Posljednji dani Allahovog poslanika s.a.v.s.

Preveo: Haris Hećimović, ASUQ (Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji poslanik… najbolji čovjek koji je koračao zemljom… onaj kojem pripada šefa’at na Sudnjem danu… najbolji i najplemenitiji čovjek… prvi koji će ući u Džennet…. onaj kojem pripada najbolje mjesto u Džennetu, koje mu je sam Gospodar svjetova obećao… onaj za kojeg Gospodar svjetova kaže: “…jer ti si, zaista, najljepše ćudi’’ – i on je osjetio smrt! Nakon što je završio svoju časnu misiju, posljednje dane svog života proveo je časno, onako kako to bilo ko drugi može samo poželjeti…
Ove posljednje dane njegovog boravka na dunjaluku ispričala nam je majka vjernika Aiša, radijallahu anha…

U mjesecu saferu (drugi mjesec u hidžretskom kalendaru, op. prev.) razbolio se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bolest je trajala samo do sljedećeg mjeseca, tj. mjeseca rebiul-evvela. Poslanikova, alejhis-selam, bolest bila je teška i iscrpljujuća. Teža nego bilo koja druga bolest koju je osjetio neki Allahov rob.
Aiša, radijallahu anha, obavijestila nas je da, kada je Poslanika zadesila ta bolest, htio je da ustane i ode na namaz u mesdžid, koji je bio spojen sa njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, kućom. Kada je ustao u namjeri da izađe, pao je i onesvijestio se. Čim je došao sebi, upitao je: “Jesu li ljudi klanjali?” Prisutni mu odgovoriše: “Čekaju tebe, o Allahov Poslaniče.” On zatim reče: “Dodajte mi vodu.” Pa su mu dodali, a on je uzeo abdest, a zatim je ustao u namjeri da ide u mesdžid, te je opet pao i onesvijestio se i po drugi put. Kada se osvijestio, upitao je: “Jesu li ljudi klanjali?” Rekoše mu: “Čekaju tebe, o Allahov Poslaniče.” On opet reče: “Dodajte mi vodu.” Kada su mu dodali vodu, on se opet očistio i ustao da ide na namaz, ali se i treći put onesvijestio. Kada je došao sebi, opet je upitao: “Jesu li ljudi klanjali?” Rekoše: “Čekaju tebe, o Allahov Poslaniče.” Tada on reče: “Neka Ebu Bekr klanja ljudima, ja ne mogu.”

Ebu Bekr je mijenjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, predvodeći namaz ashabima dvanaest dana.
Kada se razbolio, Poslanik je zatražio dozvolu od svojih ostalih supruga da bolest provede u kući Aiše, radijallahu anha.
Tako je jednog dana pozvao Aišu i upitao je: “O Aiša, gdje je onih sedam dinara koje sam ti dao?” Aiša mu je rekla: “Čuvam ih.” On reče: “Udijeli ih kao sadaku, ne želim da kod mene ostane ikakav imetak.” Aiša reče: “U redu, o Allahov Poslaniče.” Zatim je pao u nesvijest. Kada se probudio, upitao je: “O Aiša, šta si uradila sa dinarima?”, a Aiša je rekla: “Još su tu.” Kako se posvetila brizi o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zaboravila ih je udijeliti. Poslanik tada reče: “Udijeli ih kao sadaku.” Aiša je udijelila dinare kao sadaku, a Poslanik reče: “Sada!”, tj. sad sam miran.

Ovaj hadis nam govori da Poslanik, alejhis-selam, nije ništa ostavio u nasljedstvo. Čak ni tih sedam dinara nije htio da ostanu kod njega, nego je rekao Aiši da ih udijeli.
Aiša dalje prenosi: “Zatim je došla njegova kćerka Fatima.” Jedino dijete koje je ostalo živo za Poslanikovog života, dok su sva ostala Poslanikova djeca umrla tokom njegovog života, osim Fatime, od njih su: Kasim, Abdullah, Ibrahim, Zejneb, Ummu Kulsum i Rukajja. Fatima je jedina koju je zadesila teškoća smrti njenog oca Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Poslanik je osjetio teškoću gubitka svoje ostale djece, njih šestero.
“Kada je ušla, Fatima je sjela kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on joj reče da mu se približi. Približila se, a Poslanik joj šapnu nešto na uho, a ona zaplaka. Vidjevši je da plače, Poslanik je ponovo pozva da se približi i šapnu joj nešto, a ona se nasmija.”

Kada se odmaknula od Poslanika, prišla joj je Aiša, majka vjernika, i upitala je: “Šta je to? Za tako kratko vrijeme vidjela sam te da plačeš i da se smiješ. Šta ti je rekao Poslanik?” Fatima je odgovorila: “Zar da ti otkrijem ono što mi je Poslanik rekao u tajnosti. Da je htio reći naglas da čuješ, rekao bi.” Aiša nije ništa na to odgovorila.
Nakon smrti Poslanika, Aiša je i dalje razmišljala o tome šta je on tada rekao Fatimi, te je jedne prilike, kada je vidjela Fatimu, radijallahu anha, upitala: “Poslanik je preselio, sad mi kaži, zbog mog prava kod tebe, šta ti je šapnuo?” (Aiša je bila majka vjernika, samim tim i majka Fatime, iako je bila mlađa od Fatime oko 8 godina). Na to joj Fatima odgovori: “Prvi put mi je šapnuo: ‘Džibril dođe svake godine jednom da s njim proučim Kur’an, a ove godine mi je došao dva puta da obnovim Kur’an, i mislim da je to jer mi se približio smrtni čas’, pa sam zaplakala. Kada je vidio da plačem, ponovo mi je šapnuo: ‘Ti si prva iz moje porodice koja će doći za mnom. Zar te ne raduje to što ćeš biti prvakinja svih žena u Džennetu?’, pa sam se nasmijala…”

