Među najjasnije dokaze o istinitosti i vjerodostojnosti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, neizostavno ubrajamo njegove visoke moralne osobine, njegov savršeni karakter, dobroćudnost i njegovu prirodnost.
Uzvišeni Allah o tome je kazao sljedeće: „…jer ti si, zaista najljepše ćudi!“[1]; „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što na muke nailazite. Jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv“[2]; „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“[3]
U tom smislu su i sljedeće riječi Uzvišenog: „Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: ‘On vjeruje što god čuje!’ Reci: ‘On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima između vas koji vjeruju.’ A one koji Allahovog Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna.“[4]
Prenosi se predanje od Seida ibn Hišama ibn Amira da je on otišao Ibn Abbasu te ga upitao o vitru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Abbas mu je rekao: ‘Želiš li da ti kažem koja je osoba na čitavoj zemljinoj površini najznanija o vitru[5] Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?’ On upita: ‘Ko?’ On mu reče: ‘Aiša, otiđi joj i nju o tome upitaj. Nakon toga dođi k meni, pa mi prenesi šta ti je na to odgovorila.’ ‘Ja sam se uputio k njoj, pa je upitah: ‘Obavijesti me, majko vjernika, o moralu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?’ Ona reče: ‘Zar ne čitaš Kur’an?’ ‘Naravno’, odgovorih joj ja, a ona mi reče: ‘Moral Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Kur’an!’ Nakon ovoga’, reče, ‘poželio sam da više nikoga ništa i ni o čemu ne pitam, sve do smrti! Međutim, osjetih potrebu, pa je upitah: ‘Obavijesti me kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao noćni namaz…”’[6]
Enes pripovijeda: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je najljepši moral…”[7]
O Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, moralu, njegovim profinjenim vrlinama, pohvaljenim osobinama i običajima, napisane su mnogobrojne studije i djela. Među najpoznatije, svakako, ubrajaju se knjige ”Šema’ilun-nebijj, sallallahu alejhi ve sellem” od Et-Tirmizija, od Ebu Bekra el-Makrija, od Ebul-Abbasa, El-Mustagfirija, te knjiga ”El-Envar fi šema’ilil-muhtar” od El-Begavija[8] i sl.
Evo jedan kratki isječak iz biografije o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, profinjenom moralu:
Poslanikova skromnost: Enes ibn Malik pripovijeda da je neki čovjek rekao: ”Muhammede! Naš predvodniče i sine našeg predvodnika! Najbolji od nas, i sine najboljeg od nas!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ljudi, dobro čuvajte svoju bogobojaznost i ne dopustite da vas šejtan zavede! Ja sam Muhammed, sin Abdullaha, Allahov rob i Njegov poslanik! Ne volim da me uzdižete iznad moga stepena koji mi je Uzvišeni Allah dodijelio!”[9]
Poslanikov stid: Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je stidljiviji od djevice u njenom zastrtom dijelu kuće. Kada bi vidio nešto što mu nije drago, prepoznali bismo to po izrazu njegova lica.“[10]
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: „Neka je žena pitala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako će se okupati poslije menstruacije?” Rekla je: „Spomenula je da joj je naredio da se okupa, te da uzme krpu natopljenu mošusom i da se njome dobro očisti. Ona ga je upitala: ‘Kako ću se njome očistiti?’ ‘Subhanallah, očisti se njom!’, reče Poslanik i pokri svoje lice.“ Sufjan ibn Ujejne pokazao nam je svojom rukom stavljajući je na svoje lice. A u drugom predanju: „Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio stid, te se zaokrenuo na stranu.“ Aiša reče: ”Tada sam je povukla k sebi i objasnila joj šta je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, time namjeravao. Rekla sam: ‘Vuci je i trljaj po ostatku traga krvi (od menstruacije).’“[11]
Poslanikova blagost: Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Išao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a na njemu je bila nedžranska burda (ogrtač) grubih rubova. Sustigao ga je neki beduin i žestoko ga zgrabio, tako da sam ugledao površinu Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ramena na kojem je rub ogrtača ostavio trag od žestine njegovog povlačenja. Beduin mu reče: ‘Daj mi od Allahovog imetka koji je kod tebe!’ On se okrenu prema njemu, nasmija se i naredi da mu se dodijeli.“[12]
Poslanikova plemenitost: Prenosi se od Ibnul-Munkedira da je rekao: „Čuo sam Džabira, radijallahu anhu, da kaže: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije bio o nečemu upitan a da je rekao ‘Ne’.“[13]
„Safvan ibn Umejje je, u bitki na Hunejnu, slijedio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iako je bio nevjernik, a potom se vratio u Dža’ranu. Dok je Poslanik, sallallahu alejhi, obilazio i određivao ratni plijen, Safvan je dugo posmatrao gomilu plijena krcatu devama, kravama i ovcama. Primijetivši njegovu zapanjenost ratnim plijenom, plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Dopada li ti se?’ ‘Da!’, odgovorio je Safvan. Na to je plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Uzmi, sve je tvoje!’ Safvan je tada pokupio sve što je bilo i uzbuđeno povikao: ‘Toliko može biti darežljivo samo srce jednog Božijeg poslanika! Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, te da je Muhammed Njegov rob i poslanik!“’[14]
Poslanikova milost: Ona zaslužuje da joj se posveti posebno poglavlje. Uzvišeni Allah o njoj je kazao: „Mi smo te kao milost svim svjetovima poslali.“[15]
U predanju koje je, u odnosu na ostalih devet autora hadiskih zbirki, zabilježio samo imam Muslim od Ebu Hurejre, navodi se da je rekao: „Neko je kazao: ‘Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, moli Allaha protiv idolopoklonika!’, pa je on rekao: ‘Ja nisam poslan da proklinjem, doista sam poslan samo kao milost!’“[16] Njegova milost obuhvatala je njegov ummet, njegove suparnike i pobornike, mlade i stare… Čak štaviše, obuhvatala je životinje i insekte, pa čak i predmete, kao što smo to prethodno već naveli u predanju o palminom deblu, panju.
