Preveo: Salih ef. Haušić
Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. On smrt i život stvara da iskuša ko će od nas bolje postupati. Stvorio je stvorenja i nije ih prepustio same sebi, nego im je ukazao na Pravi put i upozorio ih na opasnost slijeđenja krivih puteva. Poslao je poslanike da ih na pravi put izvedu, iskrenima je olakšao činjenje dobrih djela, a to uskratio onima koji okreću leđa Njegovoj Knjizi i oholo odbijaju da Njemu ibadet čine. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji saučesnika nema, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik, s.a.v.s. ,koji nije izostavio nijedno dobro djelo a da njemu nije pozvao i nijedno zlo a da na njegovu opasnost nije upozorio. Neka je blagoslovljen Poslanik, s.a.v.s. ,njegova porodica, ashabi i svi koji njih slijede.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha i preispitajte svoje postupke i svoje namjere, jer o tome ovisi hoćete li biti sretni ili nesretni. Uzvišeni Allah ne gleda u vaš vanjski izgled i vaše imetke, nego gleda u vaša srca (namjere) i vaša djela. Znajte da će nagrada biti onakva kakva budu vaša djela i bit ćete nagrađeni shodno svojim postupcima.
Ibn Abbas, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ,da je Uzvišeni Allah rekao: ”Uzvišeni Allah odredio je šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću.
A ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.” [1]
Ovaj hadis sadrži četiri različite situacije:
- činjenje dobrih djela,
- namjeru da se čine dobra djela,
- činjenje loših djela,
- i namjeru da se čine loša djela.
Za svaku od tih situacija postoji zaseban propis.
Onaj ko uradi dobro, dobit će deseterostruku nagradu, a to se odnosi na svako dobro djelo, jer Uzvišeni Allah kaže:
ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ
”Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen…” [2]
A što se tiče uvećavanja nagrade više od deset puta, ona ovisi o djelu, namjeri, osobi koja to djelo čini, vremenu u kome se djelo čini, mjestu na kome se djelo čini i situaciji u kojoj se to dešava. Tako se npr. trošenje imetka radi potpomaganja borbe na Allahovom putu uvećava i do 700 puta, kao što Uzvišeni Allah kaže:
”Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.”[3]
U ovom ajetu kaže se da se trošenje na Allahovom putu uvećava do sedam stotina puta, a postoje djela za koja nagrada nije ograničena nikakvim brojem, jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
”Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti” [4] ;
”…samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.”[5]
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Svako dobro djelo Allah nagrađuje deseterostruko, a nagrada može ići i do sedam stotina puta, osim posta – ‘post je Moj i Ja za njega nagrađujem posebno’, veli Allah.” [6]
Nekada se dobro djelo mnogostruko uvećava zbog časti mjesta na kome se uradi. Tako je namaz u haremu Kabe vrijedan kao stotinu hiljada namaza na drugom mjestu, a u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji vrijedi kao hiljadu namaza na drugom mjestu.
Nekada se djelo mnogostruko nagrađuje zbog blagoslovljenosti vremena u kome se čini, jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Umra obavljena u ramazanu ravna je hadždžu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s..” [7]
Onaj ko uradi grijeh, upiše mu se samo taj grijeh, bez uvećavanja, kao što kaže Uzvišeni Allah:
”…a ko uradi hrđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.” [8]
U prethodno navedenom hadisu kaže se: ”…a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo”, dakle, pravilo je da se loša djela ne uvećavaju, izuzev zbog blagoslovljenosti mjesta ili vremena u kojima se grijeh uradi. Tako se kazna uvećava za grijeh počinjen u Mesdžidul-haramu, u ešhurul-hurum (svetim mjesecima), kao i dok je hodočasnik u ihramima. Uzvišeni Allah kaže:
”Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova puta i Časnog hrama – a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka – i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.” [9]
Za svete mjesece Uzvišeni Allah kaže:
”Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!” [10]
Za ihrame Uzvišeni Allah kaže:
”Hadždž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadždž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža!”[11]
Grijeh može biti uvećan i zbog položaja koji uživa počinilac grijeha. Uzvišeni Allah kaže Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.:
”A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti;
„A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali“[12]
”O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko.” [13]
Kada učen čovjek počini grijeh, taj grijeh je teži nego kada ga uradi neko ko nije učen kao on. Dakle, grijesi mogu postati teži zbog određenih prilika i uvjeta. U navedenom hadisu kaže se: ”…ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio”, što potvrđuje da Uzvišeni Allah nagradu daje i za dobru namjeru vjernika, pa i ako ga ne uradi, ako je bio spriječen u tome.
