Svaka osoba koja je prešla na islam sa sobom nosi i svoju priču o načinu prelaska: ili joj se desio neki događaj, ili je imala znanje o prijašnjim objavama, ili je se dojmilo nešto od ljepota islama, ili je nešto posebno opazila, o nečemu razmislila, nešto pročitala, čula nešto što joj se svidjelo o ljepoti islamske vjere, ili je ostala impresionirana Kur’anom, ili je životopis o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ispunio i ugrijao njeno srce.

Sve ove priče i ovi brojni prelasci na islam veličanstveni su argument o istinitosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i istinitosti Kur’ana.

Uzvišeni je rekao: „Reci: ‘Kažite vi meni šta će s vama biti ako je on od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih isto tako posvjedočio, pa je i povjerovao, a vi se uzoholili.’ Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.“[1]

Imam El-Kurtubi kazao je: „Ibn Abbas, El-Hasen, Ikrime, Katade i Mudžahid rekli su: ‘Bio je to Abdullah ibn Selam. On je posvjedočio židovima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut u Tevratu, te da je on vjerovjesnik poslat od Allaha.’ Kod Et-Tirmizija se od njega prenosi: ‘O meni su objavljeni ajeti u Allahovoj Knjizi. O meni je objavljeno: ‘…i ako je jedan od sinova Israilovih isto tako posvjedočio, pa je i povjerovao, a vi se uzoholili. Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.‘

Kada je Ibn Selam kao musliman došao, a prije negoli su Jevreji saznali za njegov prelazak na islam, rekao je: ‘Allahov Poslaniče, postavi mene da budem sudija u sporu između tebe i Jevreja.’ On ih je upitao: ‘Kakav on[2] ugled uživa među vama?’ Rekoše: ‘On je naš prvak i naš učenjak!’ Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Pa, on je doista u mene povjerovao!’ Nakon toga počeše o njemu ružno govoriti.“[3]

Prenosi se od Enesa da je rekao: „Abdullah ibn Selam bio je na svom posjedu i ubirao plodove kada je čuo za dolazak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.[4] Došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Pitat ću te za troje koje zna samo vjerovjesnik: koji je prvi predznak Sudnjeg dana, koju će prvu hranu jesti stanovnici Dženneta i šta čini da dijete nalikuje na oca ili na majku?’ ‘Džibril me je maločas obavijestio o tome!’, odgovorio je on, a Ibn Selam reče: ‘Džibril?’ ‘Da’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Taj je melek židovski neprijatelj!’, reče Abdullah. Tada Poslanik prouči ajet: ‘Ko je neprijatelj Džibrilu? – a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an…‘[5] ‘Što se tiče prvog predznaka Sudnjeg dana, bit će to vatra koja će tjerati ljude sa istoka na zapad; prva hrana stanovnicima Dženneta bit će dodatni dio na jetri kita, a što se tiče djeteta, ako sjeme muškarca pretekne ženino, bit će muško, a ako pretekne sjeme žene, dijete će biti žensko.’ ‘Svjedočim da nema istinskog božanstva mimo Allaha i da si ti Allahov poslanik!’, reče on i dodade: ‘Allahov Poslaniče, Jevreji su narod klevetnika! Ako saznaju da sam primio islam prije nego što ih upitaš o meni, oklevetat će me!’ Došli su Jevreji, pa ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Kakav je čovjek Abdullah?’ ‘Najbolji od nas i sin najboljega, prvak je među nama i sin prvaka!’, rekoše oni. ‘A šta mislite ako je Abdullah ibn Selam primio islam?’, upita ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Allah ga sačuvao od toga!’, rekoše oni. Tada je izašao Abdullah i rekao: ‘Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.’ ‘Najgori je među nama i sin najgoreg!’, rekoše oni i omalovažiše ga. ‘Allahov Poslaniče, ovoga sam se plašio!’, reče on.“[6]

