Neki primjeri Poslanikovih, s.a.v.s., mudžiza

Povećanje hrane

Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, da je rekao: „Kada je kopan Hendek, vidio sam na Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, žestoku glad, pa sam se vratio svojoj ženi i rekao: ‘Imaš li išta od hrane, jer ja sam na Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio žestoku glad.’ Ona je izvadila torbu u kojoj je bio jedan pregršt ječma, i imali smo jednu domaću životinjicu, pa sam je zaklao, a ona je samljela ječam i završila kada sam i ja završio. Potom sam meso iskomadao u kameni ćup i vratio se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ona mi je rekla: ‘Nemoj me osramotiti pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i onima što su s njim.’ Došao sam mu i tiho rekao: ‘Allahov Poslaniče, zaklali smo jednu našu životinjicu i samljeli pregršt ječma koji smo imali, pa dođi sa nekolicinom ljudi.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, povika: ‘O ljudi sa Hendeka! Džabir je nešto napravio, pa požurite da idemo kod njega!’ Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nipošto ne skidajte ćup i ne mijesite tijesto dok ja ne dođem.’ Krenuo sam, a (za mnom) je krenuo i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, idući ispred ostalih ljudi. Kada sam došao kod svoje žene, rekla je: ‘Da Bog da ti bilo to i to.’ ‘Uradio sam ono što si rekla!’, rekoh ja, a ona potom izvadi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tijesto, a on stavi svoje pljuvačke i zamoli za berićet. Onda reče: ‘Pozovi kuharicu da peče hljeb sa mnom, a ti vadi sa mnom iz ćupa, ali ga nemojte skidati (s pladnja)!’ Bilo je hiljadu ljudi i kunem se Allahom da su svi jeli dok ga nisu ostavili i odmakli se, a naš ćup je klokotao kao i prije, i naše tijesto se peklo i dalje.“[1]

Kajs ibn En-Nu’man pripovijeda: „Kada su Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, skrivajući se krenuli na putovanje, naišli su na nekog pastira koji je čuvao ovce. Zatražili su od njega da ih napoji mlijekom, ali im on reče: ‘Ja ne posjedujem ovcu koja bi se mogla pomusti. Ali, imam ovo žensko jare koje je zimus postalo steono i čije je vime već presušilo.’ Poslanik reče: ‘Dovedi je.’ Kada je dovedoše, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sveza je, pomilova je po vimenu, pa prouči dovu nakon čega ona poče preživati.“ Reče: ”Potom mu je Ebu Bekr, radijallahu anhu, donio posudu, pa ju je pomuzao i dao Ebu Bekru da se napije mlijeka. Ponovo ju je pomuzao pa je dao pastiru da se napije. Nakon toga je pomuzao pa se i sam napio. Pastir ga upita: ‘Tako ti Allaha, ko si ti? Tako mi Allaha, nikad u životu nisam vidio nikoga poput tebe!’ Poslanik ga upita: ‘Da li ćeš znati sačuvati tajnu ako ti kažem?’, a pastir potvrdno odgovori, pa mu on reče: ‘Ja sam Muhammed, Allahov poslanik.’ ‘Ti si onaj za kojeg Kurejšije tvrde da je Sabejac?’, upita ga, a on reče: ‘Tako oni govore!’ Pastir reče: ‘Svjedočim da si ti vjerovjesnik i svjedočim da je ono sa čime dolaziš prava istina. To što si ti učinio nije u stanju učiniti niko drugi mimo vjerovjesnika! Želim da idem sa tobom!’ On mu reče: ‘Danas to nisi u mogućnosti, međutim, kada saznaš da sam postao jak, tada nam se pridruži!’“[2]

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao je: „Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa nekoliko datula i rekao mu: ‘Dovi Allahu da mi da bereketa u ovim datulama.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skupi datule te uputi dovu za mene tražeći bereketa od Allaha. Zatim je rekao: ‘Uzmi ih i stavi u ovaj svezak. Kad god budeš htio da uzmeš od ovih datula, zavuci ruku u njega i uzmi, ali ga nemoj otvarati i širiti.’ Izvadio sam iz tog svezka tovare i tovare datula i dijelio ih na Allahovom putu. Iz njega smo jeli i druge hranili. Taj svezak sam stalno čuvao vezan za svoju odjeću, ali se pokidao na dan kad je ubijen Osman.“[3]

Prenosi se od Katade, a on od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: „Dok je bio u Zevra’u, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neko je donio posudu s vodom. Stavio je ruku u posudu i voda je počela izvirati između njegovih prstiju. Sa tom vodom ljudi su se abdestili.“ Katade reče: ‘Upitao sam Enesa: ‘Koliko vas je bilo?’ Reče: ‘Tri stotine ili približno toliko.’“[4]

Od Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se predanje: „Mi smo smatrali da čuda predstavljaju bereket, a vi ih smatrate znacima zastrašivanja. Bili smo na jednom putovanju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa nam je ponestalo vode. On je rekao: ‘Potražite ostatak vode’, i oni su donijeli neku posudu u kojoj je bilo malo vode, nakon čega je on stavio svoju ruku u tu posudu, a zatim rekao: ‘Požurite ka blagoslovljenoj vodi, a blagoslov je od Allaha!’ Ja sam vidio vodu kako izvire između prstiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ponekad bismo čuli tesbih (slavljenje Allaha) od hrane dok je on jede.“[5]

Uvećanje hrane i pića, to su događaji koji su se iz ničega desili. To se naziva stvaranjem, a to je u mogućnosti učiniti isključivo Allah. Stvoriti nešto, pa makar to bila i jedna datula, nisu sposobni ni sihirbaz niti vračar!

Liječenje bolesti

Kada je bila bitka na Hajberu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je dovu za ozdravljenje Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, koji je imao problema sa očima, pa mu je pljucnuo pljuvačkom u oči nakon čega je on ozdravio.[6]

Prenosi se od Jezida ibn Ebi Ubejda, radijallahu anhu, da je rekao: „Vidio sam trag udarca na potkoljenici Seleme i rekao: ‘Ebu Muslime, kakav je ovo udarac?’ ‘Ovo je udarac’, rekao je on, ‘koji sam zadobio na dan Hajbera. Tada su ljudi rekli: ‘Pogođen je Seleme!’ Ja sam došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on je tri puta pljucnuo na ranu i sve do sada nikada me nije zaboljelo.’“[7]

Kada je ubio Ebu Rafi’u, Abdullah ibn Atik slomio je nogu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao je svojom rukom i rana je zacijelila kao da ništa nije ni bilo![8]

Polovljenje Mjeseca

Prenosi se da su stanovnici Mekke zatražili od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da im pokaže neko čudo – znak, pa je Vjerovjesnik zamolio svoga Gospodara da raspolovi Mjesec nakon čega se Mjesec raspolovio na dvije polovine. Jedna polovina otišla je sa desne, a druga sa lijeve strane brda. Vjerovjesnik im tada reče: ”Posvjedočite, posvjedočite!”, a oni rekoše: ”Muhammed je opčarao naše oči!” Neki se dosjetiše: ”Muhammed nije u stanju opčarati oči svih ljudi, pa pitajte putnike kada dođu sa putovanja!” Kada god bi ugledali nekog putnika da dolazi, pitali bi ga: ”Da li si vidio da se Mjesec raspolutio?”, a oni bi svi odgovarali: ”Da, vidjeli smo!”[9]

Nastaviće se inšallah

Iz knjige: Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva

AUTOR:

dr. Abdul-Muhsin bin Zebn el-Mutajri

PRIJEVOD:

Smail Handžić