Priredila: hfz. Jasmina Ekić
Blage naravi, svijetlog lica, najljepšeg osmjeha, iskrena srca, udaljivao se naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., u četrdesetoj godini života, od svojeg naroda u pećinu Hira. Tu je tražio smiraj, tu se njegova plemenita duša okrijepivala u zanosnoj osami duhovne sreće. Tu proklijava jednog ponedjeljka navečer u mjesecu rebiul-evelu, njegovo poslanstvo. Islam prima i biva mu najveća podrška njegova supruga Hatidža, neka je Allah zadovoljan njome. Zatim slijedi tajno pozivanje u islam a kasnije i javno pozivanje. Shodno javnom pozivanju u islam javljaju se razni otpori i neprijateljstva koja tište njegova plemenita prsa, ali on snagom koju mu pruža njegov Gospodar, ustraje u pozivanju u islam, a Allah poražava sve one koji su se uzoholili i okrenuli leđa tom istinskom putu.
Poslanstvo
Muhammed, s.a.v.s., je napunio četrdeset godina i počeo se bližiti trenutak u kojem će otpočeti njegovo poslanstvo. I drveće i kamenja su donosili salavat na njega. To su bili znakovi i najave njegova poslanstva. Tako jednog ponedjeljka navečer, u mjesecu rebiul-evelu, otpoče njegovo poslanstvo. To je bio period u kojem su se njegovi snovi obistinjavali, bez obzira dali ih je usnio noću ili danju. Zuhri prenosi od Urve, a on od svoje tetke Aiše, majke vjernika r.a. da je kazala: „Prvo čime je otpočela objava, Allahovom Poslaniku- i to nakon što mu je Uzvišeni Allah htio ukazati počast i Svoje robove obasuti milošću- bili su istiniti snovi. Kakav bi god san usnio, on bi se i obistinio, baš poput pojave jutarnjeg svjetla. Zavolio je osamu, ništa mu nije bilo draže od nje. Za boravak u samoći odabrao je brdo Hira, jedno od brda koja se uzdižu nad Mekom. Osamljivao bi se u jednoj pećini na ovom brdu, koja je poznata kao pećina Hira, gdje bi se pobožno molio, i razmišljao o vjerolomstvu kojem se odao njegov narod, Kurejšije, obožavajući kipove i čineći raznorazna razvratna i ružna djela…“ Melek Džibril mu je došao u mjesecu ramazanu, najvjerovatnije u sedamnaestoj noći. Od tad započinje vjerovjesništvo i to je bio uvod u poslanstvo. Došao mu je melek Džibril i rekao: „Čitaj!“, a on reče: „Ja čitati ne znam“. Poslanik, s.a.v.s., kazao je: „Tada me uhvatio i tako snažno stisnuo da sam to jedva podnio. Zatim me pustio, a potom ponovo rekao: „Čitaj!“ Odgovorio sam :“Ja čitati ne znam“. Tada me uhvatio i po treći put, a potom me pustio i rekao: „Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (El-Alek, 1-5) Nakon ovoga se Poslanik, s.a.v.s., vrati kući, a srce mu je lupalo od straha. Uđe kod Hatidže, kćerke Huvejlidove, te reče: „Pokrijte me, pokrijte me!“ Pokriše ga i on ostade tako (umotan) sve dok ga strah nije prošao. Ispričao je Hatidži šta se desilo te reče: „Bojim se za sebe“, a ona mu kaza: „Ne brini se! Allahom se kunem da te On nikada neće napustiti! Ti održavaš rodbinske veze, olakšavaš teret slabima, opskrbljuješ siromašne, ugošćavaš goste i podržavaš istinu u svim prilikama…“ Vidi se da su našem Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., i još prije poslanstva ukazane mnoge počasti. Trenutak objave je bio najveći duhovni uspon kojeg je Muhammed, s.a.v.s., primio kada mu je došao Džibril sa prvih pet ajeta sure El-Alek. Kako su prve riječi bile čitaj, možemo shvatiti koliko je zapravo ogroman i težak emanet od znanja kojeg smo primili na svoja pleća od Svevišnjeg. Najveću podršku i smiraj dala mu je njegova najdraža supruga Hatidža, r.a., kada joj se uplašen vratio u kuću. Ona mu je tada rekla riječi koje su mu bile potrebne i koje su smirile njegovo srce. Tako je Hatidža bila prva koja je povjerovala i primila islam.
