Priredio: Sanel Ramić
Poštovani čitaoče, znaj da na svijetu ne postoji, niti je ikad prije postojala, niti će ikad poslije doći ličnost o kojoj se napisalo toliko knjiga, članaka, izreklo toliko stihova, održalo predavanja, kao što je to slučaj sa ličnošću najodabranijeg Allahovog stvorenja Muhammeda, neka je Allahov mir i spas na njega. Koliko se samo puta dnevno spomene njegovo ime, koliko se puta u ezanu s munara svih džamija svijeta dnevno spomene?! Koliko ljudi dnevno izgovori riječi šehadeta u namazu: ”Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik!“
Jedna od najvećih blagodati koju ti Uzvišeni Gospodar Allah može dati svakako je mogućnost da upoznaš najodabranije i najvrednije stvorenje, Muhammeda, Allahovog poslanika, neka je Allahov mir na njega.
To su najdragocjeniji trenuci u tvom životu, trenuci koje si na najbolji način iskoristio u ovim našim odbrojanim i određenim danima života. Upoznavajući Muhammeda stječe se dojam kao da smo uz njega, kao da proživljavamo njegove životne trenutke zajedno s njim. Na taj način spoznajemo njegov veličanstveni život, njegove postupke, djela, riječi, plemenite osobine koje su ga krasile u svakom trenutku njegovog mubarek života.
Spoznajom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, biografije čovjek postaje jači, snažniji. Njegov se život iz skučenosti dunjaluka prenosi u prostranstva ahireta, kuće vječnog uživanja. Sve tegobe, nedaće i belaji nestaju pred ispravnim poimanjem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života.
Uzvišeni Allah rekao je za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
”A tebe smo kao milost svjetovima poslali.” (Prijevod značenja El-Enbija, 107.)
Spoznajom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek dolazi do spoznaje svakog dobra, svake vrste ljepote i užitka. Svakoga ko iskazuje i najmanji vid sumnje u ove činjenice pozivamo da izuči, iščita, bilo koje djelo koje je napisano na temu Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, života.
Njegovo cijenjeno ime je Muhammed, sin Abdullahov, sin Abdul-Mutalibov, koji vodi porijeklo, i po majci i po ocu, iz najuglednijeg arapskog plemena Kurejš.
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rođen je 12. rebi’ul-evvela, u Mekki, tačno nakon znamenitog događaja pokušaja rušenja Kabe, o čemu se govori u suri El-Fil, 570. godine po kršćanskoj eri računanja vremena, a ta godina naziva se ”godina slona”.
Prije poslanstva Muhammed nije obožavao lažna božanstva, poput kipova, kamenja, drveća, niti bilo šta što su obožavali mnogobošci Mekke. Krasile su ga mnogobrojne plemenite osobine.
Imao je potpuno uvjerenje u postojanje Jednog Stvoritelja, koji je jedino zaslužan da se obožava, negirajući pritom bilo koji vid drugog božanstva. Muhammed, alejhi salatu ves-selam, nikada nije lagao, lažno svjedočio, niti je iznevjerio dato obećanje. U svim plemenima bio je poznat po nadimku Iskreni i Povjerljivi, i svi su ga poznavali po tim plemenitim.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije učinio blud, niti je imao bilo koji vid vanbračnog kontakta sa nekom ženom, i pored toga što je to bilo jako prošireno u vremenu u kojem se on pojavio. Nikada nije kockao. Zabranjivao je kamatu koja je bila raširena u džahilijjetu. Nije pio alkohol. Nikoga nije ogovarao, niti potvarao. Nije slušao muziku, niti gledao plasačice koje su igrale uz pratnju muzičkih instrumenata. Mnogo je praštao, bio saosjećajan, pažljiv, blag, volio je pomoći svakom onom kome je pomoć bila potrebna.
Zato razmisli, cijenjeni čitaoče, kakav je bio njegov život nakon primanja Objave, kada je bio ovako plemenit prije Objave!