Tako ko bude imao nijjet da se bori na Allahovom putu, a ne ukaže mu se prilika za to, Allah će mu dati nagradu mudžahida. Onome ko naumi ustati i klanjati kijamul-lejl, pa ga san savlada i ne ustane na namaz, Allah će mu upisati nagradu kao da je taj namaz obavio. Poslanikove, s.a.v.s., riječi: ”…a ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo”, dokaz su da će nagradu imati i onaj ko naumi učiniti grijeh, pa ga bude u mogućnosti učiniti, ali zbog straha od Allahove kazne odustane od toga, jer se i odustajanje od grijeha smatra dobrim djelom. Međutim, ako od tog grijeha ne odustane iz straha od Allaha, nego zbog ljudi, tada on neće biti nagrađen. Naprotiv, neki tvrde da će biti kažnjen, jer je davanje prednosti strahu od stvorenja nad strahom od Allaha samo po sebi grijeh i zabranjeno. Ako neko naumi da uradi grijeh i preduzme određene radnje kako bi ga uradio, pa ga u izvršenju tog grijeha spriječi sudbina, on će biti kažnjen za svoju namjeru i svoj trud da ga učini. Allahov Poslanik, r , rekao je: ”Kada se sukobe dva muslimana svojim sabljama, i ubica i ubijeni će u Džehennem.’ Tada sam ja rekao (veli Ebu Bekr): ‘Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?’ Poslanik tada reče: ‘Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.’” [14]
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha, stalno činite dobra djela i mnogo činite ibadete, jer o tome ovisi vaš uspjeh i vaš spas od svih propasti na ovom i drugom svijetu. Uzvišeni Allah kaže:
”Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike.” [15] Allahov Poslanik, r , rekao je: ”Ko želi da mu se Allah odazove u nevolji i neprilici, neka često moli u blagostanju.” [16]
Kada je Allahov rob bogobojazan, kada poštuje Njegove propise dok je u blagostanju, između njega i njegovog Gospodara postoji posebna veza, pa kada se nađe u teškoj situaciji, Allah ga iz nje izbavi i spasi. Tako Uzvišeni Allah postupa s onima koji su bogobojazni i iskreno Mu ibadet čine kada su u izobilju, i njih Allah neće zaboraviti u teškoći. Kaže Uzvišeni Allah:
”…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada…”[17]
Ed-Dahhak b. Kajs rekao je: ”Znajte za Allaha kada ste u blagostanju. Junus ,u , je Allahu zikr činio pa je Allah, kada je Junus , a.s. ,dospio u utrobu ribe, rekao:
‘…i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.’ [18] Faraon je bio silnik koji nije znao za Allaha, pa je pri utapanju povikao: ‘Ja vjerujem u Allaha’, a Uzvišeni Allah je rekao:
‘Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!”’ [19]
Najveća nesreća koja se čovjeku može desiti na ovom svijetu je smrt, a ono što dolazi poslije smrti još je teže. Zato se vjernik priprema za smrt i za ono što poslije nje slijedi dok je u izobilju i dok je zdrav, a najbolja priprema su dobra djela, jer Uzvišeni Allah kaže:
”O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.”[20]
Ko za Allaha zna u izobilju i ko se sprema za susret sa Njim dok je u punoj snazi, Allah će za njega znati u teškim trenucima, bit će uz njega, učvrstit će njegovu vjeru i uzet će mu dušu kada sa njim bude zadovoljan. A onaj ko ne bude znao za Allaha u izobilju i kada je zdrav, ko se ne priprema za susret sa Njim, Allah će ga u tim nevoljama zaboraviti, tako što će se od njega okrenuti, i kada zapadne u te nevolje, On mu neće pomoći.
Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas, pa i vi tražite Njegov oprost za sve grijehe, jer On prašta i milostiv je.
Drugi dio hutbe
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. On nam je naredio da Mu se pokoravamo i obavijestio nas da je spas i sreća u pokornosti Njemu. Zabranio je činjenje loših djela i obavjestio nas da je to uzrok propasti i zla. Nema istinskog boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, On nema saučesnika, i svjedočim da Muhammed, sin Abdullahov, vjerovjesnik i rob Allahov!
A zatim:
Braćo! Bogobojaznim ljudima znali su se dešavati zadivljujući primjeri spasenja iz teških situacija. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , obavještava nas u jednom vjerodostojnom hadisu (muttefekun alejhi) o jednom takvom primjeru: “Zaputila se trojica ljudi od prijašnjih naroda na dalek put, te ih zateče noć pored jedne pećine, u koju uđoše da bi u njoj prenoćili. Međutim, jedna stijena odroni se i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedan drugome rekoše: ‘Jedini način da se spasimo iz ove situacije jeste da zamolimo Allaha, da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili.’
– Jedan od njih tada reče: ‘Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikad nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu, niti svoju porodicu i sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam im namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao sa sudom u svojoj ruci i gledao kada će se sami probuditi, i tako stajao sve do zore, a djeca su oko mojih nogu plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo trazeći Tvoje Lice, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo se našli!’ Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći.
