Priredio: Sadik Turković
Neposredno nakon objavljivanja ajeta u kojem Allah kaže: ”I opominji rodbinu svoju najbližu”, spušten je i ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: ”Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani” (El-Hidžr, 94). Nakon objave ovih ajeta, Allahov Poslanik otpočeo je sa javnim pozivanjem ljudi u islam. Javno je ispovijedao islamske propise, javno je govorio protiv kipova i upozoravao ljude da napuste obožavanje istih.
Kada su mušrici Mekke uvidjeli da se islam intenzivno širi, kako među Mekelijama tako isto i među drugim arapskim plemenima širom Arabijskog poluostrva, odlučili su da se suprotstave Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, i tako pokušaju zaustaviti širenje islama u Mekki i okolnim mjestima. U borbi protiv Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i ostalih muslimana, mušrici su koristili sljedeće metode:
Neposredno nakon objavljivanja ajeta u kojem Allah kaže: ”I opominji rodbinu svoju najbližu”, spušten je i ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: ”Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani” (El-Hidžr, 94). Nakon objave ovih ajeta, Allahov Poslanik otpočeo je sa javnim pozivanjem ljudi u islam. Javno je ispovijedao islamske propise, javno je govorio protiv kipova i upozoravao ljude da napuste obožavanje istih.
Kada su mušrici Mekke uvidjeli da se islam intenzivno širi, kako među Mekelijama tako isto i među drugim arapskim plemenima širom Arabijskog poluostrva, odlučili su da se suprotstave Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, i tako pokušaju zaustaviti širenje islama u Mekki i okolnim mjestima. U borbi protiv Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i ostalih muslimana, mušrici su koristili sljedeće metode:
Prva metoda: Posredovanje kod Ebu Taliba
Mušrici Mekke odlazili su kod Ebu Taliba, amidže Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i od njega zahtijevali da zaustavi Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u pozivanju u islam ili da ga prepusti njima da se osobno sa njim obračunaju. Delegaciju koja je posjetila Ebu Taliba sačinjavali su uglavnom kurešijski velikani, koji su kao izgovor za svoje zahtjeve naveli obrazloženje da Allahov Poslanik, alejhis-selam, psuje njihove kumire, grdi njihovu vjeru i vrijeđa njihove očeve. Na njihove zahtjeve Ebu Talib je uzvratio mudrim i slatkim riječima koje su ih zadovoljile, tako da su se vratili bez obavljenog posla.
Mušrici Mekke odlazili su kod Ebu Taliba, amidže Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i od njega zahtijevali da zaustavi Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u pozivanju u islam ili da ga prepusti njima da se osobno sa njim obračunaju. Delegaciju koja je posjetila Ebu Taliba sačinjavali su uglavnom kurešijski velikani, koji su kao izgovor za svoje zahtjeve naveli obrazloženje da Allahov Poslanik, alejhis-selam, psuje njihove kumire, grdi njihovu vjeru i vrijeđa njihove očeve. Na njihove zahtjeve Ebu Talib je uzvratio mudrim i slatkim riječima koje su ih zadovoljile, tako da su se vratili bez obavljenog posla.
Druga metoda: Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, i njegovom amidži Ebu Talibu zaprijetili su bojkotom
Poslanikovo, alejhis-selam, javno ispovijedanje vjere i konstantno pozivanje ljudi u islam dodatno je iritiralo i naljutilo mušrike koji su odlučili da ponovo posjete Ebu Taliba i razgovaraju sa njim u vezi s Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, i onim što radi. Došavši kod Ebu Taliba, rekli su: ”Ebu Talibe, ti si kod nas ugledan i cijenjen čovjek. Mi smo od tebe zahtijevali da spriječiš svoga bratića od onoga što radi, međutim ti to nisi učinio.” Tom prilikom zakleli su se da neće moći osaburiti na ono što radi Allahov Poslanik, alejhis-selam, i zaprijetili su bojkotom Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i njegovog amidže Ebu Taliba, sve dok jedna strana ne strada. Nakon ovih riječi, Ebu Talib se zabrinuo da ga njegov narod ne napusti i okrene se protiv njega, pa je zatražio od Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da ga ne stavlja na iskušenja koja nije u stanju podnijeti. Imam Ibn Ishak prenosi predaju da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, pomislio kako je njegov amidža Ebu Talib posustao u njegovoj zaštiti, te mu je rekao: ”Amidža, tako mi Uzvišenog Allaha, kada bi mi dali Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku da napustim ovu stvar, ja to ne bih učinio sve dok Allah ne uzdigne vjeru ili ja na tome putu izgubim život.” Nakon ovih riječi, Allahov Poslanik, alejhis-selam, je zaplakao i napustio svoga amidžu. Kada se okrenuo od Ebu Taliba, on ga zovnu i reče: ”Bratiću moj, idi i govori šta ti je volja, ja te neću prepustiti mušricima ni po koju cijenu.” U odnosu Allahovog Poslanika, alejhis-selam, prema njegovom narodu, ogleda se velika odlučnost u namjeri da se dostavi Allahova vjera ljudima. Komentirajući odnos Ebu Taliba koji je veoma čudan, imam Ibn Kesir kaže: ”Allah je usadio u srce Ebu Taliba veliku ljubav prema Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, a njegovo ustrajavanje u širku sadrži veliku mudrost. Da je Ebu Talib prihvatio islam, izgubio bi položaj koji je posjedovao među Kurejšijama i na taj način bi prestala zaštita koju je pružao Allahovom Poslaniku, alejhis-selam.