Jedan od zlatnih primjera koji nam oslikava Poslanikov život nakon primanja poslanstva svakako su riječi Enesa, Allah bio zadovoljan njime, Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sluge, koji je rekao: ”Služio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina, a da mi nikad nije rekao: ‘Zašto si to uradio?’, ‘Zašto nisi ovako uradio?“’ U drugoj predaji Aiša, Allah bio zadovoljan njome, koja je bila jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, pojašnjava nam: ”Poslanik, alejhis-selam, nikada svojom rukom nije udario slugu, niti ženu, niti bilo koga, osim kada je bio u borbi.“ Naljutio bi se samo u slučajevima kršenja Allahovih propisa, a nikada radi ličnih stvari. Nije se svetio, već bi praštao i pomilovao. Zbog svih ovih nepobitnih činjenica pozivamo čovječanstvo da upozna najveću ličnost svijeta, najodabranije stvorenje, najodabranijeg Allahovog Poslanika, da izuče njegov život, njegove postupke, što će svakako, uz Allahovu pomoć, biti njima olakšica da prihvate vjeru istine.
Nakon primanja poslanstva u svojoj četrdesetoj godini, Muhammed je svoj narod u Mekki pozivao u istinu punih trinaest godina. Potvrdio je istinitost prijašnjih poslanika, a on sam je pečat svim poslanicima. Bio je ustrajan na tom putu, želeći da ljude usmjeri i izvede iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, da ih izvede iz tmina zablude na svjetlo upute.
Ali i pored velikog zalaganja i napora u dostavljanju poslanice, mali broj ljudi se odazvao njegovom pozivu u mekkanskom periodu pozivanja u islam. U takvim trenucima, nagovještavao je pobjedu i uspjeh vjere, i da će se ista proširiti, da će ljudi u masama prihvatati vjeru istine, a ono što je tvrdio, to se i obistinilo. Tako su mu nakon mekkanskog perioda pozivanja u Allahovu vjeru, počele pristizati delegacije iz raznih krajeva, predstavnici plemena koji su prihvatali islam u svoje, a i u ime svojih saplemenika. Allahu ekber! Nastavio je pozivati u istinu i nakon preseljenja iz Mekke u Medinu, još deset punih godina, sve dok nije dočekao da ljudi u velikim skupinama ulaze u Allahovu vjeru, vjerujući da je to najbolja, najplemenitija i najispravnija vjera, koja je od Uzvišenog Allaha data kao dar stvorenjima, vjera koja je jedina priznata kod Allaha.
Svi poslanici su dolazili s nekom vrstom čuda koje je potvrđivalo njegovu istinitost i istinitost onoga u šta su pozivali, a najveće čudo našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste Allahova plemenita knjiga – Kur’an.
Svojim stilom izražavanja, kazivanjima o drevnim narodima, nagovještajima koji će se desiti u budućnosti, stanju Sudnjeg dana i dešavanja u njemu, velikim znakovima na koje upućuje, Božija Knjiga ukazuje na to da je Allah istina i da je ona Njegov veličanstveni govor. Svakome ko sumnja ili smatra da Kur’an nije Božija riječ upućen je izazov od strane Stvoritelja, da načini knjigu sličnu njoj ili jedan ajet sličan ajetu iz Kur’ana. No, sasvim je jasno da od same objave ove Svete Knjige pa do dan-danas niko nije bio u stanju sačiniti sličnu knjigu, niti će biti u stanju u budućnosti, makar se svi okupili da pokušaju.
Zato, dragi čitaoče, znaj da nema istinske sreće na dunjaluku osim u slijeđenju Poslanika, što unosi smiraj u dušu, donosi radost i veselje na licu, sreću u životu, blagostanje i uspjeh u svim našim svakodnevnim postupcima. Čudno je stanje čovjeka koji živi u nemaru, a nije upoznao najplemenitije biće, Allahovog miljenika, koji mu je jedini spas na ahiretu, jer bez slijeđenja Poslanika nema uspjeha na drugom svijetu. Onaj ko bude slijedio njega, spašen je, a onaj ko ostavi njegov put, stradat će i na dunjaluku i ahiretu.
Ne dozvoli sebi da propustiš ovu zlatnu priliku… Požuri, saznaj, upoznaj svog dragog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, slijedi njegov sunnet (praksu), živi životom sretnika, a nikako gubitnika.
Naš Gospodar je opisao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima:
”Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glavu okrenu, ti reci: ‘Meni je dovoljan Allah, nema istinskog boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!'” (Et-Tevbe, 128- 129.)