Preveo: mr. Emir Demir
Zahvala pripada Allahu, Posjedniku blagodati i svih vrijednosti. On daje Svoje blagodati kome želi i upućuje u vjeru koga On želi. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, koji nema sudruga, a to svjedočenje onome ko ga kaže, znajući njegovo značenje, postupajući prema njegovim zahtjevima, nalaže ulazak u Džennet. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, kome je objavljen Kur’an kao uputa ljudima, sa jasnim dokazima upute i rastavljanjem istine od neistine, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu, ashabe, i sve one koji su ih slijedili u dobru.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha i izvršavajte Njegove naredbe koje se, između ostalog, prvenstveno odnose na čuvanje jezika od ružnog govora, suzdržavanje od uznemiravanja komšija, te ugošćavanje gosta. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,s.a.v.s., rekao: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji neka ukaže počast svome komšiji. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ukaže počast svome gostu.”[1]
Ovo su tri stvari koje spadaju u odlike vjerovanja i koje se naređuju vjerniku.
Prva odlika: Upotreba jezika za izgovaranje lijepih riječi i sustezanje od ružnog govora. Izgovaranje lijepih riječi podrazumijeva spominjanje Uzvišenog Allaha učenjem Kur’ana, izgovaranje ”la ilahe illallah”, ”Allahu ekber”, ”subhanallah”, kao i naređivanje dobra i odvraćanje od zla, savjetovanje muslimana, podučavanje neznalica, pomirenje posvađanih, širenje selama, obraćanje ljudima lijepim riječima, a naročito muslimanima. Uzvišeni Allah kaže:
“I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima, dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti; i namaz obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev nekolicine, izokrenuli i to iznevjerili.”[2]
Njegove riječi:
”a ljudima lijepe riječi govoriti…” tj. njima se obraćajte lijepim govorom, a u lijep govor spada nespominjanje drugih, što podrazumijeva također ne govoriti ružne riječi, a najgore su riječi širka i kufra, zatim psovke i vrijeđanja, laži i lažnog svjedočenja, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi. Isto se odnosi na sustezanje od suvišnog govora, tj. nepotrebnog govora i govora koji se ne tiče onoga ko ga izgovara.
Allahovi robovi! Vodite računa o svojim jezicima, jer se od Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Čovjek izgovori jednu riječ ne razmišljajući o njoj i zbog nje posrne u Vatru čija je veličina koliko je između istoka i zapada.”[3]
Od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Čovjek izgovori neku riječ za koju smatra da nema smetnje, a sa njom se strovali sedamdeset godina u Džehennem.” [4]
Naše riječi se zapisuju, kao što Uzvišeni kaže:
”…on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije”[5] tj. dva meleka koja su zadužena za čovjeka zapisuju njegova djela. Melek s desne strane zapisuje dobra djela, a melek s lijeve loša djela. Zato nam je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da se čuvamo i budemo oprezni rekavši: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.’[6]‘
Naredio je da govorimo dobro ili da šutimo ukoliko se ne radi o dobru. Možda jedna riječ onoga ko je izgovori uvede u Vatru, možda jedna riječ bude povod da onaj koji je izgovorio bude ubijen, možda jedna riječ razdvoji prijatelje, možda jedna riječ potakne smutnju i probudi pagansku pristrasnost.
Druga odlika: U odlike koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio ubraja se i ukazivanje dobročinstva i počasti komšiji, te njegovo neuznemiravanje. Uzvišeni Allah naredio je u Svojoj Knjizi da se čini dobročinstvo komšiji.
Komšija je onaj ko stanuje u tvojoj blizini, svejedno bila njegova kuća neposredno uz tvoju ili u blizini. Grupa ispravnih prethodnika govorila je: ”Granice komšiluka su četrdeset kuća, sa svake strane tvoje kuće.” Ukazivanje počasti komšiji biva dobročinstvom prema njemu, pomaganjem kada je u potrebi, darivanjem, lijepim govorom i savjetovanjem kada se primijeti da radi nešto što ne bi trebao, a što je vezano za Allahovo pravo i prava Njegovih robova.
U predaji se navodi: ”Znaš li kakvo je pravo komšije? Kada od tebe traži pomoć da mu pomogneš, kada ti zatraži posudbu, da mu posudiš, kada osiromaši, da mu imetak ustupiš i da ga obiđeš, kada ga zadesi kakvo dobro, da mu čestitaš, kada ga snađe kakva nedaća, da mu izraziš sućut, kada umre, da ga dženazom ispratiš i nemoj podizati svoju građevinu tako da mu vjetar zakloniš, osim s njegovom dozvolom.”
