Priredio: mr. Osman Smajlović
Pitanje grijeha zauzima središnje mjesto u islamskom učenju. Kur’ansko-hadiski tekstovi detaljno su tretirali pitanje grijeha i ukazali na njegove pogubne posljedice kako u ovozemnom tako i u ahiretskom životu. U islamskom učenju grijesi se dijele na male i velike. U velike grijehe spade bespravno ubistvo, blud, kamata itd., a najveći grijeh nedvojbeno je širk – pripisivanje Allahu sudruga. Bespravno ubistvo, blud, kamata i slično predstavljaju grijeh, nepravdu i zločin prema čovjeku, dok je širk grijeh i nepravda prema Uzvišenom Allahu. Uzvišeni Allah stvorio je čovjeka, opskrbio ga, podario mu zdravlje, imetak i potomstvo da bi čovjek sve ove blagodati porekao ostavljajući obožavanje Allaha i obavezno zahvaljivanje Njemu, a prihvatajući obožavanje nekoga drugog mimo Allaha i upućujući mu različite vidove ibadeta.
Na nesagledice posljedice širka ukazano je u mnogim kur’anskim ajetima u kojima se otvoreno upozorava na opasnost širka, pojašnjava njegova opasnost te se pojašnjava propis o mušriku – višebošcu i njegovom položaju na ahiretu.
Pojašnjavajući veličinu širka, Uzvišeni Allah j e rekao: ”Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.’” (Prijevod značenja Lukman, 13) U ovom ajetu širk je opisan kao veliki zulum – nepravda, jer se širkom uzurpiraju Allahova prava. Allahova prava se uzurpiraju na dva načina: ubjeđenjem i djelima. Mušrik je ubijeđen da postoji božanstvo mimo Allaha i svojim djelima upućuje ibadet nekome drugom mimo Allaha.
U plemenitom Kur’anu Uzvišeni Allah je ukazao na maloumnost i naivnost mnogobožaca koji su ostavili obožavanje Allaha i prihvatili obožavanje nekoga drugoga mimo Njega, nekoga ko nije u stanju da stvori bilo šta i koji ne može da im našteti niti priskrbi korist: ”Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, a sami su stvoreni”(prijevod značenja E’araf, 191 ); “Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti”(prijevod značenja Junus, 18). Iako je očita nemoć izmišljenih mušričkih božanstava, oni ih i pored toga obožavaju i govore da ih obožavaju da bi se zauzeli za njih kod Allaha, a Uzvišeni Allah im je odgovorio na ove tvrdnje: ‘’…i govore: ‘Ovo su naši zagovornici kod Allaha.’ Reci: ‘Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!’ Neka je slavljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!’’ (Prijevod značenja Junus, 19.)
Također, Uzvišeni Allah ukazao je na slabost mušričkog imana u njihova izmišljena božanstva kojima upućuju dovu u vrijeme blagostanja, dok ih ne mole u vrijeme poteškoće, što je jasan dokaz da je njihovo vjerovanje samo slijepo slijeđenje njihovih predaka: “On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: ‘Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!’” (Prijevod značenja Junus, 22.)
Uzvišeni Allah u mnoštvu kur’anskih ajeta ukazao je na razliku između blagodati kojima On obasipa Svoje robove i onoga što izmišljena božanstva daju svojim robovima. Poređenje je izrečeno na taj način kako bi do izražaja došla Allahova dobrota i blagodat i apsolutna nemoć lažnih božanstava, jer nema sumnje da razum traži da se obožava ono što koristi i da se ne obožava ono što ne koristi: ”Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog. Kako nikako pouku vi da primite! Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: ‘Dokažite, ako istinu govorite!'” (Prijevod značenja En-Neml, 60-61.)
Uzvišeni Allah također je pojasnio da širk ne obuhvata samo širk u ibadetu i ubjeđenju, nego obuhvata i širk u pokoravanju nekome drugome mimo Allah u dozvoljavanju onoga što je Allah zabranio i u zabranjivanju onoga što je Allah dozvolio: ”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 31)
Jednom prilikom Adi ibn Hatim, koji je prije primanja islama bio kršćanin, došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i povodom objave ovog ajeta, rekao mu: ”Poslaniče Božiji, ali oni ih ne obožavaju?!” Poslanik, alejhis-selam, odgovorio je: ”Da, ali oni ljudima zabranjuju ono što je halal i dozvoljavaju ono što je haram, a ljudi ih slijede. Svakako da je to njihovo obožavanje.” (Tirmizi, hadis je hasen)
U mnogim kur’anskim ajetima Uzvišeni Allah je obećao ogromnu nagradu onome koji Mu dođe kao muvehhid – monoteista, sa dobrim djelima. Ova nagrada je susret sa Allahom i počast od Njega: ”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!”‘ (Prijevod značenja El-Kehf, 110)
Isto tako Uzvišeni je slikovito pojasnio psihološki pad mnogobošca koji se sa vrhunca tevhida sunovraćuje na dno širka idolopoklonstva: ”Budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.”( Prijevod značenja El-Hadždž, 31.)
Ukoliko je ovo stanje mušrika na dunjaluku, pa zaista je njegova kazna na ahiretu još žešća i trajnija: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim, čini, izmišljajući laž, grijeh veliki“ (prijevod značenja En-Nisa, 48 ); ”Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.’’ (prijevod značenja En-Nisa, 116 ).