Poslanikovo, alejhis-selam, javno ispovijedanje vjere i konstantno pozivanje ljudi u islam dodatno je iritiralo i naljutilo mušrike koji su odlučili da ponovo posjete Ebu Taliba i razgovaraju sa njim u vezi s Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, i onim što radi. Došavši kod Ebu Taliba, rekli su: ”Ebu Talibe, ti si kod nas ugledan i cijenjen čovjek. Mi smo od tebe zahtijevali da spriječiš svoga bratića od onoga što radi, međutim ti to nisi učinio.” Tom prilikom zakleli su se da neće moći osaburiti na ono što radi Allahov Poslanik, alejhis-selam, i zaprijetili su bojkotom Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i njegovog amidže Ebu Taliba, sve dok jedna strana ne strada. Nakon ovih riječi, Ebu Talib se zabrinuo da ga njegov narod ne napusti i okrene se protiv njega, pa je zatražio od Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da ga ne stavlja na iskušenja koja nije u stanju podnijeti. Imam Ibn Ishak prenosi predaju da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, pomislio kako je njegov amidža Ebu Talib posustao u njegovoj zaštiti, te mu je rekao: ”Amidža, tako mi Uzvišenog Allaha, kada bi mi dali Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku da napustim ovu stvar, ja to ne bih učinio sve dok Allah ne uzdigne vjeru ili ja na tome putu izgubim život.” Nakon ovih riječi, Allahov Poslanik, alejhis-selam, je zaplakao i napustio svoga amidžu. Kada se okrenuo od Ebu Taliba, on ga zovnu i reče: ”Bratiću moj, idi i govori šta ti je volja, ja te neću prepustiti mušricima ni po koju cijenu.” U odnosu Allahovog Poslanika, alejhis-selam, prema njegovom narodu, ogleda se velika odlučnost u namjeri da se dostavi Allahova vjera ljudima. Komentirajući odnos Ebu Taliba koji je veoma čudan, imam Ibn Kesir kaže: ”Allah je usadio u srce Ebu Taliba veliku ljubav prema Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, a njegovo ustrajavanje u širku sadrži veliku mudrost. Da je Ebu Talib prihvatio islam, izgubio bi položaj koji je posjedovao među Kurejšijama i na taj način bi prestala zaštita koju je pružao Allahovom Poslaniku, alejhis-selam.
Treća metoda: Razne optužbe na račun Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i ostalih muslimana kako ljudi ne bi slušali ono što Poslanik govori
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da je luđak. Povodom toga Allah je objavio sljedeći ajet: ”Oni govore: ‘Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu, lud!” (El-Hidžr, 6.)
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da je sihirbaz. Povodom toga Allah je objavio sljedeći ajet: ”Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: ‘Ovo je čarobnjak, lažov!” (Sad, 4.)
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da je lažac! Povodom toga Allah je objavio sljedeći ajet: ”Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu’ – i čine nepravdu i potvoru.” (El-Furkan, 4.)
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da ljudima priča drevne priče prijašnjih naroda. Povodom toga Allah je objavio: ”I govore: ‘To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i uveče da mu ih čitaju.”’ (El-Furkan, 5.)
– Mušrici su za Kur’an rekli da je plod ljudske mašte, te da nije objava od Uzvišenog Allaha. Kaže Allah: ”Mi dobro znamo da oni govore: ‘Poučava ga jedan čovjek!’ Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.” (En-Nahl, 103.)
– Optužili su vjernike, sljedbenike Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da su u zabludi. Kaže Allah: ”Kada ih vide, mušrici govore: ‘Ovi su, doista, zalutali.”’ (El-Mutaffifin, 32.)
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da je luđak. Povodom toga Allah je objavio sljedeći ajet: ”Oni govore: ‘Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu, lud!” (El-Hidžr, 6.)