– Drugi od njih reče: ‘Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od svega, koju voljeh (kaže se u jednom drugom predanju – tako jako, kako to samo muškarci vole žene), pa sam je poželio imati, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uvjetom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zaplaka i reče: ‘Boj se Allaha, i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!’ Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo trazeći Tvoje Lice, spasi nas ove naše nedaće u kojoj se nalazimo!’
Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.
– Treći od njih reče: ‘Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao s posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio, tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja mu je ostala kod mene. Ja sam mu na to odgovorio: ‘Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!’ On mi tada reče: ‘Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!’ ‘Ne izigravam se sa tobom’, rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi, ako sam ja to isključivo radio trazeći Tvoje Lice, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!’
Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni izadoše iz pećine i odoše dalje.” [21]
Kada su se ova trojica našla u nevolji, znali su da ih iz nevolje mogu izbaviti samo njihova dobra djela koja su prije toga uradili. Jedan od njih je Allahovu naklonost tražio svojim dobročinstvom prema roditeljima i davanjem prednosti njima nad djecom i imetkom, drugi je Allahovu naklonost tražio ostavljanjem nemorala u situaciji u kojoj ga je mogao učiniti, ali se pobojao Allaha i odustao od njega, a treći je Allahovu naklonost tražio u poštivanju prava radnika koji je kod njega radio i u čuvanju emaneta. I kada su se njih trojica svojim dobrim djelima pokušali približiti Uzvišenom Allahu, Allah je od njih otklonio nevolju. Dobra djela su, zaista, ono što će čovjeka spasiti od nesreća na dunjaluku i na ahiretu, kao što to kaže Uzvišeni Allah kaže:
”Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, na Dan kada krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti; njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati.” [22]
Uzvišeni Allah uništio je neprijatelje vjerovjesnika: uništio je Nuhov narod, narod Ad, narod Semud, stanovnike Ressa, narod Lutov, stanovnike Medjena i mnoge druge, a spasio je vjernike iz tih naroda i nijedan od njih nije stradao, a nevjernike je uništio i nijedan od njih nije se spasio.
Braćo vjernici, budite bogobojazni i ljubomorno čuvajte svoju vjeru, jer je u njoj vaš spas i sreća na ovom i drugom svijetu. Nemojte zapostaviti vjeru pa da zbog toga budete uništeni. Mnogi ljudi su ogrezli u porocima, griješenju i haramima. Mnogi se povode za grješnicima, a brzo će doći vrijeme kada će se slijeđeni odreći svojih sljedbenika i kada će veze koje ih vežu pokidati, a oni će bolnu patnju doživjeti.
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu kao što si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu, uistinu si Ti Slavljeni i Veliki u svjetovima.
Allahu moj, budi zadovoljan sa porodicom Svoga Poslanika, r , njegovim suprugama i svim ashabima, a posebno s Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom.
Allahu moj, oprosti vjernicima i vjernicama i olakšaj nam naše poslove! Naša srca učini prostranim, daj da činimo dobra djela s kojima si Ti zadovoljan i da svoj život završimo s dobrim!
Allahu moj, pomozi nam da dobra djela činimo, a loših se klonimo!
Allahu moj, ne dopusti šejtanu da do nas dođe i da vlast nad nama preuzme!
Allahu moj, smiluj se nama, jer mi smo slabi, otkloni od nas slabost, oprosti nam grijehe i pokrij naše sramote!
Allahu moj, učini Kur’an proljećem srca naših, svjetlom naših prsa i rješenjem naših briga!
Allahu moj, pomozi dužnicima da vrate dug i učini nas skromnim i pobožnim!
Allahu moj, oprosti našim roditeljima i roditeljima naših roditelja!
Allahu moj, smiluj im se, ukaži im počast i uvedi ih u džennetske predjele!
Allahu moj, spasi muslimansku omladinu!
Allahu moj, oprosti nam grijehe koje smo uradili i koje ćemo uraditi, one koje javno činimo i one koje skrivamo.
Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako nešto zaboravimo ili šta nehotice učinimo!
Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!
Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se, Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
[1] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[2] El-En’am, 160.
[3] El-Bekare, 261.
[4] El-Bekare, 245.
[5] Ez-Zumer, 10.
[6] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[7] Hadis bilježi Ebu Davud, a za El-Albanija je ovo vjerodostojan hadis.
[8] El-En’am, 160.
[9] El-Hadždž, 25.
[10] Et-Tevbe, 36.
[11] El-Bekare, 197.
[12] El-Isra’, 74-75-76.
[13] El-Ahzab, 30.
[14] Hadis bilježi imam Buharija.
[15] Junus, 103.
[16] Et-Tirmizi, a kod šejha El-Albanija je ovo hasen hadis.
[17] Et-Talak, 2-3.
[18] Es-Saffat, 143-144.
[19] Junus, 91.
[20] El-Hašr, 18-19.
[21] Muttefekun alejhi.
[22] El-Mu’min (Gafir), 51-52.