Period prekida objave i njen nastavak
Period prekida objave je trajao oko četrdeset dana. Ovaj prekid je jako rastužio i potresao Muhammeda, s.a.v.s. Kako je to postajalo sve jače i snažnije djelovalo na Muhammeda, s.a.v.s., Allah dž.š. je poslao meleka Džibrila kao utjehu, koji je rekao: „Muhammede, ti si uistinu Allahov poslanik!“, nakon toga bi otišla briga sa Poslanikovih, s.a.v.s., prsa. Tako je jednog dana Poslanik, s.a.v.s, ugledao meleka kako sjedi između nebesa i zemlje, pa je požurio kući, i kada je stigao insistirao je da ga pokriju. Tada mu je obajvljeno: „O ti; pokriveni! Ustani i opominji! I Gosodara svoga veličaj i haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da je mnnogo i radi Gospodara svoga trpi!“ (El-Meddesir, 1-7)
Vrste i oblici objave
„Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. – On je, zaista, uzvišen i mudar!“ (Eš-Šura , 51) Vrste i oblici objave su: lijepi i istiniti snovi, nadahnuće, objave u vidu zvonjave zvona, dolazak meleka u ljudskom liku, direktno obraćanje Allaha Svome poslaniku. Najteži oblik objave Poslaniku, s.a.v.s., bio je u vidu zvonjave zvona, a najpotpuniji oblik objave jeste onaj oblik, gdje se Allah dž.š., bez posrednika obraća Svome poslaniku. Nije na odmet spomenuti da Uzvišeni Allah može dati Svojim dobrim robovima istinite snove u kojima ih on obavještava o onome o čemu On želi.
Prvi muslimani
Nakon objave prvih ajeta sure el-Muddesir, Muhammed, s.a.v.s, otpočinje tajno pozivanje u islam. Tako je prva žena koja je primila islam bila Hatidža, r.a, i ujedno prvi musliman uopšte. Prvi muškarac koji je primio islam bio je Ebu Bekr, r.a, a od djece je prvi primio islam Alija, r.a. Prvi među oslobođenim robovima bio je Zejd b. Haris.Valja istaknuti da je Ebu Bekr, r.a. bio jedini koji je bez razmišljanja primio islam, a ujedno je bio savremenik i najbolji prijatelj Muhammeda, s.a.v.s. Pored ovih nabrojanih prvih muslimana, u islam su ušli i sljedbenici prvaka, kao što su: Ebu Ubejde, Amir b. Abdullah b. Džerrah el- Kureši, Ebu Selema, Erkam b. Ebu Erkam, Osman b. Maz`un el- Kureši, Ubejda b. Haris, Seid b. Zejd. Kćerke Ebu Bekrove, Esma i Aiša, radijallahu anhuma, su također primile islam, Esma dok je bila u braku sa Zubejrom b. Avvamom, r.a, a Aiša dok je još bila djevojčica. Tako je islam ojačan sa ovim muslimanima. Njihov broj je već bio prešao četrdeset.
Javno pozivanje u islam
Islam je dodatno ojačan Hamzinim i Osmanovim primanjem islama, neka je Allah zadovoljan sa njima. Nakon toga, Uzvišeni Allah Poslaniku, s.a.v.s., slijedećim ajetom naređuje da počne javno pozivati u islam: “Ti javno ispovjedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani“ (El- Hidžr, 94). Muhammed, s.a.v.s., bez imalo razmišljanja ide na brdo Safa te okuplja Kurejšije i poziva ih u islam. Ebu Leheb, amidža Poslanika, s.a.v.s., prvi se okreće i sa jako ružnim riječima odbija primiti ono na šta ga poziva Muhammed, s.a.v.s. Tada Allah dž.š. objavljuje: „Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, i žena njegova, koja spletkari; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane!“ (El –Leheb,1-5) Dakle tajno pozivanje je trajalo tri godine, a zatim po naređenju Uzvišenog Allaha počinje javno pozivanje. Imajući u vidu da je imao amidžu Ebu Leheba, koji mu je stvarao razna iskušenja i teškoće, njegov Gospodar mu kao utjehu, snagu i milost šalje Hamzu, njegovog drugog amidžu koji će mu biti jaka potpora i čvrst oslonac sve do trenutka dok ga Uzvišeni ne odluči pozvati Sebi. Zaista sa mukom i skušenjima dolazi i naljepši osjećaj blizine našeg Gospodara Koji svakom mukom daje višestruku blagodat. To je onda kada osjetimo bol u plećima od silnih iskušenja, a opet na sedždi rasteretimo svoja pleća i spustimo svoje suze pred Onim Koji najbolje sluša i Koji se odaziva molitelju kada ga pozove, a zatim mu otvori put u kojem suze bivaju poput kiše usred uzvrle i pješčane pustinje. Tako je i naš dragi Poslanik, s.a.v.s., crpio snagu od Svoga Stvoritelja i čvrsto koračao ka naprijed, dugim i teškim putem.