Uznemiravanje komšije je najstrožije zabranjeno, jer bespravno uznemiravanje zabranjeno je svakome, a posebno se odnosi na komšiju. Od Ibn Mes’uda,r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitan: ”Koji je grijeh najveći?” Reče: ”Da Allahu pripišeš druga, a On te stvorio.” Upitan je: ”A koji onda?” Reče: ”Da ubiješ svoje dijete iz straha da ga nećeš moći hraniti.” Upitan je: ”A koji onda?” Reče: ”Da počiniš blud sa ženom svoga komšije.”[7]
Od Ebu Šurejha,r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!” Upitan je: ”A ko, Allahov Poslaniče?” Reče: ”Onaj od čijih uznemiravanja nije miran njegov komšija.”[8]
Od Ebu Hurejre,r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Neće ući u Džennet onaj od čijeg uznemiravanja nije miran njegov komšija.” [9]
U uznemiravanje spada gledanje u intimu komšija sa prozora i krovova, ili rupa na zidovima, ili upotrebom sredstava putem kojih se može vidjeti intima komšija ili čuti njihovi razgovori i tajne.
U uznemiravanje komšija spada i njihovo ometanje pravljenjem buke i galame, što im smeta i sprečava da spavaju i odmaraju se, posebno ako se radi o buci koju prouzrokuje puštanje pjesama, i drugih vrsta zabave, na kasetofonu i sl. U uznemiravanje komšija spada i bacanje smeća na putevima kojim prolaze ili pred njihovim kućama, ili bacanje otpadne vode na njihove prolaze, što može uzrokovati da se okliznu ili da osjete ružan miris.
Treća odlika: Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio je da ukažemo počast gostu. Ugošćivanje gosta je jedan od moralnih kodeksa u islamu, kao i moralna osobina vjerovjesnika i dobrih ljudi.
Ugošćivanje gosta je obaveza u islamu ukoliko se gost nađe na mjestu gdje nema hotela ili restorana. Obavezno ugošćivanje traje od jednog do tri dana, jer se u hadisu od Ebu Šurejha, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka iskaže počast svome gostu tako što će ga ugostiti.” Rekoše: ”A koliko traje njegovo ugošćivanje?” ”Dan i noć”, odgovori. Zatim je rekao: ”Ugošćivanje traje tri dana, a sve više od toga ubraja se u sadaku.”[10]
Pritvrđena obaveza ugošćivanja traje jedan dan i noć, a preostala dva dana ugošćivanja gosta ubrajaju se u potpuno ugošćivanje, ali oko njihove obaveznosti postoji razilaženje.
U predajama se navodi zabrana gostu da odužuje boravak kod domaćina. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Nije mu dozvoljeno da kod njega boravi tako da mu pričinjava neugodnost.”[11]
U drugoj predaji stoji: ”Sve dok ga ne navede na grijeh.”
Gost je dužan da odabere boravak kod onoga ko je u mogućnosti da ga ugosti, a da izbjegava onoga ko nije u mogućnosti da ga ugosti zbog svoga siromaštva, tako da ga ne dovede u neugodnu situaciju. Onaj ko ne bude htio izvršiti obavezu ugošćivanja, grješan je, jer izostavlja ono čime je zadužen. Gost ima pravo tražiti da bude ugošćen. Onaj ko sazna od muslimana za to, treba pomoći gostu da preuzme svoje pravo. Od Ukbe b. Amira prenosi se da je rekao: ”Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, ti nas pošalješ, a mi dođemo ljudima koji nas ne ugoste. Kakvo je tvoje mišljenje?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Ako dođete među određene ljude i oni vas ugoste kako treba, vi to prihvatite, a ako to ne učine, vi od njih uzmite pravo ugošćivanja koje i zaslužujete.”[12]
Od Abdullaha b. Omera, t, prenosi se da je rekao: ”Ko ne bude ugošćivao goste, ne pripada Muhammedu, s.a.v.s., a ni Ibrahimu, a.s..”
Kada je Ebu Hurejre,r.a., došao kod nekih ljudi, pa zatražio da ga ugoste, a oni ga nisu ugostili, on je otišao, našao sebi smještaj i pozvao ih da jedu sa njim, ali oni mu se nisu odazvali, pa im je rekao: ”Niti ugošćujete gosta, niti se na poziv odazivate. Vi sa islamom nemate ništa.”
Allahovi robovi! Vjera islam naređuje neuznemiravanje i činjenje dobra, posebno prema gostima i komšijama, zato što je islam vjera milosti, vjera međusobnog pomaganja i saradnje u dobru i bogobojaznosti. Lijepo komšijsko ophođenje i ugošćivanje gosta su dvije moralne osobine koje su bile poznate kod Arapa i u doba džahilijjeta, a zatim ih je islam priznao i potvrdio, jer islam unapređuje lijepe moralne osobine i manire. Stoga, neka je hvala Allahu na ovoj vjeri koja predstavlja najveću blagodat čovječanstvu.
