Piše: Admir ef. Zekić
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nas je stvorio i opskrbio, i podario nam nepobrojive blagodati. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik koji nije ostavio nijedno dobro a da ga nije pojasnio, neka su na njega Allahov blagoslov i mir, kao i na njegovu porodicu i ashabe. Sreća je vječita tema i inspiracija, od postanka čovječanstva pa sve do danas. Organ koji je najviše povezan sa osjećanjem sreće jeste srce. Nedostatak ljubavi, životne radosti, razočarenje i emocije, poput tuge, najviše pogađaju upravo srce.
Kada smo srećni, mi smo sigurni u sebe, lahko komuniciramo i obavljamo svakodnevne obaveze uz mnogo manje stresa nego što to čini čovjek koji je nevoljen i usamljen. Dakle, sreća je jedan od glavnih pokretača našeg individualnog, poslovnog i emocionalnog razvoja.
U redu, ako je to tako, ali… Zašto danas, kada je broj ljudi na Zemlji preko šest milijardi i gdje su sredstva komunikacije više razvijena nego ikad prije, imamo najveći broj ljudi koji žive samačkim životom. Gdje pronaći sreću? Čovjek će osjetiti sreću samo ukoliko mu se tuge raziđu, brige, nestanu, a žalost iščezne.
U ovom životu čovjeka mogu zadesiti različiti oblici boli, do te mjere da izgleda kao da mu se srce cijepa, a duša boli, i izazvati naboje brige, tuge i žalosti. Ali i to je Allah stvorio i zapisao da se insan na ovom svijetu sa njima mora susresti i okusiti ih. Ali nam je, također iz Svoje neograničene milosti, pokazao put i način kako da se oslobodimo brige, tuge i žalosti, i kako da ponovo dišemo punim prsima i postignemo istinsku sreću.
Kada srce oživi neke loše memorije iz prošlosti, obuzme ga tuga, a kada pogleda ispred sebe u budućnost, zadesi ga briga i ožalosti ga svako ovodunjalučko iskušenje.
Za ove tri stvari koje pogađaju srca, TUGA koja se veže za prošlost, BRIGA koja je vezana za budućnost i ŽALOST koja je vezana za sadašnjost, lijek je jedino u iskrenom i skrušenom pokoravanju Uzvišenom Allahu, u izvršavanju Njegovih naredbi, u vjerovanju da je sve, i dobro i loše, od Njega, u istinskoj spoznaji Allaha na način na koji je On Sebe opisao u Kur’anu i sunnetu.
Naš život nikada neće biti onakav kakvim ga mi zamišljamo i želimo ako od sebe ne udaljimo osjećaj tuge. Zato, draga braćo, znajte da za tugu i brigu nema drugog lijeka osim kod Allaha i nema drugog puta do istinske sreće osim Božijeg puta.
Od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Rob nikada neće, kada ga zadesi briga i tuga, izgovoriti sljedeće riječi a da Allah od njega neće odagnati brigu i tugu zamijeniti radošću:
اللَّهُمَّ إِنِّي عَبْدُكَ وَابْنُ عَبْدِكَ وَابْنُ أَمَتِكَ نَاصِيَتِي بِيَدِكَ مَاضٍ فِيَّ حُكْمُكَ عَدْلٌ فِيَّ قَضَاؤُكَ ؛ أَسْأَلُكَ بِكُلِّ اسْمٍ هُوَ لَكَ سَمَّيْتَ بِهِ نَفْسَكَ أَوْ أَنْزَلْتَهُ فِي كِتَابِكَ أَوْ عَلَّمْتَهُ أَحَدًا مِنْ خَلْقِكَ أَوْ اسْتَأْثَرْتَ بِهِ فِي عِلْمِ الْغَيْبِ عِنْدَكَ أَنْ تَجْعَلَ الْقُرْآنَ رَبِيعَ قَلْبِي وَنُورَ صَدْرِي وَجِلَاءَ حُزْنِي وَذَهَابَ هَمِّي ؛ إِلَّا أَذْهَبَ اللَّهُ هَمَّهُ وَحُزْنَهُ وَأَبْدَلَهُ مَكَانَ حُزْنِهِ فَرَحًا )).