Nedžašijevo svjedočenje

Ovo je Nedžašijevo svjedočenje. On je bio vladar Abesinije i kršćanski poglavar pa je prešao na islam. Imam Ahmed bilježi predanje od Ibn Mes’uda koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao nas je u Abesiniju, a nas je tada bilo oko osamdeset ljudi. Među tim ljudima bili su Abdullah ibn Mes’ud, Džafer, Abdullah ibn ‘Urfuta, Osman ibn Maz’un, Ebu Musa… Oni su došli Nedžašiju, a u međuvremenu su Kurejšije poslale Amra ibn El-Asa i ‘Umaru ibn El-Velida. Kada su njih dvojica došli Nedžašiju noseći mu poklon, poklonili su mu se padajući ničice na tlo, a zatim su mu prišli jedan sa desne, a drugi sa lijeve strane, te su rekli: ‘Grupa ljudi našeg porijekla došla je u tvoju zemlju bježeći od nas i našeg naroda.’ ‘Gdje su oni?’, upita ih Nedžaši, pa mu bi rečeno: ‘Oni su u tvojoj zemlji, pozovi ih.’ On ih pozva, pa kada dođoše, Džafer reče: ‘Ja ću danas biti vaš pregovarač!’ Pođoše za njim, pa kad uđoše, pozdravi ga ali ne učini sedždu. Upitaše ga: ‘Zbog čega se nisi poklonio kralju?’ Reče: ‘Ja se poklanjam samo Uzvišenom Allahu!’ ‘A zašto?’, upitaše ga. ‘Uzvišeni Allah nam je poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on nam je naredio da sedždu ne činimo nikome osim Uzvišenom Allahu. Naredio nam je da obavljamo molitvu i dajemo zekat.’ Tada Amr ibn El-As reče: ‘Oni ti se suprotstavljaju u pogledu vjerovanja u Isaa, sina Merjeminog!’ ‘Kakvo mišljenje imate o Isau, sinu Merjeminom, i o njegovoj majci?’, upita ih. ‘Mi o njima mislimo onako kako je to objavio Uzvišeni Allah!’, rekoše, ‘On je Allahova riječ i Njegov Ruh ubačen u čednu i nevinu djevicu koju nije dodirnuo nijedan muškarac, a samim tim ni zametnuo dijete.’ Čuvši ove riječi, Nedžaši je podigao svoj štap sa zemlje, te rekao: ‘O skupino Abesinaca, svećenici i monasi, tako mi Boga, na naše mišljenje oni ne dodaju ništa više koliko je ovo – tj. štap. Dobro nam došli, i vi, a i onaj koji vas je poslao. Svjedočim da je on Allahov poslanik. On je osoba o kojoj nalazimo vijesti u Indžilu, doista je on poslanik čiji je dolazak radosno nagovijestio Isa, sin Merjemin. Boravite gdje želite! Tako mi Boga, da nisam zadužen kraljevskim obavezama, otišao bih k njemu da mu služim noseći mu papuče i da ga perem.’ Potom je naredio da mu se donesu pokloni Kurejšija i da im se vrate. Nakon ovoga Abdullah ibn Mes’ud ubrzao je sa svojim povratkom, pa je stigao na Bedr, misleći da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio oprost za njega kada je mu je došla vijest o njegovoj smrti.“[7]

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je kazao da je ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objavio svijetu smrt Nedžašija upravo u onom danu u kojem je i umro. Potom je izašao na musallu, uspostavio saffove i izgovorio četiri tekbira“.[8]

Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, klanjanje dženaze Nedžašiji argument je o njegovom prelasku na islam.

Najznačajnija svjedočenja zasigurno su svjedočenja nepresušne kolone konvertita u islam, koja se, kao val za valom, konstantno talasa i koja se broji desetinama hiljada godišnje na svjetskoj razini. Čak bismo sa potpunom sigurnošću mogli kazati da na svjetskoj razini svake minute neko pređe na islam.[9]

Amerikanac dr. Jeffery Lang napisao je knjigu „Struggling to Surrender“ (Borba za vjeru), u kojoj govori o razlogu svoga prelaska na islam i među tim razlozima ističe svoje dugotrajno razmišljanje o islamu. U toj knjizi naslovio je poglavlje sa „Rasul Allah“ (Allahov Poslanik) u kojem detaljno obrazlaže kako ga se dojmila ličnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kako je dokazao njegovu istinoljubivost.[10]

Dr. Halid es-Sujuti također je napisao veliku knjigu kojoj je dao naslov „El-Muhtedune ilel-islam min kasavisetin-nesara ve ahbaril-jehudi hattal-karnit-tasi’ el-hidžri“ (Islamski konvertiti iz kategorije kršćanskih svećenika i židovskih monaha do devetog hidžretskog stoljeća)[11]. U toj knjizi naveo je mnogobrojne priče i čudnovate događaje vezane za ljude koji su prešli na islam a prethodno su bili učenjaci i svećenici iz dvije religije, kršćanstva i židovstva.

Nastaviće se inšallah

Iz knjige: Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva

AUTOR:

dr. Abdul-Muhsin bin Zebn el-Mutajri

PRIJEVOD:

Smail Handžić