Preveo: Haris Osmanagić
Reci: “Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?” (El-Kahf, 103.-104.) O ovom ajteu svaki vjernik treba istinski razmisliti.Da bismo Kur’an shvatili na najbolji i najpotpuniji način, svaki ajet treba čitati kao da je to pismo adresirano na našu adresu, kao pismo od našeg Gospodara upućeno lično nama. Da proučimo svaki ajet i vidimo na koje ga sve načine možemo primjeniti u našim životima. Da li nam nudi uputu koju možemo slijediti? Da li sadrži upozorenje na koje treba da obratimo pažnju? Da li nam nudi novi način razmišljanja koji može da proširi naše horizonte? Hajdemo primjeniti ajet na svaki način na koji ga možemo primjeniti na nas! Tada će Kur’an napraviti dramatičnu promjenu u našim životima.
S
ubhanAllah, jedna od najgorih stvari koja se može desiti nekome, jeste da dođe na Sudnji dan sa nagomilanim djelima, da bi nakon toga shvatio-la da ta djela ne vrijede ništa. Ili da je nagrada značajno umanjena. A ovo nam se može desiti jer naše namjere nisu bile ispravne.
Vjerovjesnik, sall-Allahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ljudi će biti oživljeni prema svojim namjerama.”[1]
Iskrenost je djelo srca i to jedno od njegovih najbitnijih djela. Općenito su djela srca bitnija od djela udova (poput namaza, posta, hadždža itd.), jer srce mora da se pokori Allahu Uzvišenom prije nego što to uradi tijelo.
Ibnul-Kajjim, rhm., je rekao: “Ko god razmisli o Šerijatu, njegovom izvoru i njegovim putevima, doći će do zaključka da su djela udova vezana za djela srca, i da su beskorisna bez njih. Također će uvidjeti da su djela srca obaveznija robu od djela udova. Pa zar se vjernik ne razlikuje od licemjera izuzev po onome što je u srcu, kada se radi o djelima? Ibadet srca je veći od ibadeta udova, obilniji je i dugotrajniji, te je stoga obavezan u svim vremenima.”[2]
Zanimljivo je da su prve generacije podučavale namjere i iskrenost baš kao što su podučavali ostala djela ibadeta.
Sufjan es-Sevri je rekao: “Učili su o namjerima baš kao što su učili o djelima.” [3]
I mi bismo trebali da učimo kako da imamo ispravnu namjeru, kako da se sačuvamo prikazavanja ljudima (er-rija’), kako da budemo iskreni i kako da prepoznamo kvarilačke faktore koji vode do bankrota na Sudnjem danu.
Tustari: “Namjera je iskrenost. Baš kao što se vanjština jedne osobe učvršćuje dobrim djelima, tako se unutrašnjost učvršćuje namjerama. Onaj ko ne poznaje svoje namjere, ne poznaje svoju vjeru. A onaj ko zanemari svoju namjeru, zapašće u stanje zbunjenosti.”
Jahja ibn Ebi-Kesir: “Uči o namjerama, jer namjere putuju duže od djela.”[4]
Jusuf ibn Esbat je rekao Beššaru: “Nauči kako da razlikuješ dobro djelo od lošeg. Meni je trebalo 22 godine da to naučim.” [5]
Sulejman ed-Derjani: “Blago li se onome ko bude iskren u jednom koraku koji učini samo radi Allaha Uzvišenog.”
Ebu-Talib el-Mekki: “Ispravna namjera je prvo dobro djelo čovjeka; to je prvi poklon Allaha (Svome robu) i to je prvi dio nagrade. Rob će dobiti od nagrade za dotično djelo prema onome što mu je Allah Uzvišeni podario od namjera, i možda će jedno djelo imati više namjera, shodno sposobnostima i znanju roba, pa će za svaku namjeru imati nagradu, a svaka nagrada će biti uvećana deset puta jer su namjere djela koja se nalaze unutar drugih djela.” [6]
Ibnul-Kajjim je rekao: “Ihlas (iskrenost) je nešto za što nijedan melek ne zna kako bi ga mogao zapisati, nešto što nijednom neprijatelju nije otkriveno pa da ga može pokvariti, nešto, čemu ako se diviš ono se pokvari.” [7]
Es-Susi: “Iskrenost je da stalno preispituješ svoju iskrenost, jer onaj ko (javno) svjedoči svoju iskrenost, onda je njegovoj iskrenosti potrebna iskrenost!”
Bilješke:
[1] Zabilježio imam Ahmed, rhm., a vjerodostojnim ocijenio šejh El-Albani, rhm., u “Sahihul-Džami'”
[2] Bedai’ul-fevaid, imam Ibnul-Kajjim
[3] Kutul-kulub, Ebu Talib el-Mekki
[4] Hiljetul-evlija’, Ebu-Nua’jm
[5] Vidi prethodni izvor
[6] Kutul-kulub, Ebu Talib el-Mekki
[7] El-Fevaid, imam Ibnul-Kajjim
Izvor: fajr.wordpress.com