzvišeni Allah pohvalio je vjernike u Kur’anu, kazavši:
“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju.” [27]
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: “Neće rob susresti Allaha s njima (riječima dva šehadeta), ne sumnjajući u njih, a da ga Allah neće uvesti u Džennet.” [28]
Allahovo pravo kod stvorenja jeste da samo Njega obožavaju i da smatraju ništavnim svaki vid ibadeta koji se čini nekom drugom osim Njemu.
Imam Kurtubi u komentaru Muslimovog Sahiha kaže: ”Nije dovoljno izgovoriti samo dva šehadeta, nego je potrebno čvrsto ubjeđenje srca. Zato je tvrdnja ekstremnih murdžija, da je za iman potrebno samo izgovoriti dva šehadeta, pogrešna. Hadisi jasno ukazuju na netačnost takvog stava i svakome ko poznaje šerijat to je jasno, jer iz takvog shvatanja proizlazi da su munafici (dvoličnjaci) pravi mu’mini (vjernici), a to je, nema sumnje, neistina.”
3. El-kabul (prihvatanje)
Treći uvjet za ispravnost šehadeta jeste da čovjek srcem i jezikom, iskreno, prihvati sve što se pod ovim riječima podrazumijeva.
4. El-inkijad (potpuna pokornost Allahu)
Inkijad je potpuno prihvatanje i predanost svemu što nalažu riječi šehadeta.
Razlika između kabula (prihvatanja) i inkijada (potpune pokornosti) jeste u tome što je inkijad slijeđenje u djelima, a kabul iskazivanje riječima, što obavezuje potpuno slijeđenje. Inkijad je potpuna predanost, potčinjenost, poslušnost u svemu što od njega traži šehadet.
Uzvišeni Allah rekao je:
”A onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu.”( Lukman, 22.)
Poslanik, s.a.v.s. , kazao je:
“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati dok njegova strast ne bude slijedila ono sa čime sam došao.” [29]
5. Es-sidk (istinoljubivost)
To znači da se riječi šehadeta ne izgovaraju lažno, nego da se ono što se izgovori jezikom u potpunosti slaže sa osjećajem u srcu, a ne kao što čine dvoličnjaci za koje Uzvišeni Allah kaže:
”Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema. Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” [30]
6. El-ihlas (iskrenost namjere prema Allahu, subhanehu ve te’ala)
Iskren odnos prema Allahu ogleda se u činjenju djela s iskrenim nijjetom, bez ikakvih primjesa širka. Poslanik, s.a.v.s. , rekao je:
”Onaj ko iskreno i iz srca izgovori: ‘Nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, On nema saučesnika, Njemu pripada sva moć, dostojan je da Mu se zahvaljuje i On sve može’ – Allah zbog tog stanovnika Zemlje otvori nebo i i pogleda ga, a onaj koga Allah pogleda, sigurno će mu dati ono što zatraži.”[31]
7. El-mehabbeh (ljubav)
Ljubav prema ovim riječima, prema onome što one podrazumijevaju, i na šta upućuju, prema onima koji ih se pridržavaju i po njima postupaju s jedne, a mržnja prema svemu što se s njima kosi, s druge strane. Čovjek je obavezan voljeti Allaha, Poslanika i svako djelo koje vole Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., jer Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Kod koga se nađe troje, osjetit će slast imana (vjerovanja): da mu Allah, i Njegov Poslanik, r , budu važniji (draži) od svega ostalog; da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi biti bačen u vatru; da voli brata muslimana samo u ime Allaha.”[32]
Najbolji pokazatelj da voliš svoga Gospodara jeste da daješ prednost onome što On voli pa makar to ti i ne volio, da prezireš ono što On prezire pa makar to tebi bilo drago, da prijateljuješ s onima koje vole Allah i Njegov Poslanik i da prezireš one koje oni preziru, i da slijediš Njegovog Poslanika i prihvataš uputu s kojom je on došao.
Bože, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s. , i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda, s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s. , i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!
Gospodaru moj, molimo Te da nas uputiš, učiniš bogobojaznim, čednim i neovisnim o ljudima!
Gospodaru moj, olakšaj nam da činimo ono što je za nas dobro na ovom i drugom svijetu!
Gospodaru moj, ne ostavi nijednog grijeha a da ga ne oprostiš, niti brige a da je ne otkloniš!
Gospodaru moj, hvala Ti onoliko koliko si Ti zadovoljan, i hvala Ti nakon što Ti budeš zadovoljan!
Gospodaru moj, daj da slijedimo Tvoju Uputu i činimo djela s kojima si Ti zadovoljan!
Gospodaru moj, smiluj se muslimanima i muslimankama! Bože oprosti našim živim i našim mrtvim! Bože moj, uputi islamski ummet na Pravi put, tako da u njemu budu ugledni oni koji su Tebi pokorni, a neugledni oni koji su Tebi nepokorni!
Gospodaru moj, povećaj našu ljubav prema Kur’anu i ukrasi njime naša srca!
Gospodaru moj, daj da ga učimo, po njemu postupamo i njegove upute slijedimo!
Naša posljednja dova glasi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”
[1] Ali Imran, 102.
[2] En-Nisa, 1.
[3] El-Ahzab, 69-71.
[4] Et-Tevbe, 31.
[5] El-E’araf, 59.
[6] El-E’araf, 172.
[7] Muttefekun alejhi.
[8] Muttefekun alejhi.
[9] El-Bekare, 256.
[10] Merjem 87.
[11] Ovaj hadis bilježi i imam Et-Tirmizi, a kod šejha El-Albanija je na stepenu hasen hadisa.
[12] Sahih Ibn Hibban, br. 6218., Mustedrek, br. 1936., Sunen Nesai el-Kubra, br. 10670, 10980., Hiljetul-Evlija’, 8/328.
[13] El-Furkan, 3.
[14] Jusuf, 39.
[15] En-Neml, 65.
[16] El-Bekare, 256.
[17] El-Ankebut, 61.
[18] En-Neml, 14.
[19] Sad, 5-7.
[20] El-Bekare, 16.
[21] Mnogoboštvo.
[22] Tagute.
[23] Sve što odvraća od islama.
[24] Oni koji uzurpiraju ono što je isključivo pravo Uzvišenog Allaha.
[25] Et-Tevbe, 31.
[26] Muslim.
[27] Hudžurat, 15.
[28] Muslim.
[29] Hadis bilježe Et-Taberani i Ebu Nu’ajm, a po Neveviju je ovaj hadis vjerodostojan.
[30] El-Bekare, 7-9.
[31] En-Nesai, lanac prenosilaca ovog hadisa je vjerodostojan.
[32] Muttefekun alejhi.