Preveo: Fahret Kadrić
Da li je ispravno, nakon spominjanja ili pisanja imena Alije, r.a., kazati ”keremellahu vedžhehu” ili ”alejhis-selam”? Na ovaj način Alija, r.a., neće se izdvajati i razlikovati od ostalih ashaba, tako da će se nakon njegovog imena kazati ”radijallahu anhu”. Ibn Kesir, rahimehullah, kazao je: ”Velika većina učenjaka smatra da nije dozvoljeno za nekoga od ljudi kazati ‘alejhis-selam’, osim ako je riječ o vjerovjesnicima. Razlog je taj što su riječi ‘alejhiss-selam’ postale simbol po kojim se prepoznaje vjerovjesnik kada se spomene, pa samim tim nije dozvoljeno obične ljude na bilo koji način poistovjećivati s vjerovjesnicima. Dakle, ne kaže se: ‘Rekao je Ebu Bekr, sallallahu alejhi’, ili ‘Rekao je Alija, sallallahu alejhi’. Isto tako nije dozvoljeno kazati: ‘Rekao je Muhammed, dželle šanuhu, jer je poznato da se ove riječi izgovaraju uz ime Uzvišenog Allaha.”
Druga skupina učenjaka smatra da nije dozvoljeno koristiti ove izraze zbog toga što ih koriste isključivo sljedbenici svojih strasti i zabludjele skupine, a Allah najbolje zna.
Kakav je bio odnos između pripadnika ehlul-bejta i ashaba?
Bili su ”samilosni jedni prema drugima”, kao što nas je o tome obavijestio Gospodar. A u nastavku ćemo spomenuti nekoliko činjenica koje idu u prilog tome.
Obraćajući se Aliji, r.a., Ebu Bekr, r.a., rekao je: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, draže mi je da održavam veze s Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, porodicom, nego da ih održavam sa sopstvenom porodicom.” (Muttefekun alejhi)
Ebu Bekr, r.a., rekao je: ”Pazite i čuvajte Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu.” (Buhari)
U Buharijinom ”Sahihu” od Ukbe b. Harisa, r.a., prenosi se da je rekao: ”Ebu Bekr, r.a., klanjao je ikindiju pa je izašao iz mesdžida i vidio Hasana kako se igra sa djecom. Podigao ga je na svoja ramena i rekao: ‘Zaista ovo dijete liči na Poslanika, a ne liči na Aliju’, a Alija je slušao te riječi s osmijehom na licu.”
Enes, r.a., prenosi da je Omer b. Hattab, r.a., običavao pozvati Abbasa b. Abdul-Muttaliba, r.a., da uči kišnu dovu kada bi nastupio sušni period, te je govorio: ”Allahu, mi smo uzimali Tvoga Vjerovjesnika kao posrednika do Tebe pa si nam kišu davao. Mi sada uzimamo Poslanikovog amidžu kao posrednika pa nam daj kišu.” Ovdje se misli na posredništvo dovom, tj. Abbas b. Abdul-Muttalib učio je dovu za kišu kao što je to radio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, ne misli se da su njega kao osobu uzimali za posrednika nego su to činili isključivo s razlogom da im on uči dovu.
Zabilježeno je da su Omer i Osman, radijallahu anhuma, običavali sići sa svojih jahalica kad bi se u blizi pojavio Abbas, r.a., a to su činili iz poštovanja prema Poslnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, amidži.
Omer, r.a., rekao je Abbasu, r.a.: ”Tako mi Allaha, tvoj islam, na dan kada si ga priglio, bio mi je draži od islama Hattabova da je primio islam. Zato što je tvoj islam bio draži Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od Hattabovog islama.” (Ibn Sa’d i Taberani)
Bilježi Muslim u svome ”Sahihu” predaju od Šurejha b. Hania da je rekao: ”Otišao sam kod Aiše, r.a., da je upitam za mesh po mestvama, pa mi je kazala: ‘Upitaj o tome Ibn Ebi Taliba (Alija, r.a.) jer je on putovao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.”’
Kada je Husejn, r.a., htio da se zaputi prema Iraku s ciljem preuzimanja hilafeta, ko to od ashaba njemu nije uputio savjet? A učinili su to zbog ogromne ljubavi koju su osjećali prema porodici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kao potvrdu ljubavi između ashaba i ehlul-bejta dovoljno je navesti to što su među njima postojale čvrste tazbinske veze ispunjene poštovanjem i ljubavlju te međusobnom uvažavanju i pomaganju.
Omer b. Hattab, r.a., oženio je Ummu Kulsum, kćerku Alije b. Ebi Taliba, r.a., a Osman, r.a., bio je oženjen dvjema kćerkama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i niko mimo njega nije oženio dvije žene pripadnice ehlul-bejta.
Alija, r.a., oženio je Ebu Bekrovu hudovicu Esmu bint Umejs, radijallahu anhum.
Muhammed b. Ali b. Husejn, poznat kao El-Bakir, rahimehullah, oženio je Ummu Ferve bint Kasim b. Muhammed b. Ebi Bekr es-Siddik. Majka njegovog sina Džafera b. Muhammeda bila je Ummu Ferve bint Kasim b. Muhammed b. Ebi Bekr et-Tejmi, a njena majka je bila Esma bint Abdurrahman b. Ebi Bekr es-Siddik. Upravo zbog ovoga El-Bakir je običavao kazati: ‘Ja sam potomak Ebu Bekra es-Siddika s dvije strane.’ Znao se jako rasrditi kada bi čuo da rafidije vrijeđaju njegovog djeda Ebu Bekra, r.a.
Musab b. Zubejr b. Avvam, r.a., oženio je Sekinu bint Husejn b. Ali b. Ebi Talib.
Kao što su ashabi čuvali i pazili na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, oporuku o ehlul-bejtu, isto tako su i pripadnici ehlul-bejta uvažavali i poštovali ashabe i odavali im zasluženu počast, neka je Allah zadovoljan svima.
Pripadnici ehlul-bejta su svojoj djeci davali imena po ashabima, pa je tako ostalo zabilježeno da je Alija, r.a., imao sinove kojima je dao imena: Ebu Bekr, Omer i Osman. Husejn b. Ali je ima sina Ebu Bekra. Ali b. Hasan ima je sina Omera, dok je Musa b. Džafer imao kćerku Aišu te sina Omera.
Sljedeći kur’anski ajet ponajbolje prikazuje kakav je bio odnos među ashabima i pripadnicima ehlul-bejta, Uzvišeni Allah kaže: ”Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka koja izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, – da bi On vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (El-Feth, 29)
Ashabi iz reda ehlul-bejta kao i ostali bili su samilosni jedni prema drugima, a oni koji su došli poslije njih poveli su se za njima.
Gospodaru, neka je Tvoj salavat i selam i bereket i svako dobro na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegove supruge, potomstvo i cijelu porodicu. Gospodaru, budi zadovoljan njegovim ashabima i s nama koji ih volimo. Zaista Ti sve čuješ i znaš.
Napisao: Dr. Mehran Mahir Osman