Utječem se Allahu od prokletog šejtana:
”Ovaj Kur‘an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.” (El-Isra, 9-10)
Neka Allah dadne blagoslov meni i vama u učenju velikog Kur’ana i neka dadne korist i meni i vama u mudroj uputi koja se u njemu nalazi, a On je uistinu Darežljivi i Plemeniti.
Druga hutba
Hvala Allahu koji nam je darovao vjeru islam i koji nas upućuje na vječnu kuću spasa. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, jer je to svjedočenje onoga ko kaže: ”Naš Gospodar je Allah”, a zatim ustraje na tom putu. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su na njega od njegovog Gospodara najbolji blagoslovi i mir, kao i na njegovu porodicu i časne i poštene ashabe.
A zatim:
O ljudi, bojte se svoga Gospodara i činite dobro onima za koje je Allah naredio da im se čini dobro. Uzvišeni kaže:
”I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!’’[13]
U ovome ajetu Uzvišeni Allah spomenuo je zajedno deset prava. Počeo je sa Svojim pravom, zatim pravom roditelja, zatim rodbine, pravom slabih i potrebnih – siročadi i nevoljnika, zatim pravom komšije, prijatelja, kao i onih koji čovjeku dođu i ne borave kod njega zastalno, a to su putnici-namjernici u koje spada i gost, a nakon toga spomenuo je robove, a neki ispravni prethodnici dodaju još i životinje koje čovjek posjeduje.
Braćo u imanu! Jedna od odlika i upotpunjavajućih faktora imana jeste ljubav i mržnja radi Allaha. Od Ebu Umame, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Onaj ko bude volio radi Allaha, mrzio radi Allaha, davao u ime Allaha, uskraćivao radi Allaha, upotpunio je vjerovanje.”[14] Zato čovjek ne treba voljeti osim ono što vole Allah i Njegov Poslanik, od riječi i djela, i neophodno je primjenjivati to iz pokornosti i predanosti Allahu nadajući se nagradi od Njega i bojeći se Njegove kazne.
Također, kada mrzi treba mrziti ono što Allah mrzi, naređivati dobro i odvraćati od zla radi Allaha, a ne radi vlastitog interesa i da bi se reklo: taj i taj čovjek negira zlo. Tako će čovjek sva svoja djela činiti radi Allaha. Reci:
“Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.”[15]
Također, i ono što daje, daje radi Allaha, u vidu sadake zekata i opskrbe za one koje izdržava. Imetak je u suštini Allahov, a čovjek je rob Allahov. Sve što postoji pripada Allahu Uzvišenom. Također, kada uskraćuje, uskraćuje radi Allaha. Neće uzimati kamatu, neće varati samo radi čuvanja svoga ugleda i kako bi se na njega pokazivalo, već će se sustezati od toga radi Allaha Uzvišenog.
Bojte se Allaha i svakome dajte njegovo pravo, jer ste vi odgovorni za ta prava. Znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a najgore su izmišljene stvari.
O vjernici, Allah i Njegovi meleki blagosiljaju vašeg vjerovjesnika Muhammeda, a i vi ga blagosiljajte i za njegov mir molite.
Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i daj blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si dao blagodati Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici između ostalih svjetova, a Ti si uistinu dostojan hvale i slave.
Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama. Allahu, ovome ummetu dadni razboritost kojom će biti ponosni oni koji su Tebi pokorni i biti upućeni oni koji čine grijehe.
Allahu, uputi nas na Svoju uputu i učini naša djela u skladu sa Svojim zadovoljstvom.
Allahu, Ti nam na ovom mjestu ne ostavi nijednog grijeha a da ga ne oprostiš, brige a da nam je ne otkloniš, duga a da nam ga ne vratiš, niti bilo kakvu poteškoću a da nam je ne olakšaš.
Allahu, zadovolji nas Svojim halalom u odnosu na haram, pokornošću Tebi u odnosu na nepokornost, ukazivanjem Tvojih blagodati u odnosu na druge.
Allahu, molimo Te za stalno vjerovanje, skrušeno srce, jezik koji zikr uči i dovu koja će biti uslišana.
Allahu, pokaži nam istinu istinom i daruj nam njeno slijeđenje. Pokaži nam neistinu neistinom i daruj nam njeno izbjegavanje. Neka je Tebi slava, Allahu, i zahvala. Nema drugog boga osim Tebe, mi smo uistinu nepravedni bili.
[1] Buharija i Muslim
[2] . El-Bekare, 83.
[3] Buharija i Muslim
[4] Imam Ahmed, Et-Tirmizi, a šejh El-Albani kaže da je predaja vjerodostojna
[5] Kaf, 18.
[6] Buharija i Muslim
[7] Buharija i Muslim
[8] Buharija
[9] Muslim
[10] Buharija i Muslim
[11] Buharija i Muslim
[12] Buharija i Muslim
[13] En-Nisa, 36.
[14] Prenosi Ebu Davud, a šejh El-Albani kaže da je vjerodostojan
[15] El-En’am, 162.