Piše: Abdullah Nasup
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je poligamni bračni život, ali ne zato što je žudio za seksualnim užicima. Ne! On se ženio iz mnogo uzvišenijih pobuda: s nekim ženama stupio je u brak iz samilosti prema njima, s nekima iz dobročinstva prema njima i njihovim roditeljima, s nekima zato što mu je Allah, dželle šanuhu, tako naredio. Živio je s njima kao najbolji muž, čineći im dobro, postupajući prema njima pravedno, a one su u braku s njim postigle dobro i ovoga i onoga svijeta.
Osvrnimo se na neke primjere:
Sevda bint Zem‘a. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stupio je u brak s njom mjesec dana nakon smrti Hatidže, radijallahu anha. Mogao se oženiti mladom djevojkom, ali se oženio Sevdom koja je u tom periodu ostala udovica, nije imala nikoga da se brine o njoj u neprijateljskoj sredini u Meki gdje su muslimani bili potlačeni, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio njome iz milosti, da bi je zaštitio od mogućih mušričkih zlostavljannja.
Aiša, radijallahu anha. Ona je bila jedina djevica s kojom je stupio u brak, a oženio se njome jer je to bila naredba njegovog Gospodara. O razlozima ovoga braka sama Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dva puta si mi pokazana u snu. Bila si pokrivena svilom te mi je rečeno: ‘Otkrij je, to je tvoja žena.’ Kad sam otkrio, bila si to ti, pa sam pomislio: ‘Ako je to Allahova volja, tako će biti.’” (Buhari, Sahih, 5078)
Kada je imala šest godina, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklopio je s njenim ocem, kao njenim starateljem, bračni ugovor, a bračni život započeli su kada je napunila devet godina, pošto je tada postala spolno zrela i fizički razvijena za brak.
Onaj ko ne poznaje život Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i islamske propise, i ne posmatra ovaj brak u duhu vremena i običaja sredine, gleda na njega kao na nešto strašno i nepravedno. Međutim, Aiša, radijallahu anha, nikada se nije požalila na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni na taj brak s njim. Ona je s njim bila najsretnija žena na svijetu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedanput je svojim suprugama dao priliku da se razvedu od njega ako žele ili da prihvate skroman život s njim. Znate li koja je prva supruga koja mu je odgovorila da bira život sa njim? Da, tačno! To je bila Aiša, radijallahu anha.
Činjenica je da su arapski nevjernici, Poslanikovi neprijatelji, koristili svaku priliku da kompromitiraju Poslanika na bilo koji način pa su, ne našavši u njegovom životu ništa sramotno i skandalozno, iznosili o njemu laži i optuživali ga da izmišlja, da je čarobnjak, vračar, ludak i sl. Stoga nema sumnje da bi oni ovaj brak, da su u njemu vidjeli išta neobično, sramotno i suprotno njihovim običajima i praksi, iskoristili za napad na Poslanika i sigurno bi mu prigovorili na tome. Ali vijest o tome da se Poslanik, koji je tada imao oko pedeset godina, oženio devetogodišnjom djevojčicom, kod arapskih mnogobožaca nije izazvala nikakvo čuđenje jer i djevojčice i dječaci u to su doba vrlo rano stupali u brak, a razlika u godinama supružnika nije bila nešto na što su obraćali pažnju. Stoga, ako želimo biti objektivni, Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, prakticiranje poligamije i njegove brakove moramo posmatrati u duhu vremena i običaja sredine u kojoj je živio.
Ovaj brak, kao ni poligamija Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu pobuđivali nikakvu pažnju, sve dok nije došlo vrijeme orijentalizma, koji je nastao pod okriljem kršćanskog misionarstva kao projekat izučavanja islama s ciljem ubacivanja sumnje u njegovu ispravnost, na putu pokrštavanja muslimana. Od ovih skupina islamomrzaca tada su, po prvi put, potekle optužbe na račun Vjerovjesnika, vezano za njegov bračni život, te je predstavljen kao seksualni manijak i pedofil. Međutim, činjenice govore sasvim drugačije i svako ko istraži razloge i okolnosti svakog pojedinog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, braka, naći će samo dokaze njegovih vrlina i uzvišenog morala, što umiruje srce vjernika, a objektivnom nevjerniku daje uvjerljiv odgovor.
Poligamiju su prakticirali i prijašnji poslanici, o čemu kršćani mogu naučiti iz Starog zavjeta, ako ga čitaju. Naprimjer, u jedanaestom poglavlju prve Knjige o kraljevima, za Sulejmana, alejhis-selam, navode: “Imao je sedam stotina žena, kneginja, i tri stotine inoča.” (Vidjeti: Biblija jehovinih svjedoka, hrvatski/bosanski prijevod, str. 479. Inoče su, zapravo, robinje.) Većina kršćana odbacila je starozavjetnu poligamiju i odala se bludu, ali neke kršćanske zajednice i danas je prakticiraju. “Jeste li znali da postoje obične kršćanske skupine u Sjedinjenim Državama koje primjenjuju poligamiju i zazivaju Stari zavjet kao autoritet? Tu su i baptisti i ostali evangelisti koji vole da žive u poligamiji.” (citat doslovno prenesen sa http://hr.mormonlady.se/polygami-inte-bara-mormoner/)
Naš istaknuti alim Mehmed ef. Handžić, Allah mu se smilovao, napisao je u listu El-Hidaje (1938. god.) članak pod naslovom “Prava žene u islamu”, u kojem je odgovorio na prigovore islamu u vezi s pitanjem poligamije i Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, višeženstva, gdje ističe:
– Poligamija nije kulturni nazadak i nije smetnja napretku civilizacije.