Aiša nastavlja dalje: “Zatim je izašla Fatima, radijallahu anha, a nakon nje kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je Abdurrahman ibn Ebi Bekr (koji je bio Aišin brat, op.prev.) noseći u ruci misvak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je u misvak koji je Abdurrahman držao ruci.’’ Vidjevši to, Aiša se okrenula prema Poslaniku, jer je primijetila da gleda u misvak i upitala ga: “Želiš li ga, o Allahov Poslaniče?” Poslanik odgovori: “Da.” Aiša, radijallahu anha, uzela je misvak od Abdurrahmana, odstranila korišteni dio misvaka i razmekšala ga, zatim ga dodala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik očistio je zube s njim prije same smrti… Zato Aiša, radijallahu anha, kaže da je Poslanik preselio između njenih grudi i vrata, i da je od Allahove milosti prema njoj, da je zadnje što je Poslanik osjetio u ustima njena pljuvačka, jer je očistio zube misvakom koji je ona omekšala svojim zubima..

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, očistio je zube misvakom, a zatim pogledao prema nebu i rekao: “Sa onima kojima si blagodat Svoju darovao, od vjerovjesnika i iskrenih, i šehida i dobrih. Ovo je najbolje društvo’’ Zatim je rekao: ‘’U uzvišeno društvo!”
Aiša je rekla: “Vjerovjesnik ne umire prije nego mu se dadne da bira.” Znači, ako želi dunjaluk, ostane i dalje na njemu ili odabere da umre. “Shvatila sam da je Poslanik ovim riječima odabrao da preseli.”
Tri dana prije smrti, Poslaniku se popravilo zdravstveno stanje i izašao je među ashabe, a glavu je svezao i stegnuo zbog bola koji je osjećao, te im je rekao: “Zaista je Allah dao robu da bira između dunjaluka i njegovih ukrasa i onoga što je kod Allaha, pa je on odabrao ono što je kod Allaha.”

Ebu Seid el-Hudri rekao je: “Tada je zaplakao Ebu Bekr i rekao: ‘Iskupili bismo te našim očevima i našim majkama, o Allahov Poslaniče.’ Čudili smo se Ebu Bekru… Poslanik nas obavještava o čovjeku kojem je dato da bira, a Ebu Bekr plače? Kakve veze ima jedno s drugim. (…) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je taj kome je dato da bira, a Ebu Bekr je bio najučeniji od nas, kada je u pitanju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”
Ponedjeljak, 12. rebiul-evvel, Ebu Bekr klanja kao imam ashabima. Poslanik, alejhis-selam, kaže Aiši da ga podigne. Želio je da vidi svoje ashabe. Pogledao je kroz otvor na mesdžidu i vidio ashabe kako klanjaju iza Ebu Bekra. U tom trenutku ashabi se okrenuše Poslaniku, alejhi-efdalu salati ve etemme teslim.

Enes, radijallahu anhu, o tome pripovijeda: “Njegovo lice blistalo je kao mjesec…”
Pogledajte primjer ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i na koji način ga njegov ashab, Enes, radijallahu anhu, opisuje.
Vjerovjesnik se nasmijao vidjevši ashabe u takvom stanju, dakle bilo mu je drago što ih je Allah okupio na dobru i pokornosti.

Zatim se Poslanik vratio nazad u kuću. Ovog dana, ponedjeljak ujutro, otišla je njegova duša, salavatu rabbi ve selamuhu alejhi. Došao je Melek smrti i uzeo tu dobru mubarek dušu, najbolju dušu koja je spuštena na Zemlju… dušu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Poslanikova kćerka Fatima rekla je: “O babuka moj, uslišao je Gospodar dovu, o babuka moj, u Džennetil-Firdevsu je tvoje prebivalište, o babuka moj, Džibrilu ćemo se požaliti…”
Preselio je u ponedjeljak ujutro, sallallahu alejhi ve sellem. Ogasulili su ga i umotali u kefine, a zatim su dolazili i klanjali mu dženazu jedan po jedan. Nisu mu nikako klanjali dženazu u džematu. A ko je bio u stanju da istupi pred ashabe i klanja kao imam dženazu Poslaniku???
Dakle, dženazu su mu klanjali pojedinačno, muškarci i žene. Kada bi jedno izašlo, drugo bi ušlo i klanjalo. Ovo se nastavilo cijeli ponedjeljak i cijeli utorak. A u noći sa utorka na srijedu, ukopali su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada su ga ukopali i vraćali se kućama, kako kazuje Enes, radijallahu anhu, “sve u Medini se pomračilo. Vraćajući se, susreo sam Fatimu, kćerku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja mi reče: ‘O Enese, jeste li ukopali Allahovog Poslanika?’ Rekoh: ‘Da.’ Na to ona reče: ‘Kako ste imali snage baciti zemlju na Poslanika?’, pa je zaplakala, a i ja sam zaplakao, i nisam mogao ništa reći…’’.

Autor: Šejh Osman el-Hamis