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da je sihirbaz. Povodom toga Allah je objavio sljedeći ajet: ”Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: ‘Ovo je čarobnjak, lažov!” (Sad, 4.)
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da je lažac! Povodom toga Allah je objavio sljedeći ajet: ”Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu’ – i čine nepravdu i potvoru.” (El-Furkan, 4.)
– Optužili su Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da ljudima priča drevne priče prijašnjih naroda. Povodom toga Allah je objavio: ”I govore: ‘To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i uveče da mu ih čitaju.”’ (El-Furkan, 5.)
– Mušrici su za Kur’an rekli da je plod ljudske mašte, te da nije objava od Uzvišenog Allaha. Kaže Allah: ”Mi dobro znamo da oni govore: ‘Poučava ga jedan čovjek!’ Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.” (En-Nahl, 103.)
– Optužili su vjernike, sljedbenike Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da su u zabludi. Kaže Allah: ”Kada ih vide, mušrici govore: ‘Ovi su, doista, zalutali.”’ (El-Mutaffifin, 32.)
Četvrta metoda: Izrugivanje i ismijavanje Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i ostalih vjernika. Allah nam opisuje izrugivanje mušrika sa vjernicima pa kaže: ”I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: ‘Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?’ A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni.” (El-En’am, 53.) Imam Buharija zabilježio je predaju u kojoj se spominje da je jedna od kurešijskih žena ismijavala Allahovog Poslanika, alejhis-selam, govoreći: ”Ja se nadam da te je tvoj šejtan napustio, jer ga ne vidim sa tobom unazad dvije-tri noći!” Nakon ovih riječi, Allah je objavio sljedeće ajete: ”Tako mi jutra i noći kada se utiša, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” (Ed-Duha, 1-3.) Imam Buharija zabilježio je predaju u kojoj je Ebu Džehl rekao: ”Allahu, ako je istina ovo što Muhammed propagira, onda učini da na nas padne kamenje sa nebesa ili nas izloži žestokoj patnji.” Opisujući mušrička izrugivanja i ismijavanja vjernika, Allah kaže: ”Grješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se.” (El-Mutaffifin, 29-31.) U najpoznatije podrugljivce među mušricima ubrajaju se: Ebu Džehl, Umeje b. Halef, En-Nadr b. El-Haris, Ubejj b. Halef i ostali.
Peta metoda: Uznemiravanje i ometanje
Kada bi Allahov Poslanik, alejhis-selam, učio Kur’an, mušrici bi dizali svoje glasove i zviždali u namjeri da ometu Allahovog Poslanika, alejhis-selam, te da ostali ljudi ne čuju njegovo učenje, kako to učenje ne bi ostavilo traga u čistim ljudskim srcima i umovima. Povodom ovoga Uzvišeni Allah kaže: ”Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali.”’ ( Fusilet, 26.)
Kada bi Allahov Poslanik, alejhis-selam, učio Kur’an, mušrici bi dizali svoje glasove i zviždali u namjeri da ometu Allahovog Poslanika, alejhis-selam, te da ostali ljudi ne čuju njegovo učenje, kako to učenje ne bi ostavilo traga u čistim ljudskim srcima i umovima. Povodom ovoga Uzvišeni Allah kaže: ”Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali.”’ ( Fusilet, 26.)
Šesta metoda: Mušrici traže od Allahovog Poslanika, alejhis-selam, da im donese čudo ili neki znak koji nije u domenu ljudske moći
Mušrici govore: ”Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš; ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njega svukuda rijeke sprovedeš; ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo. – Reci: ‘Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo čovjek, poslanik.”’ (El-Isra’, 90-93.) Sve što su mušrici tražili od Allahovog Poslanika, alejhis-selam, tražili su zbog inata, a ne da im se srca smire i da uzvjeruju nakon što im dođe od Allaha čudo.
Mušrici govore: ”Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš; ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njega svukuda rijeke sprovedeš; ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo. – Reci: ‘Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo čovjek, poslanik.”’ (El-Isra’, 90-93.) Sve što su mušrici tražili od Allahovog Poslanika, alejhis-selam, tražili su zbog inata, a ne da im se srca smire i da uzvjeruju nakon što im dođe od Allaha čudo.
