El-Mesdžidu-l-haram: Mir i sigurnost i njihova uloga u životu muslimana; Mir i sigurnost, potrebe su za kojima žude duše svih ljudi. Zadovoljenje ovih potreba, nužno je za postizanje uspjeha i ostvarenje ciljeva u svim sferama ljudskog života, bez obzira gledali na pojam uspjeha kroz prizmu vjerskih ili dunjalučkih parametara. Sigurnost je velika Allahova blagodat koju daruje kome hoće od Svojih robova, a izostanak sigurnosti je veliko iskušenja i teška nevolja, u vezi čega je Uzvišeni kazao: ”Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (El-Bekare, 155) Svako ko istinski razmisli o ovoj blagodati, shvatit će da su joj potrebni ne samo ljudi, nego i ostala Allahova stvorenja, poput džina i životinja. Kako je to zabilježeno u vjerodostojnom hadisu, Muhammed s.a.v.s., zabranio je vršenje male nužde u rupe i pukotine u zemlji, jer su one ponekad nastambe u kojima borave džini, pa bi osoba koja bi se eventualno pomokrila u neku rupu, tako mogla ugroziti džine i nanijeti im neprijatnost što je u suprotnosti sa smirajem i sigurnošću. Što se tiče životinja, i sa njima je situacija slična. Jedne prilike, za vrijeme putovanja, ashabi su vidjeli neku vrstu pustinjske ptice sa kojom je bilo njenih dvoje ptića, te ih uzeše i razdvojiše ih od njihove majke, a ona se uznemiri i poče mlatiti krilima. Kada je Poslanik s.a.v.s. to vidio, upitao ih je: ”Ko je uznemirio ovu pticu? Vratite joj njene ptiće!” (Ebu Davud) Kada je riječ o rezultatu do kojeg na kocu dovodi sigurnost, on se najbolje očituje u riječima Muhammeda s.a.v.s. koji je kazao: ”Ko osvane siguran među svojim porodom, zdravog tijela i uz to ima opskrbu za taj dan, takvom, kao da je čitav dunjaluk potčinjen.” (Tirmizi) Ukoliko posmatramo porodicu kao jedno mikro društvo, što ona u suštini i jeste, onda nas ne treba čuditi što islam itekako vodi računa o toma da u svakoj porodici vlada mir i sigurnost u svakom pogledu. Tako naprimjer, kada se među supružnicima dogodi nesuglasica i spor, Uzvišeni Allah naređuje brzo djelovanje u cilju otklanjanja nastalih problema: ”A ako se bojite razdora između bračnih drugova, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!” (En-Nisa, 35) Ukoliko je Uzvišeni Allah posvetio ovoliko pažnje da princip sigurnosti bude ispoštovan u mikro društvu, tj. porodici, razmislimo onda koliko tek Uzvišeni Allah potencira na tome da ovaj princip bude ispoštovan u makro društvu, tj. u cjelokupnom islamskom ummetu, o čemu govore mnogi šerijatski tekstovi. Najveći neprijatelj mira i sigurnosti u islamskom ummetu jesu razdor i fanatične podjele koje danas vladaju među muslimanima, što naravno dovodi do anarhije i nasilja neviđenih razmjera. Koliki zločin čini onaj ko svjesno dijeli muslimane i među njih unosi razdor, najbolje govore riječi Poslanika s.a.v.s. koji je kazao: ”Ukoliko ste jedinstveni (u jednom džematu) pa vam dođe neko ko vas želi podijeliti (i vaš džemat rasturiti), ubijte ga!” (Muslim) Isto tako, rascjepkanost ne samo da ništi sigurnost i narušava mir, već ona vodi ka sveopćoj slabosti i klonulosti duha. O tome je Uzvišeni Allah rekao: ”…i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (El-Enfal, 46).
