Priredio: Amir Durmić
U predaji koju prenosi Ebu Zerr el-Giffari, radijallahu anhu, a bilježi je Tirmizi, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Uistinu ja vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Zaškripala su nebesa, a kako i ne bi?! Na njima nema (prostora) ni koliko su četiri prsta a da na njima nije melek koji svojim čelom čini Allahu sedždu. Kada biste vi znali ono što ja znam, malo biste se smijali a mnogo plakali, ne biste se sa svojim suprugama u posteljama naslađivali i po putevima biste se raštrkali i Uzvišenom Allahu se usrdno molili (da vas zaštiti od belaja i nevolja).”[1]
Ovaj hadis svjedoči koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio bogobojazan i koliko je strahopoštovanje osjećao pred Uzvišenim Stvoriteljem, a to potvrđuju i njegove riječi: “Ja sam od svih vas najznaniji o Allahu i od svih vas najbogobojazniji.”
Abdullah b. Šehir kaže: “Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekao ga kako klanja. Iz dubine njegovih prsa je (od silnog plača) dopirao zvuk poput zvuka kazana koji ključa.”[2]
Opisujući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Hala je, između ostalog, kazao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (iz bogobojaznosti i brige za svojim ummetom) uvijek bio zabrinut, da je uvijek o nečem razmišljao i da slobodnog vremena (gotovo da) nije imao.
U vjerodostojnim predajama zabilježeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za sebe kazao: “Ja od Allaha u jednom danu i po stotinu puta zatražim oprost.”[3] U drugoj verziji ovog hadisa navodi se da je rekao kako to čini i po sedamdeset puta.[4] Vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha konstantno tražio oprosta i kajao Mu se, ponekad po sedamdeset, a ponekad i po stotinu puta u jednom danu, što jasno ukazuje da je bio najbogobojazniji Allahov rob i da je od Njega najviše strahovao.
Abdullah b. Omer kaže: “Ponekad bismo u toku jednog sijela izbrojili kako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i po stotinu puta kaže:
‘Rabbig firlī ve tub alejje, inneke Entet-Tevvābur-Rahīm‘ (Gospodaru moj, oprosti mi i pokajanje moje primi, uistinu si Ti Milostivi i Onaj Koji prašta.'”[5]
Primjeri Poslanikove ustrajnosti u ibadetu
Mugira b. Šu‘ba, radijallahu anhu, prenosi da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko dugo klanjao da bi mu stopala otekla. Kada su ga upitali zbog čega se toliko opterećuje kada su mu već oprošteni svi grijesi, on je kazao: “A zar da ne budem (Allahov) pokorni rob?”[6]
Kada je Alkama upitao Aišu, radijallahu anha: “Da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, određivao neki poseban dan (u sedmici) za (dobrovoljni) post?”, ona je: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (u činjenju dobrih djela) bio ustrajan, a ko od vas može učiniti ono što je mogao Allahov Poslanik?”[7]
U drugoj predaji, Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazao je: ” On (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) bi toliko postio (u jednom mjesecu) da bismo pomislili da neće izostaviti ni jedan dan, a ponekad ne bi postio (u jednom mjesecu) toliko dugo da bismo pomislili da nikako neće ni postiti. Mogao si ga vidjeti u noći kako klanja (noćni namaz), ali si ga isto tako mogao vidjeti da spava.”[8]
Ebu Davud u Sunenu bilježi predaju od Avfa b. Malika u kojoj se navodi da je rekao: “Jedne noći bio sam (na konaku) kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ustao je (iz postelje), očistio zube misvakom, uzeo abdest i počeo klanjati. Ja sam mu se pridružio u namazu. Počeo je (prvi rekat) učeći suru El-Bekara, pa kada bi god naišao na ajet u kojem se spominje Allahova milost, on bi na njemu zastao i Allaha molio za milost, a kada bi naišao na ajet u kojem se spominje kazna (i patnja u Džehennemu), također bi zastao i Allahu se utjecao od kazne (i patnje). Zatim je učinio rukū pa se na njemu zadržao isto onoliko koliko se zadržao na kijamu, govoreći:
‘Subhāne zil-džeberūti vel-melekūti vel-kibrijāi vel-azameti’ (Slavljen neka si Ti Koji posjeduješ silu, vlast i svemoć). Potom je otišao na sedždu i na njoj ostao onoliko koliko je ostao na kijamu i izgovarao na njoj ono što je prethodno rekao. Zatim je ustao na kijam (drugog rekata) i na njemu proučio suru Alu Imran, a onda je učio suru za surom.”[9]
Majka vjernika, Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednu cijelu noć do zore proveo u namazu učeći i ponavljajući na njemu samo jedan ajet: “Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.”[10] (El-Maida, 118)
Također, vjerodostojno je preneseno da je imao običaj kazati: “Od dunjaluka su mi drage žene i mirisi, ali su najveća sreća, smiraj i radost moga oka u namazu.”[11]
Ovo su samo neki primjeri koji ukazuju koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dugo, ustrajno i skrušeno ibadet činio svome Gospodaru, a na njega će se u tome ugledati dobri i bogobojazni robovi iz njegovog ummeta i tako se, uz Allahovu pomoć, približiti Njegovom zadovoljstvu i Njegovoj milosti. Uzvišenog Allaha molimo da i mi budemo od njih i da nas proživi u njihovom društvu, i neka je najljepši salavat i najpotpuniji i najblagoslovljeniji selam na onoga koji je uzor svim vjernicima, na Allahovog miljenika i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao i na njegovu plemenitu porodicu i sve časne ashabe.
[1] Tirmizi, Sunen, 2312; Ahmed, Musned, 5/173, br. 21 555, i drugi, sa dobrim lancem prenosilaca
[2] Ibn Hibban, Sahih, 2/439, br. 665, sa sipravnim lancem prenosilaca.
[3] Muslim, Sahih, br. 2702
[4] Buhari, Sahih, br. 6307.
[5] Ebu Davud, Sunen, br. 1516; Ibn Hibban, Sahih, 3/206, br. 927, sa ispravnim lancem prenosilaca.
[6] Buhari, Sahih, br. 1130; Muslim, Sahih, 2819.
[7] Buhari, Sahih, br. 1987, i Muslim, Sahih, br. 783.
[8] Buhari, Sahih, br. 1141
[9] Komentator Ebu Davudovog Sunena, u vezi s značenjem riječi “a onda je učio suru za surom”, kaže: “Rekao je Ibn Reslan: ‘Moguće je da se misli na to da je onda učio suru En-Nisa a potom suru El-Maida.'” Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-ma’bud, 3/88. Predaju bilježi Ebu Davud, Sunen, br. 873, sa ispravnim lancem prenosilaca, s tim da se u njoj ne spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo abdest i zube očistio misvakom.
[10] Ovaj hadis u kraćoj i dužoj verziji bilježe Ahmed, Musned, 5/149, br. 21 366, Ibn Madža, Sunen, br. 1350, Hakim, Mustedrek, 1/367, br. 879, i mnogi drugi, sa dobrim lancem prenosilaca, međutim, svi oni bilježe ga kao predaju koju prenosi Ebu Zerr, a ne Aiša, radijallahu anhuma, tako da je očito da se radi o previdu autora ili štamparskoj grešci.
[11] Ahmed, Musned, 3/128, br. 12 315, i drugi, sa dobrim lancem prenosilaca.