Neprijateljstvo
Mušrici nisu bili mirnih srca kako je počelo javno pozivanje u islam, pa su tako i oni počeli izražavati najljuću mržnju i neprijateljstvo prema našem miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., i muslimanima. Tako su počeli sa nagodbama. Mušrici biraju Ebu Velida Utbu b. Rebiu da pregovara sa Poslanikom, s.a.v.s. Ovom prilikom Ebu Velid u svoje ime i ime svih mušrika nudi Poslaniku, s.a.v.s., imetak, bogatstvo, ugled, čast, moć, vladarstvo kao i liječenje ukoliko se radi o džinima, samo da se okani pozivanja u islam. Ovdje možemo svoje duše okrijepiti po Allah zna koji put o Poslanikove, s.a.v.s., najljepše postupke. Blago ga je saslušao a zatim mu počeo učiti početak sure Fussilet sve dok nije došao do ajeta sa sedždom.Tada je učinio sedždu, a Ebu Velid ode mušricima sa punim emocijama, čuvši divne riječi našeg Stvoritelja i reče mušricama da puste Muhammeda, s.a.v.s., na miru. Zaista biti blag prema ljudima i dati im priliku dok govore, te ih pomno slušati dok govore pa makar oni i ne govorili istinu su najbolje podloge da u suprotnoj strani probudimo pažnju prema nama kao i da dopremo istinom do njihovih srca, a pogotovo ako se poslužimo i Naljepšim riječima, govorom našeg Stvoritelja kao što je to učinio naš najljepši uzor Muhammed, s.a.v.s.
Zahtjevi idelopoklonika
U vezi sa ovim pregovorima Allah dž.š. objavljuje slijedeći ajet:
„Od vremena do vremena Mi objavljujemo Kur` an tebi, zato izdrži do odluke Gospadara tvoga, i ne slušaj ni grješnika ni nevjernika njihova!“ ( Ed- Dehr, 23-24) Allah zaista nije dao neiskrenim i hladnim srcima da se okane onog što će ih odvesti u propast pa su oni tako opet poslali novu delegaciju najpoznatijih kurejšijskih velikodostojnika koji su mu ponudili nešto slično, a Poslanik, s.a.v.s., im je odgovorio isto što i prvi put. Kroz ovaj ajet Allah dž.š. dodatno učvršćuje Poslanika, s.a.v.s., i daju mu snagu izvorno od Sebe, kako bi on bio neopkolebljiv i čvrst u svojoj misiji.
