Piše: Semir Sinanović
U ima Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je selam i salavat na posljednjeg vjerovjesnika Muhammedq, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Preturajući po svome živutu u nadi da ću naći razlog svoje slabosti u vjeri, pade mi na um citat koji sam jednom davno čuo: “Lanac je jak samo onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika“.
Eh sada, ako je vjera lanac, koja bi to onda trebala da bude najslabija karika?
I tako, razmišljajući i tražeći odgovor, došao sam do zaključka da bi najslabija karika trebala bude ona koja prva puca. Logično, zar ne?
Bez obzira koliko bio velik lanac i nebitno koliko debele bile njegove karike, čim popusti najslabija karika, cijeli lanac popušta i nije u stanju da vrši funkciju za koju je namijenjen.
Naprimjer, ukoliko bismo neki veliki brod vezali ogromnim lancem za kopno, čim bi popustila najslabija karika lanca, brod bi se otisnuo na otvoreno more.
Tako sam i kod sebe uvidio da čim bi mi pukla najslabija karika koja me veže za vjeru, i sam bih naglo počeo da popuštam u vjeri.
Što je najgore od svega toga, samim tim pucanjem najslabije karike, od mene bi odlazile ogromne količine imanske snage, pa bi mi ibadeti postajali manje osvježavajući za duši i srce negoli su ranije bili.
Tražeći tu najslabiju kariku, razmišljajući gdje griješim, koji propust pravim, zašao sam duboko u svoje navike da saznam šta je to što prvo pukne, pa nakon toga i ostalo za njim počne padati.
Znači, ako je vjera taj lanac, onda bi logično bilo da su propisi koji su došli u Kur`anu i sunnetu karike koje sačinjavaju taj lanac.
Propis po propis, naredba po naredba, zabrana po zabrana, i na kraju se dobije čvrst lanac kojim se čovjek veže za Uzvišenog Allaha.
Ali, ukoliko pukne samo jedna karika, i lanac počne da popušta, na kraju može doći do toga da čovjek i ostane bez tog lanca kojim se vezao za svoga Gospodara.
Tako sam, tražeći najslabiju kariku, došao do zaključka da ne postoji neka najslabija karika koja je konstantno najslabija, već, onaj dio vjere kojeg se ne pridržavamo u određenom momentu je najslabija karika u tom trenutku.
A ako se ne pridržavamo više propisa, ili kršimo više zabrana, koje li su samo to onda najslabije karike…
Tako sam našao tu svoju najslabiju kariku, i došao do zaključka da čim neki dio vjere napustim, neki propis iz Kur`ana, naredbu ili zabranu, ili ostavim neki od sunneta, taj lanac postaje slabiji.
I na kraju, ako ustraješ u ostavljanju propisa ili nekog od sunneta, lanac puca, i ti se razdvajaš od svoga Gospodara.
Naravno, u velikoj većini slučajeva čovjek i dalje ostaje muslimanom, ali nema više onog osjećaja potpunosti vjere.
Tada mi je jasnijim postao sljedeći hadis, a i hadisi slični njemu:
Ebu Šurejh el-Huzai, radijallahu anhu, veli: “Jednom prilikom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je među nas i rekao: ‘Jedan je kraj ovog Kur`ana u Allahovoj ruci, a drugi je kraj u vašim rukama, pa ga čvrsto prihvatite da ne biste više nikada zalutali’“ Bilježi ga Taberani koji uz Bezzara prenosi još jedan hadis slične verzije. (1)
Bilješke:
1-Preuzeto iz prijevoda knjige “Hafiz Abdul-Azim ibn Abdul-Kavijj el-Munziri , ET-TERGIBU VET-TERHIB, Muhtesar et-tergib vet-terhib, Ibn Hadžer el-Askalani“
Preveo: Dr. Sulejman Topljak
Izdavač: Bookline d.o.o.
El-Kelimeh
Štampa: Bemust, Sarajevo, 2004. god.
Stranica knjige: 16
Hadis broj: 14