Priredio: Amir Durmić
Ime Muhammed uopće nije bilo poznato među Arapima niti su oni u svojoj dugoj historiji ovo ime davali svojoj djeci. Tako je bilo sve do vremenskog razdoblja uoči rođenja i poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada je nekolicina Arapa svojim sinovima dala ovo ime zbog toga što su od nekih kršćana i jevreja načuli da je u njihovim svetim knjigama nagoviješten dolazak posljednjeg Allahovog vjerovjesnika i da je jasno naglašeno da će se zvati Muhammed. Zbog toga su ovi Arapi svojim sinovima dali ime Muhammed jer su se potajno nadali da će Uzvišeni Allah njihovom potomku takvog imena podariti tu veliku čast i učiniti ga pečatom svih poslanika i vjerovjesnika. U pogledu tačnog broja Arapa koji su nosili ime Muhammed, među historičarima postoji razilaženje. Najpoznatije od tih mišljenja jeste mišljenje koje navodi Kadi Ijad, koji tvrdi da ih je bilo svega šest, a to su:
1. Muhammed b. Uhajha b. Džulah el-Evsi,
2. Muhammed b. Meslema el-Ensari,
3. Muhammed b. Bera el-Bekri,
4. Muhammed b. Sufjan b. Mudžaši,
5. Muhammed b. Humran el-Džu‘fi,
6. Muhammed b. Huzai es-Sulemi.
Također, Kadi Ijad tvrdi da je Muhammed b. Sufjan b. Mudžaši prvi Arap kojem je dato ime Muhammed.[1] Ovdje je neophodno napomenuti da su od spomenutih šestorice koje spominje Kadi Ijad petorica rođeni prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dok je Muhammed b. Meslema rođen dvanaest godina nakon njega. S druge strane, drugi islamski učenjaci i historičari navode petnaestak ljudi koji su još u džahilijetu nazvani imenom Muhammed. Tako, naprimjer, Ibn Hadžer spominje njih petnaest[2], a poznati historičar i autor sire Muhammed b. Jusuf es-Salihi (924 h.g.) šesnaest.[3] Ibn Hadžer tvrdi da je najpoznatiji od njih (osim Muhammeda b. Mesleme el-Ensarija) Muhammed b. Adijj b. Rebi‘ koji se ubraja u ashabe.[4] Vrlo je bitno napomenuti da se niko od svih njih nikada nije proglasio poslanikom, niti ih je neko drugi proglasio poslanikom niti vjerovjesnikom, niti se kod bilo koga od njih uočio neki znak koji bi naivne i neuke ljude mogao navesti da pomisle da se radi o očekivanom vjerovjesniku, tj. istinskom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Što se tiče imena Ahmed, shodno mišljenju većine učenjaka i historičara, niko prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije nazvan tim imenom. Hafiz Iraki je kazao: “Imenom Ahmed nije nazvan niko prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to ime dato ikome za vrijeme njegovog života, niti u vremenu njegovih ashaba, jer su se ljudi ustručavali dati ovo ime koje su kao radosnu vijest (da će se posljednji poslanik tako zvati) navijestili vjerovjesnici.[5] Prvi kojem je u eri islama dato ime Ahmed jeste Ahmed b. Amr b. Temim, otac čuvenog lingvističara i jednog od najvećih stručnjaka za arapski jezik svih vremena, Halila b. Ahmeda, koji je rođen 100., a umro 173. hidžretske godine.[6] Ipak, valja napomenuti da je poznati arapski lingvističar i pjesnik Ibn Durejd el-Ezdi (321 h.g.) tvrdio drugačije. On u svome djelu El-Ištikak spominje da je ovo ime bilo rijetko, ali ipak poznato među predislamskim Arapima, te navodi trojicu koja su se tako zvala, a to su Ahmed b. Sumama, Ahmed b. Duman i Ahmed b. Zejd.[7] Također, on čak tvrdi da su neki klanovi, tj. ogranci velikih arapskih plemena nazvani imenima koja vode porijeklo od imena Ahmed, te spominje klan Benu Ahmed, Benu Jahmed i Benu Juhmid. Međutim, ovo je mišljenje iznimno jer ne samo da oponira stavu ogromne većine islamskih učenjaka i historičara, već je u koliziji i sa riječima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je lično potvrdio da se nijedan čovjek prije njega nije zvao Ahmed. Naime, Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Dato mi je ono što nije dato nijednom vjerovjesniku prije mene.” Tada su ga ashabi upitali o čemu se radi, a on odgovori: “Potpomognut sam strahom (zbog kojeg me se moji neprijatelji boje) na udaljenosti od mjesec dana hoda, dati su mi ključevi dunjalučkih riznica, nazvan sam imenom Ahmed, zemlja mi je učinjena čistom (pa na njoj mogu klanjati) i moj ummet je učinjen najboljim od svih ummeta.”[8]
[1] Kadi Ijad, Eš-Šifa bi ta‘rifi hukukil-Mustafa, 1/230.
[2] Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 6/556.
[3] Muhammed b. Jusuf es-Salihi, Subulul-huda ver-rešad, 1/410.
[4] Vidjeti: Ibn Hadžer, El-Isaba fi temjizis-sahaba, 6/24, br. 7798.
[5] Isa, alejhis-selam, je jedan od vjerovjesnika koji su nagovijestili dolazak poslanika po imenu Ahmed, o čemu Uzvišeni Allah kaže: “A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’” (Es-Saff, 6)
[6] Vidjeti: Iraki, Tarhut-tesrib, 1/24
[7] Vidjeti: Ibn Durejd el-Ezdi, El-Ištikak, str. 10.
[8] Ahmed, Musned, 1/98, br. 763, sa dobrim lancem prenosilaca.