Priredio: Admir ef. Zekić
Uzvišeni Allah u Kur’anu je naredio često činjenje istigfara i tako ohrabrio i podstakao vjernike na traženje oprosta, objasnio plodove i vrijednosti istigfara, posebno njegovu vrijednost na kraju djela obožavanja Allaha i na završetku svih ibadeta. Poslanik, alejhis-selam, prakticirao je da istigfarom zapečati svoja dobra djela, što je potvrđeno u Muslimovom Sahihu. Prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, izgovorio bi tri puta estagfirullah.” Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 18. ajetu sure Ez-Zarijat:
“Oni su u praskozorje oprost od grijeha molili.”
Ovaj ajet opisuje vjernike koji Allaha obožavaju i u noći mu se klanjaju dok drugi ljudi spavaju, ali i pored toga, nakon tih ibadeta, traže oprost za svoje grijehe (čine istigfar). Zato se i zadnjem ajetu sure El-Muzzemmil, koja se još naziva i sura noćnog namaza, naređuje traženje oprosta:
“I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je.”
Čovjeku koji uzima abdest propisano je da na koncu svoj abdest zapečati istigfarom jer zaista je najbolja završnica svih dobrih djela – tevba i istigfar.
Ovu abdestku dovu prenosi Omer, radijalahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Ko god se abdesti, upotpunjavajući svoj abdest, pa potom kaže:
‘Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, Allahu moj, učini me od onih koji se često kaju i mnogo čiste! Sigurno će mu se otvoriti svih osam džennetskih kapija da uđe na koju želi.”’
Kada Uzvišeni govori o hadžu i o samoj završnici hadža, kaže: ”…zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” El-Bekare 199. U riječima ‘’…a zatim krenite”, misli se na polazak prema Mini desetog zul-hidžeta, dan kada hadžija ulazi u samu završnicu svoga hadža.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je da i svoja sijela, sastanke, završava dovom i pečati istigfarom, kao što stoji u hadisu: ”Slavljen neka si, Allahu moj, i Tebi svaka hvala. Svjedočim da nema boga osim Tebe, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.”
Kao i prethodnu, tako i ovu dovu nakon sijela bilježi Ebu Davud od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: “Onaj ko se zadesi na sijelu, i pri tome izgovori nešto ružno, a zatim prije nego što napusti sijelo kaže: ‘Allahu moj, slava i zahvala Tebi pripada, svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se kajem i od Tebe oprost molim’, bit će mu oprošteno ono što je počinio na tom sijelu.”
Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, okončao je svoj plemeniti život ostvarivši potpuno robovanje Allahu i savršenu pokornost, istigfarom, čineći istigfar i izgovarajući šehadet.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je čula Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, kako na samrtnoj postelji, dok je bio naslonjen na nju leđima, tiho izgovara ovu dovu: “Allahu, oprosti mi i smiluj mi se! Pridruži me društvu Najuzvišenijeg”. Preselio je sa istigfarom na usnama jer je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, i za vrijeme svog čistog i plemenitog života stalno svoje usne vlažio istigfarom.
Čovjeka koji preseli nakon učinjenog dobrog djela, nakon ramazana, hadža ili ‘umre, prve generacije muslimana smatrali su i nadali se da je od džennetlija. Stalno su činili dobra djela i na koncu pečatili svoje živote istigfarom i šehadetom.
Kada su na samrtnoj postelji upitali Alaa bin Zijada šta ga je rasplakalo, rekao je: ”Tako mi Allaha, cijelog života sam se nadao da ću smrt dočekati sa tevbom i šehadetom.” Prisutni ga upitaše: ”Šta ćeš (uraditi)?”, a on reče: ”Donesite mi vodu”, te se abdesti, zatim zatraži čistu i novu odjeću, te se obuče i okrenu se prema Kibli. U tom položaju pomjerio je glavu dva do tri puta, a zatim mu je glava klonula ustranu i tako je preselio.
Na kraju ovogodišnjeg ramazana, srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć gotovo ispostili još jedan ramazan i jer se sutra navečer, inšallah, uz Allahovu pomoć završava ramazan. Neka se zato raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni!
Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar i nadamo se da će nam naš post biti primljen, a za ispravan post nema druge nagrade osim Dženneta.
Ramazan je škola u kojoj smo učili o strpljivosti, darežljivosti i ustrajnosti, a odvikavali se od pohlepe, škrtosti i lijenosti.
Ako ispraćamo ramazan, sa njim ne ispraćamo pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, bogobojaznost i ustrajnost, naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, dželle šanuhu, i potvrđujemo da ćemo biti još bolji i snažniji u svome dinu.
Braćo, neka su vam sretni dani Bajrama i da ih, inšallah, još puno dočekamo u još jačem imanu, miru, sreći i blagostanju ummeta!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji i Burmi, da od nas primi namaze, post, učenje Kur’ana, zekat, sadekatul-fitr, dove i sva dobra djela koja učinismo u mubarek ramazanu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani Džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
Oproštenje molimo od Tebe, milostiv budi i smiluj nam se!
Džamija Rasovo,
Bijelo Polje, 17. 8. 2012.