Sedma metoda: Pokušaj da se izjednače islam i nevjerstvo (širk)
Primjenjujući ovu metodu mušrici su pokušali da naprave kompromis sa Allahovim Poslanikom, alejhis-selam. Naime, željeli su da se Allahov Poslanik, alejhis-selam, odrekne jednog dijela svoje vjere, pa će se i mušrici odreći jednog dijela svoga bezboštva. Kaže Allah: ”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa da i oni popuste.” (El-Kalem, 9.) Predložili su Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, da obožava njihova božanstva jedan dan, a zauzvrat mušrici će obožavati Allaha jedan dan. Nakon ove ponude, Allah je objavio suru El-Kafirun: ”Reci: ‘O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome sa ja klanjam. A vama – vaša vjera, a meni – moja!”’ (El-Kafirun, 1-6.) Također su pokušali da naprave kompromis i sa amidžom Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kojem su ponudili Amara b. El-Velida b. El-Mugiru u zamjenu da im on preda Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kako bi ga pogubili. (Ibn Hišam, 1/330)
Primjenjujući ovu metodu mušrici su pokušali da naprave kompromis sa Allahovim Poslanikom, alejhis-selam. Naime, željeli su da se Allahov Poslanik, alejhis-selam, odrekne jednog dijela svoje vjere, pa će se i mušrici odreći jednog dijela svoga bezboštva. Kaže Allah: ”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa da i oni popuste.” (El-Kalem, 9.) Predložili su Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, da obožava njihova božanstva jedan dan, a zauzvrat mušrici će obožavati Allaha jedan dan. Nakon ove ponude, Allah je objavio suru El-Kafirun: ”Reci: ‘O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome sa ja klanjam. A vama – vaša vjera, a meni – moja!”’ (El-Kafirun, 1-6.) Također su pokušali da naprave kompromis i sa amidžom Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kojem su ponudili Amara b. El-Velida b. El-Mugiru u zamjenu da im on preda Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kako bi ga pogubili. (Ibn Hišam, 1/330)
Osma metoda: Psovanje Kur’ana, Onoga ko ga objavljuje, kao i onoga ko ga prenosi ljudima
Dajući komentar na kur’anski ajet ”…ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga…”, Ibn Abbas je rekao: ”Ovaj ajet je objavljen u Mekki dok je još Allahov Poslanik, alejhis-selam, tajno pozivao ljude u islam. Kada bi Allahov Poslanik, alejhis-selam, klanjao sa svojim ashabima, izgovarao bih Kur’an glasno, pa kada bi ga čuli mušrici, psovali bi Kur’an, Onoga ko ga objavljuje kao i onoga ko ga prenosi ljudima, pa je Allah objavio Poslaniku, alejhis-selam: ‘…ne izgovaraj na sav glas Kur’an…’ pa da te nevjernici čuju i tako psuju Kur’an, ‘…a i ne prigušuj ga…’ kada si sa svojim drugovima pa da ga oni ne čuju, ‘…nego traži sredinu između toga…’ (Buharija i Muslim) Pošto su vjernici osjećali veliku mržnju prema kipovima, oni su ih i psovali, pa su nevjernici iz mržnje prema vjernicima psovali Allaha, pa je Allah objavio sljedeći ajet: ‘Ne grdite i ne psujte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha psovali.’ (El-En’am, 108.) Allah zabranjuje da se grde božanstva mušrika iako je u tome dobro, to zato što iz toga proizlazi veća šteta, a to je da nevjernici psuju i grde Allaha u kojeg vjernici vjeruju.” (Ibn Kesir, 3/306)
Dajući komentar na kur’anski ajet ”…ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga…”, Ibn Abbas je rekao: ”Ovaj ajet je objavljen u Mekki dok je još Allahov Poslanik, alejhis-selam, tajno pozivao ljude u islam. Kada bi Allahov Poslanik, alejhis-selam, klanjao sa svojim ashabima, izgovarao bih Kur’an glasno, pa kada bi ga čuli mušrici, psovali bi Kur’an, Onoga ko ga objavljuje kao i onoga ko ga prenosi ljudima, pa je Allah objavio Poslaniku, alejhis-selam: ‘…ne izgovaraj na sav glas Kur’an…’ pa da te nevjernici čuju i tako psuju Kur’an, ‘…a i ne prigušuj ga…’ kada si sa svojim drugovima pa da ga oni ne čuju, ‘…nego traži sredinu između toga…’ (Buharija i Muslim) Pošto su vjernici osjećali veliku mržnju prema kipovima, oni su ih i psovali, pa su nevjernici iz mržnje prema vjernicima psovali Allaha, pa je Allah objavio sljedeći ajet: ‘Ne grdite i ne psujte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha psovali.’ (El-En’am, 108.) Allah zabranjuje da se grde božanstva mušrika iako je u tome dobro, to zato što iz toga proizlazi veća šteta, a to je da nevjernici psuju i grde Allaha u kojeg vjernici vjeruju.” (Ibn Kesir, 3/306)
Slijedi još jedan članak na ovu temu.