Prenosi se od Abdurrahmana ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, da je njegov otac rekao: „Jednom smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju. On je otišao da obavi nuždu, pa smo vidjeli pticu sa dva ptičića. Mi uzesmo ta njena dva ptičića, pa ptica poče kružiti iznad naših glava. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao, upita: ‘Ko je uznemirio ovu pticu zbog njenih ptičića? Vratite joj ih!’ Kada je ugledao mravinjak koji bijasmo zapalili, upitao je: ‘Ko ga je zapalio?’ ‘Mi smo’, odgovorili smo, a on reče: ‘Niko, doista, ne smije da kažnjava vatrom osim Gospodar vatre!’“[17]
Ljepota suživota uz Poslanika: Enes je kazao: „Tako mi Allaha, devet godina sam mu (Poslaniku) služio i nikada nisam od njega opazio da mi je za nešto, što sam učinio, kazao: ‘Zašto si to i to učinio’, niti da je za nešto, što sam izostavio, kazao: ‘Zašto nisi učinio to i to!’“[18]
Ovakav veličanstveni moral posvjedočili su mu i njegovi neprijatelji, kurejševićki nevjernici i drugi. Takvim moralom bio je ukrašen i prije islama i nakon njega! Ukoliko bi svoje razmišljanje usmjerio ka općoj Poslanikovoj biografiji, zasigurno bi naišao na mnoštvo raznolikih blještavih primjera koji ukazuju na njegov veličanstveni moral. U ovom trenutku zadovoljit ćemo se sa jednostavnim primjerima koji, ako o njima razmisliš:
…Prikazat će ti, čovjeka odjeće izrazito čiste
A marljivi će primijetiti da je i postava joj od kože.
Njegov jezik nije mogao izustiti ono o čemu ništa nije znao,
Oči njegove nisu mogle skriti suprotno onom što se na javi pokazaše,
A sluh njegov pretjeranu hvalu o njemu da podnese nije mogao!
Skromnost – kao ukras kod velikaša,
Iskrenost – teško viđena osobina kod poglavara,
Provjeravanje informacija – rijetkost za naći kod učenjaka,
Pa zar da sve to bude plagijat ili obmana, nepouzdana vijest i varalica podvala?
Allah da nas od toga sačuva!
Nastaviće se inšallah
Iz knjige: Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva
AUTOR:
dr. Abdul-Muhsin bin Zebn el-Mutajri
PRIJEVOD:
Smail Handžić
[1] Prijevod značenja El-Kalem, 4.
[2] Prijevod značenja Et-Tevbe, 128.
[3] Prijevod značenja Ali Imran, 159.
[4] Prijevod značenja Et-Tevbe, 61.
[5] Tj. o noćnom namazu (op. prev.).
[6] Muslim, 746.
[7] Muttefekun alejhi. El-Buhari, 5778. Muslim, 2310.
[8] Pogledati: „Er-Risaletul-mustatrife libejani mešhuri kutubis-sunne el-mušrife“ od El-Ketanija, str. 88.
[9] Ahmed, 12141, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.
[10] Muttefekun alejhi. El-Buhari, 5751. Muslim, 2320.
[11] Muttefekun alejhi – a ovo je Muslimovo predanje. El-Buhari, 309. Muslim, 332.
[12] Muttefekun alejhi. El-Buhari, 2980. Muslim, 1057.
[13] Muttefekun alejhi. El-Buhari, 5687. Muslim, 2311.
[14] Ovu predaju naveo je Es-Sujuti u djelu „El-Hasa’isul-kubra“, str. 453, gdje je spomenuo da ju je zabilježio Ibn Sa’d. Također, zabilježio ju je El-Vakidi u svojoj knjizi o ratnim pohodima, str. 850, te u djelu „Esedul-gabe“, 2/20, i u „Muhtesaru tarihi Dimešk“, 4/6.
[15] Prijevod značenja El-Enbija’, 107.
[16] Muslim, 2599.
[17] Ahmed, 3825, Ebu Davud, 5268. Šejh Albani je ovo predanje ocijenio vjerodostojnim u djelu „Es-Silsiletus-sahiha“, 1/33.
[18] Muttefekun alejhi. El-Buhari, 5778. Muslim, 2310.