Pokušaj ubistva
Kada su Kurejšije čule da je Muhammed, s.a.v.s. ponovo odbio njihove pregovore, Ebu Džehl je odlučio, u prsima punim mržnje, ni manje ni više, da ubije Muhammeda, s.a.v.s. Naravno da mu plan nije uspio jer je Allah Uzvišeni obećao da će čuvati Posalanika, s.a.v.s. Pa tako, kada ga je ugledao na namazu i ponio kaman prema njemu, vratio se sav u strahu, uznemiren i izobličenog lica ugledavši velikog mužjaka deve ispred sebe. U vezi ovog događaja objavljeni su slijedeći ajeti: „Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku lažnu i griješnu, pa neka on pozove društvo svoje- Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš! (El-Alek,15-19)
Verbalni rat
Kurejšije se nisu mogle oduprijeti osjećajima svoje prevelike zavidnosti, pa su tako započeli verbalni rat protiv Allahovog poslanika, s.a.v.s. Glavnu ulogu u tome je imao Ebu Džehl, koji je svojim oštrim jezikom pokušavao poniziti Poslanika, s.a.v.s. Naravno ovo nije bio jedini vid verbalnog rata, jer su Kurejšije odlučile da donesu zvaničnu odluku da se Kur`an ne smije slušati. Zbog toga je Uzvišeni Allah objavio: “Oni koji ne vjeruju govore:`Ne slušajte ovaj Kur`an, nego pravite buku da biste ga nadvikivali!`“ (Fussilet, 26) Međutim, Allah dž.š. nije dao njihovim srcima da se odupru potpunosti slušanju Kur`ana. To potvrđuju odlasci Ebu Sufjana, Ebu Džehla i Ahnesa b. Šerika Poslanikovoj, s.a.v.s., kući kako bi slušali učenje Kur`ana. Ovaj slučaj nam dokazuje da je Kur`an jednostavno nadnaravan i ovako djeluje na ljudska srca. Bez obzira da li se radilo o džahilu ili kjafiru ili mu`minu. Kur`an plemeniti nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Progoni i zlostavljanjna
Pokvarena srca Kurejšija su i dalje ustrajavala u smišljanju spletki kako Poslaniku, s.a.v.s., tako i svim muslimanima, jer su svi pokušaji protiv Poslanika, s.a.v.s., izazvala samo velike poraze i razočarenja. Zato se oni odlučuju da počnu zlostavljati i protjrivati nezaštićene muslimane. To su uglavnom bili: Bilal, Ammar, Ammarov otac Jasir i majka Sumejja, Suhejb er-Rumija, Habab b. Eretta, Amir b. Fuhejre, r.a. kao i dr. Zaista onaj ko u ime Allaha osjeti i namiriše bol pa čak i smrt, ide nasmijana i blistava lica pred svoga Gospodara. Svako dobro djelo, pa i ono što nam najteže pada, postaje lakše kada znamo da je naš Gospodar time zadovoljan i to nam objašnjava samu svrhu našeg puta ovim prolazim dunjalukom.
Kraj klevetnika i podrugljivaca
Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju, koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znat će oni!“ (El-Hidžr, 95-96) Baš kao što su mušrici mučili i zlostavlajli nedužne muslimane i muslimanke, Allah, Onaj Koji je najpravedniji nikome ne čini nepravdu, tako da i oni koji su mučili one koji su nedužni bivaju i sami potlačeni. Allah je obećao iskušati Svoje voljene robove, ali isto tako je obećao kazniti one koji budu slijedili svoje prohtjeve. On, Uzvišeni uvijek održava Svoje obećanje
Zaključak
Ovo je bila jedina i najveća misija koja je najuspješnije ostvarena, a koja je zabilježena u historiji. Ono što je iskreno, kao što je to srce Muhammeda, s.a.v.s., sigurno svojom jakom čistinom svjetlosti prodire i u ostala iskrena srca, drugim riječima, istina uvijek pobijedi. Ono što bi trebalo posebno odvući pažnju i probuditi u svakom od nas i onaj najmanji djelić čistog i iskonskog u nama jeste sam Poslanik, s.a.v.s., kao najbolji uzor. S tim se pokreću naše emocije ka višim duhovnim usponima. Svako djelo koje je početo u ime Allaha prelazi sve prepreke i dospijeva do najviših ciljeva. Naravno, na svakom putu koji je otpočet u ime Allaha moraju postojati razna iskušenja koja se pretvaraju u vjerničko zadovoljstvo pod uticajem mnoštva beskrajne, iskonske i čvrste veze između duše i njezina Gospodara. Ovaj ajet će odmoriti vjerničke duše od zamora ovim prolaznim dunjalukom i potvrditi ono što su prošli Muhammed, s.a.v.s., ashabi kao i ono što prolaze današnji iskreni vjernici: „Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati- oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur`anu- a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili i to je veliki uspjeh.“ (Et-Tevba, 111)
Literatura
1. Besim Korkut, Prijevod Kur’ana.
2. Ebu Bekr El-Džezairi, Čovjek kojeg treba voljeti, Sarajevo 2015. god.