Hatib: Dr. Sa’ud Šurejm Preveo i sažeo: Amir Durmić
Medina: Suština prolaznog dunjaluka: ”Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući’’ (Es-Sebe, 1.)., i svjedočim da nema drugog Boga, osim Njega, Jedinog, koji druga nema, Uzvišenog, Svemoćnog, i svjedočim da je naš vjerovjesnik Muhammed, Allahov rob i poslanik, koji je ljudima pokazao pravi put i donio im radosnu vijest. Bože moj, smiluj se Muhammedu, i spusti svoj blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu i ashabe, najbolje ljude koji su ga ikada slijedili i u njega vjerovali. ”O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (Prijevod značenja, El-Ahzab, 70., 71.). O ljudi, ovaj svijet je oranica za budući svijet, i onako kako budemo sijali na ovom, tako ćemo požnjati na budućem svijetu. Sretan je onaj ko se, prema ovome svijetu ponese kao istinski asketa, koji je u svakom trenutku svjestan Božije sveprisutnosti (nadzora, sveobavještenosti), koji svoju dušu bodri i podstiče na razmišljanje i uzimanje pouke iz prošlih i sadašnjih primjera i koji ustrajava u izvršavanju vjerskih dužnosti, i bespogovorno se odaziva na sve Božije pozive i upozorenja, u različitim situacijama i okolnostima. Upućen i svjestan je onaj ko se još na ovom svijetu pripremi za kuću vječnosti, i svim sredstvima se brani i čuva od onoga što će rasrditi Silnog i Moćnog: ”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Prijevod značenja, Alu ‘Imran, 102.). Čovječe, da li se ikada zapitaš, u kakvoj i kolikoj mjeri si se pripremio za smrt, koliko dobrih djela si uradio, ili si ipak od onih koje su, ovaj svijet i njegove slasti, odvratili od razmišljanja i pripremanja za budući svijet? O ti koji voliš samog sebe! Prisjeti se bar na trenutak stajanja pred Uzvišenim i Milostivim, dok te On bude pitao za nepravdu i nasilje kojeg si učinio drugima, bližnjima i daljima, i o tome kako si postupao u pogledu Njegovih naredbi i zabrana. Uvažena i cijenjena braćo, ovaj svijet je samo prenoćište (tranzit) a nikako stalno boravište i obitavalište, kao što Uzvišeni veli: ”Reci: “Uživanje na ovome svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 77.). Upućen i spašen, na ovom i budućem svijetu, je onaj koji žurno izvršava Božije i zapovijesti Njegovog Poslanika, i koji hita ka Njegovom oprostu i milosti. O tome govori naredni ajet: ”O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.” (Prijevod značenja, El-Enfal, 24.). Pronicljiv je onaj koji je u potpunosti ubjeđen u ovu činjenicu, i rukovođen njome daje prednost budućem nad ovim svjetom, a svoju strast kontroliše bogobojaznošću i strahom od Uzvišenog i Silnog, Koji je objavio: ”O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.” (Prijevod značenja, fatir, 5.). ”Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!” (Prijevod značenja, El-‘Ankebut, 64.). Razuman je onaj ko nastoji steći Božiju naklonost i uputu, i koji žuri sa činjenjem dobrih djela, prije zauzetosti ili bolesti, priprema se za vječno boravište i okreće leđa varljivom naslađivanju i prolaznom užitku. Na to ga podstiče njegov Gospodar kada kaže: ”O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!” (prijevod značenja, El-Munafikun, 9., 10.).
Hatib: Dr. Husejn Alu Šejh Preveo i sažeo: Semir Imamović
El-Mesdžidu-l-aksa: Lijep završetak pripada vjernicima
Allahovi robovi, čuvari Svetog hrama, vi ste svjedoci velike nepravde koja se spustila na zemlju u kojoj živimo mi kao i na zemlje koje nas okružuju. Svjedoci ste ekonomskim, kulturnim i političkim neprilikama koje nisu ništa manje kobne za muslimane, a i same su dio te nepravde. Mnogo je prolivene krvi, opljačkanog imetka i pogaženih prava, tako da samo oni koji se nadaju Allahovom obećanju nalaze snage da pruže otpor i da svemu ovome kažu: ne. Oni su svjesni da ovaj svijet prolazi i da je vječno jedino ono što je kod Allaha, kao što On Uzvišeni kaže: „Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka srećan kraj.“ (El-Kasas, 83.) To su oni koji se Allaha boje i izvršavaju ono što On od njih očekuje. Međutim, takvih je relativno malo u poređenju sa drugima koji su daleko od ovog opisa i koji su vrlo često sudionici u ovako lošem stanju među muslimanima. Kada je ovakvih bilo jako mnogo, u prvim generacijama ovog ummeta, onda su oni predstavljali snagu i uspostavljali su red na Zemlji. Mnogi se pitaju zašto je to tako i koje su to njihove osobine zbog kojih su kvalifikovani u najbolje Allahove robove. U odgovoru na to pitanje spomenut ćemo slijedeće:
Kao prvo oni su slijedili Knjigu i vjerozakon koji im je objavljen i na to nisu ništa dodavali od sebe, već su se povodili za svjetlom koje im je došlo od njihovog Stvoritelja. Drugo: oni nisu preuzeli vlast i upravu bez odgoja, već je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dugi niz godina odgajao svoje ashabe u imanu. Šta više vlast nije davana onima koji su je tražili ili priželjkivali, nego je davana onima koji su je bili najzaslužniji. A nakon toga poštivali su preuzete emanete i ljudima su sudili po pravdi, upravo kao što Uzvišeni kaže: „Allah vam zapovjeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite.“ (En-Nisa, 58.) Treće: Njihov cilj nije bio stvaranje arapske imperije, nego izvođenje ljudi tmine na svjetlo i u pokornost i robovanje jedino Allahu.
Ovo su neka od obilježja tog sretnog perioda u islamskoj istoriji i naš uspjeh može doći samo na isti način kao što su uspjeli i oni.
Hatib: Isma’il Nevahide Preveo i sažeo: Esad Mahovac
Saff, br. 320