Život u berzahu

sanel
By sanel

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 04. redžeba 1433. H, 25. maja 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Život u Berzahu (El-hajatu el-berzahijje). Tema je na neki način nastavak prošle hutbe i trebala bi da pobudi pažnju svih nas, u nadi da će nam inša-Allah kroz ajete, hadise i mišljenja uleme pitanje života u Berzahu biti potpuno jasno, a takvo znanje bi trebalo rezultirati popravljanjem našega stanja i brigom šta smo to mi za Berzah i Kijamet pripremili! Na početku ove hutbe podsjećam sebe i vas na ajete od 99. – 103., Sure El-Mu’minun:

Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me,(99) da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će biti Berzah sve do Dana kada će proživljeni biti.(100) Pa kada se u Sur (rog) puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.(101) Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,(102) a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti; u džehennemu će vječno boraviti.(103)

Ibn Redžeb kaže: „Allah je stvorio ljude radi ostanka, a ne radi nestanka. On je učinio da nakon stvaranja, ljudi prelaze iz jedne u drugu kuću. Nastanio ih je u dunjalučkoj kući da bi provjerio ko će od njih bolje postupati i raditi, zatim ih nastanjuje u svijetu Berzaha i zadržava do Sudnjeg dana kada će ih ponovo okupiti i kada će im sviđati račun kako bi svako dobio ono što je zaradio. Međutim i prije toga oni i u Berzahu osjećaju posljedice svojih djela.”

Govoreći o Berzahu, Mudžahid je rekao: “Berzah je prepreka između smrti i povratka na dunjaluk.” I kazao je: “Berzah je stanje između smrti i proživljenja.”

Imam Ša’bi je čuo jednog čovjeka kako nakon dženaze govori za umrlog: “On je sada stanovnik Ahireta!” Pa mu je rekao: “Ne govori da je stanovnik Ahireta, već stanovnik kabura.”

Braćo i sestre, čovjek umire na onome na čemu je i živio, pa će tako biti i proživljen, a onda će jedna skupina u džennet, dok će druga u džehennem.

Dokaz iz Kur’ana za berzahsku patnju nevjernika je dio 93. ajeta Sure El-En’am:

A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruž‍ili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako mož‍ete! Od sada ćete neizdrž‍ljivom kaznom biti ka‍žnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.

Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u Berzahu (kaburu ili na drugom mjestu). To potvrđuju 45. i 46. ajet Sure El-Gafir:

I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.(45) Oni će se ujutro i naveče u vatri prž‍iti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtež‍u!”

Allah, subhanehu ve te’ala, je u citiranim ajetima jasno spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu, kada nastupi Sudnji dan.

A u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud stoji: Prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem završio ukop umrlog, stao bi pored kabura, pa bi rekao: „Činite istigfar (molite za oprost) svome bratu i molite da bude čvrst, jer on sada odgovara!“ (Ebu Davud)

U drugom hadisu, koji takođe bilježi imam Ebu Davud stoji: Prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: „Prošao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored dva kabura, pa je kazao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju zbog krupnih stvari. Ovaj se nije čuvao mokraće, a ovaj je prenosio tuđe riječi.“ Potom je zatražio sirovu grančicu, koju je prepolovio, pa pobo na oba kabura po jednu i rekao: “Možda će im biti olakšano dok ne uvehnu!” (Ebu Davud)

Potvrda tome je i slijedeća predaja, koju bilježi imam Ahmed: Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao jašući na svojoj riđoj mazgi pored zidina plemena En-Nedždžar i čuo glasove onih koji se kažnjavaju u kaburima, pa se mazga uznemirila. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Da jedni druge ne ukopavate, molio bih Allaha da vam da da čujete kaburski azab!“ (Ahmed)

Ispravni naši prethodnici, naš dobri i učeni selef, kaže da čovjek nakon što umre odmah uživa ili se kažnjava. Uživanje ili kaznu osjeća svojom dušom i tijelom. Za tu kaznu ili uživanje kaže se kaburska kazna ili kabursko uživanje. Međutim, svaki onaj ko umre, pa makar i ne bio ukopan u kabur; bio spaljen, potopljen ili rastrgan od strane zvijeri, on će također, uživati ili biti kažnjen. Kada bi se čovjek objesio na grani visokog stabla i ostao tako danima na vjetru, njegovo tijelo i duša bi osjetili kaznu koja im je određena. Kada bi dobri čovjek, vjernik, bio ubijen i bačen u duboku jamu ispunjenu vatrom, njegovo tijelo i duša bi osjetili uživanje koje im je i određeno. Dakle, riječ je o kazni i nagradi u Berzehu, tj. životu između dunjaluka i Ahireta, ali se često upotrebljava termin kaburska kazna ili kabursko uživanje zbog toga što se većina ljudi nakon njihove smrti ukopava u kabur.

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt, Berzah, proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, koji su nam obećani! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, koji se samo Njega boje i samo Njemu na ruku i sedždu padaju, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam život u Berzahu učini ugodnim i punim užitaka, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

 

Share This Article