– Islam priznaje ograničenu poligamiju (četiri žene) i uslovljava je pravednošću prema svim suprugama.
– Poligamija je prirodna, dok je isključiva monogamija neprirodna.
– Statistički podaci iz raznih zemalja svijeta pokazuju da je broj žena veći nego broj muškaraca, te da je broj udovica više nego duplo veći u odnosu na broj udovaca.
– Svrha braka je porod, a u poligamiji on je brojniji. (http://www.iltizam.org/tekstovi/read/2559)
O udaji mladih djevojaka
Ne postoji niti jedan jedini tekst Kur’ana ili sunneta koji se na bilo koji način bavi podsticanjem staraca ili muškaraca u zreloj dobi da se žene djevojčicama. Sve što postoji u islamu jeste propis o tome da dječak i djevojčica, kada postanu spolno zreli, tada postaju šerijatski obveznici, odnosno na njih se odnose šerijatski propisi, između ostalog, to znači da mogu stupiti u brak ukoliko ispunjavaju uvjete za to. Islam se ne bavi preciziranjem dobi u kojoj će se neko udati ili oženiti, niti razlikom u godinama. To je stvar običaja i društvenih normi sredine. Naglašavam da islam propisuje brak uz dozvolu staratelja i pristanak djevojke koja mora biti spolno zrela i psihofizički sposobna za brak. Brak, dakle, kojem je cilj zasnivanje porodice, a to se, valja priznati, drastično razlikuje od onoga čemu streme pedofili.
Prikazivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao pohotljivog razvratnika
Poligamni život i naročito brak s Aišom, radijallahu anha, nastoji se prikazati kao dokaz pohotljivosti i seksualne nastranosti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a poenta ovog prigovora, osim vrijeđanja i omalovažavanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da kao takav ne može biti Allahov poslanik. Međutim, onaj ko poznaje život Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, može uvidjeti da je on kao mladić u sredini u kojoj je blud bio vrlo često prakticiran, u kojoj su postojale prostitutke čije su kuće jasno bile obilježene kako bi ih mušterija mogao posjetiti, živio čedno ne odajući se užicima kojima su se odavali mladići u njegovim godinama. Zatim, nakon što se oženio, do kraja pete decenije svoga života živio je u monogamnom braku s Hatidžom bint Huvejlid, radijallahu anha, kao vjeran suprug. Tek u pedesetim godinama stupa u poligamni brak oženivši, od smrti prve supruge do kraja života, još deset žena. One su: Sevda bint Zum‘a, udovica kojom se oženio mjesec dana nakon smrti Hatidže; Aiša, radijallahu anha, s kojom je stupio u bračni odnos nakon hidžre u Medinu; Hafsa bint Omer, kojom se oženio treće godine po Hidžri; Zejneb bint Huzejma, umrla nakon samo tri mjeseca braka, a njome se oženio četvrte godine po Hidžri, a iste godine stupio je u brak s Ummu Selemom bint Ebu Umejja. Zejnebom bint Džahš oženio se pete godine po Hidžri, a Džuvejrijjom bint Haris šeste godine po Hidžri. Tri supruge je oženio u svojoj šezdesetoj godini, sedme godine po Hidžri, tri godine prije svoje smrti. A one su: Ummu Habiba b. Ebu Sufjan, Safijja bint Hujejj i Mejmuna bint Haris. Dakle, maksimalan broj žena s kojima je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, živio istodobno jeste devet, i to u periodu koji je trajao svega tri godine, uz dvije robinje: Mariju koptsku kršćanku, koju mu je sedme godine po Hidžri poklonio koptski vladar, i Rejhanu, židovkinju iz plemena Benu Kurejza.
Hronološki pregled Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, prakticiranja poligamije
Kako bismo utvrdili da se ne radi o pohotniku, razmotrit ćemo tok Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, prakticiranja poligamije.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u poligamni brak stupa tek nakon hidžre kada pored Sevde započinje bračni život s Aišom. On tada ima pedeset tri godine i to je zadnjih deset godina njegovog života, a u 56. godini života počinje živjeti s tri žene, u 57. živi s četiri. U toj dobi ženi dvije, ali jedna umire tri mjeseca nakon udaje za njega, dakle živi s četiri. U 58. godini živi s pet, u 59. živi sa šest, u 60. živi sa devet žena, u 63. godini života umire.
O kakvoj pohoti onda pričaju? Da li je moguće da pohotan čovjek u mladosti, u dobi u kojoj su strasti najrazbuktalije, živi čedno, dostojanstveno, bude vjeran suprug ženi petnaest godina starijoj od njega, a da se u pedesetim godinama, kada seksualna moć svakog čovjeka znatno opada, razuzda? Hipotetički, da se to nekako desilo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ma koliko zvučalo nevjerovatno, zar bi svoju pohotu zadovoljavao s tako malim brojem supruga od kojih je samo jedna bila djevica, a mogao je imati desetine ili stotine mladih djevica? Ma, mogao ih je imati koliko je htio, i to puno ranije nego što je stupio u brak sa svojim suprugama!