‘Allahu moj! Ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Pod Tvojim sam upravljanjem, moj status je već prije kod Tebe određen, Tvoja presuda o meni je pravedna. Zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih nekom od Svojih stvorenja saopćio, ili ih pak zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi veličanstveni Kur’an učiniš preporodom srca mog, svjetlom grudi mojih, razgaljenjem tuge moje i otklonom brige moje.’ Ashabi su upitali: ‘O Allahov Poslaniče! Da li trebamo svi da naučimo ove riječi?’ ‘Da, svako ko ih čuje treba da ih nauči’, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’’ [1]
Ovo je veličanstvena dova koju bi trebao znati svaki musliman i nastojati je učiti svaki put kada ga pogodi tuga ili briga. No, ova dova će biti od prave koristi tek onda kada se ona u potpunosti shvati i u praksi spovedu njene poruke. Jer, ponavljati dove čije osnovno značenje ne razumijemo, nema neku veliku korist.
Kada malo dublje pogledamo u značenje i pouke ove veličanstvene dove, lahko se daju uočiti četiri glavne tačke koje su osnova za sreću:
Prva osnova je pokoravanje Uzvišenom Allahu i svjedočenje da je čovjek samo Allahov rob kojeg je On stvorio, opskrbio i njime upravlja, i čvrsto ubjeđenje da je samo On, uzvišen neka je, jedini Tvorac i Gospodar svega (Er-Rabb), Tvorac (El-Halik). Ova pouka je sadržana u riječima “Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje” ((اللَّهُمَّ إِنِّي عَبْدُكَ وَابْنُ عَبْدِكَ وَابْنُ أَمَتِكَ )).
Druga osnova je da čovjek koji se želi osloboditi tuge, mora vjerovati u kada’ i kader. Ova je pouka sadržana u riječima “ Pod Tvojim sam upravljanjem, moj status je već prije kod Tebe određen, Tvoja presuda o meni je pravedna” .((نَاصِيَتِي بِيَدِكَ مَاضٍ فِيَّ حُكْمُكَ عَدْلٌ فِيَّ قَضَاؤُكَ )) Jer, ono što je Allah odredio, to se mora desiti i to je određeno i zapisano niko to ne može promijeniti jer biva samo ono što je Allah odredio.
Treća osnovna sreće koja je jako bitna a sadržana je u ovoj dovi, koju trebamo razumjeti, jeste poznavanje Allahovih lijepih imena i uzvišenih svojstva, koja nam je On objavio u Kur’anu i sunetu. Ova pouka sadržana je u riječima: ”Prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih saopćio nekom od Svojih stvorenja” ((أَسْأَلُكَ بِكُلِّ اسْمٍ هُوَ لَكَ سَمَّيْتَ بِهِ نَفْسَكَ)).
Četvrta osnova koja vodi istinskoj sreći jeste briga o Kur’anu, knjizi u koju nema sumnje, i učenje riječi Svevišnjeg Boga. Što je briga o Kur’anu veća i što se Kur’an bude više učio i više se o njemu razmišljalo i slijedile njegove smjernice, to je put do sreće lakši. Kur’an širi prsa vjernika i otklanja tugu i brigu, što se jasno vidi iz riječi: ”Prizivam Te da mi veličanstveni Kur’an učiniš preporodom srca mog, svjetlom grudi mojih” .((أَنْ تَجْعَلَ الْقُرْآنَ رَبِيعَ قَلْبِي وَنُورَ صَدْرِي وَجِلَاءَ حُزْنِي وَذَهَابَ هَمِّي))
Ovo su četiri glavne poruke sadržane u ovoj dovi koju trebamo dobro zapamtiti i sprovesti u praksu, jer učenje ove dove savjetovao nam je naš Poslanik, a.s.
Molimo Allaha Uzvišenog, Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, da nam da svaki hajr i pokaže nam pravi put, da nam prsa raširi i da od nas otkloni brige i tuge i podari nam sreću na ovom i na budućem svijetu. Amin!
Džamija Rasovo,
Bijelo Polje, 22. 6. 2012. god.
[1] Bilježi ga Ahmed u svom Musnedu i ibn Hibban u svom Sahihu.