Nije zlato sve što sija

Preveo: mr. Fahret Kadrić

Nesumnjivo je da pojedine stvari u svojoj vanjštini nalikuju jedna drugoj. Nekim ljudima te stvari su jako slične na prvi pogled, ali je činjenica da se one razlikuju u svojoj suštini i stvarnosti. Za pronicljive i razumne njihova stvarnost je itekako jasna jer oni poznaju razliku između stvari koje su slične samo po svojoj vanjštini, ali se suštinski razlikuju. Oni znaju da nije zlato sve što sija, dok oni površni i skučeni u razmišljanju bivaju obmanuti vanjštinom i lažnom blistavošću koja nije usidrena u luku jakih dokaza.

Šerijatski tekstovi ukazuju nam na činjenicu da je bitna suština i stvarnost, a nikako vanjština i formalnost. Dokaz tome jesu riječi Uzvišenog o licemjerima: ”Kada ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje, a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani.” (El-Munafikun, 4) U komentaru ovog ajeta, Ibn Kesir kaže: ”Dakle, bili su lijepog izgleda te rječiti u izražavanju. Kada bi ih neko slušao, bio bi zadivljen njihovom elokventnošću. Međutim, i pored toga, bili su jako slabašni u svojoj nutrini, panični i plašljivi.” Šejh Ibn Sa’di kaže: ”Kada ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje’, zbog toga što su im tijela skladna i namirisana, ‘…a kad progovore, ti slušaš riječi njihove…’, to jest, zbog prefinjene logike u izražavanju, ti uživaš u onome što govore, a njihova tijela i govor te ushićuju. Međutim, iza te vanjštine nema moralnosti, lijepog ahlaka niti upute, pa je zbog toga i kazano: ‘…oni su kao šuplji naslonjeni balvani’, od kojih nema nikakve koristi, a mogu prouzročiti samo štetu. ‘…i misle da je svaki povik protiv njih…’, jer su kukavice slabih srca koje strahuju da će sumnja koju njihova srca kriju biti otkrivena.”

U hadisu, također, nalazimo potvrdu da vanjština ne mora uvijek ukazivati na ispravnost onoga što je suštinsko. Od Sehla b. Sa’da se prenosi da je rekao: ”Prošao je neki čovjek pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku koji je sjedio do njega kazao: ‘Šta kažeš za ovog čovjeka?’ Rekao je: ‘Ovaj čovjek je od uglednih ljudi. Tako mi Allaha, ako bi zaprosio neku djevojku, oženili bi ga njome, a ako bi se zauzeo za nekog, njegovo zauzimanje bi bilo prihvaćeno.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je sve dok nije prošao drugi čovjek pa je onoga koji je sjedio do njega upitao: ‘Šta kažeš za ovog čovjeka?’ Rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, ovaj je čovjek od siromašnih muslimana. Ako bi zaprosio neku djevojku, ne bi ga oženili njome, a ako bi se za nekog zauzeo, njegovo zauzimanje ne bi bilo prihvaćeno. Ako bi govorio, niko njegov govor ne bi saslušao.’ Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ovaj (drugi) je bolji od cijele zemlje onakvih kao što je onaj prvi.”’ (Buhari)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao je na zadivljenost novotarima i sljedbenicima svojih strasti bez obzira kako njihova vanjština bila lijepa i primamljiva. Kao što je kazao o haridžijama: ”Potcjenjivat ćete svoj namaz u odnosu na njihov namaz i svoj post u odnosu na njihov post, učit će Kur’an, a on neće prelaziti njihove grkljane, izlazit će iz vjere kao što strijela izlazi iz luka.” (Buhari) Haridžije su pretjerali u vjeri, ali im to nije bilo od koristi zbog devijacija u menhedžu i zabluda u vjerovanju. Dakle, vanjština i kićenje ibadetom nije im pomogla jer je njihova suština bila iskvarena.

Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Nemojte biti ushićen ni sa kim dok ne vidite na čemu će skončati svoj život.” Hadis je zabilježio Ibn Ebi Asim, a Albani je kazao da je hadis vjerodostojan.

Naši ispravni prethodnici također su upozoravali na opasnost zadivljenosti vanjštinom. Od Junusa b. Abduleala prenosi se da je rekao imamu Šafiji: ”Lejs b. Sa’d je govorio: ‘Ako vidite čovjeka kako hoda po vodi, nemojte biti zadivljeni tim činom sve dok njegovo stanje ne izvagate na vagi Kur’ana i sunneta.” Šafija je tada kazao: ”Lejs, Allah mu se smilovao, kazao je samo dio. Naprotiv, ako vidite čovjeka da hoda po vodi i leti po nebu, nemojte biti zadivljeni tim činom sve dok njegovo stanje ne izvagate na vagi Kur’ana i sunneta.”

Naš univerzalni i apsolutni zakon postavio nam je precizne kriterije i ispravne vage pomoću kojih ćemo izvagati razna ubjeđenja, mišljenja, djela, ljude i stvari. Onaj ko bude koristio ove kriterije i vagao na vagi ispravnog i nepogrešivog šerijata, taj je zasigurno uspio. S druge strane, zapostavljanje ovih kriterija neminovno vodi u zabludu i propast. Musliman svoj put osvjetljava Allahovim svjetlom koje je spustio u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On razlučuje između prividno blještave vanjštine i stvarne suštine i ne povodi se za svakim koji gromko zbori, niti kupuje sve što blješti, jer zna da nije zlato sve što sija.

Napisao: dr. Velid Halid er-Rebia