Pitanje: Imam otvoren račun u banci na kojem držim novac. Banka je za držanje novca na računu davala kamatu i kada sam otišla sa podignem novac, htjela sam da vratim kamatu. Međutim, u banci su rekli da to ne mogu uraditi jer je to moje i da ta sredstva mogu ostaviti na računu. Ali, to se i dalje vodi na moje ime. Dobila sam informaciju da dosta muslimana uzima tu kamatu i daje je u džamije. Ja sam svoju vjeroučiteljicu pitala za savjet o tome, a ona mi je rekla da ta kamatna sredstva dadnem nemuslimanima u njihove ustanove ili u javne kuhinje. Kako je ispravno postupiti u ovom slučaju?
Odgovor:
Uvažena sestro u vjeri, prije nego što damo konkretan odgovor, smatramo da je bitno spomenuti sljedeće;
Musliman treba da zna da je kamata jedan od najvećih velikih grijeha. Zabrana kamate u Kur’anu spomenuta je na način kako to nije spomenuto ni za jedan drugi veliki grijeh. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekare, 278 – 279) Allahov Poslanik izrekao je mnoge hadise u kojima strogo zabranjuje kamatu.
Stoga, musliman treba da se maksimalno čuva spomenutog grijeha.
Nakon što smo shvatili da je kamatno poslovanje jedan od najvećih grijeha, postavlja se pitanje koliko je muslimanu dozvoljeno da posluje sa bankama čije se poslovanje zasniva na kamatnom sistemu.
Odgovor: U osnovi to musliman treba da izbjegava, jer je to vid potpomaganja te institucije u njenom poslovanju. Međutim, ako bi musliman bio u situaciji da se boji za svoj imetak, ili da je prinuđen da posluje sa kamatnim bankama, tada će to učiniti svodeći svoje poslovanje sa njima na minimum, trudeći se maksimalno da sarađuje sa njima na način koji je islamom dozvoljen.
Mnogo je muslimana koji bez imalo opreza i razmišljanja ulaze u određena poslovanja sa bankama čije se poslovanje zasniva na kamatnom sistemu na način koji je zabranjen, a u istoj banci postoje usluge koje su islamom dozvoljene. Tako npr. držati novac na računu na koji se obračunavaju kamate u osnovi je zabranjeno, a čovjek to može izbjeći tako što će u banci iznajmiti sadunčić u kojem će čuvati svoj novac, a banci će plaćati iznajmljivanje tog sandučića. Nema sumnje da je i iznajmljivanja spomenutog sandučića pomaganje spomenute banke, ali je to u osnovi dozvoljeno poslovanje, a minimalno, to je manje zlo od toga da čovjek direktno dobije kamatu na svoj novac koji ima na računu. Općepoznata pravila su da se ne može posegnuti za zabranjenim stvarima (kamata) ako za kršenje zabrane postoji alternativa (iznajmljivanje sandučića), ili ako je musliman prinuđen na činjenje zabrane, onda to čini u minimalnoj mjeri. Isto tako, u mnogim se bankama na račun može položiti novac a da na taj novac ne idu kamate, s tim što to treba naglasiti i tražiti spomenutu stvar prilikom polaganja novca.
Nakon toga, ako se desi da musliman položi novac kod određene banke i oni mu ponude kamatu na novac koji bio položen kod njih, šta će učiniti.
Čovjek u spomenutoj situaciji može da učini jednu od sljedeće četiri opcije:
1- da ne uzima novac, već da ga ostavi banci,
2- da ga uzme i zadrži za sebe.
3- da ga uzme i da ga uništi,
4- da ga uzme (ne za sebe) i da ga udijeli: ili nekome ko je potreban ili da ga udijeli u stvari koje su od opće koristi muslimanima.
Što se tiče prve opcije, ona je neprihvatljiva, jer bi ostavljanje tog imetka banci koja posluje na kamatnim principima bilo otvoreno pomaganje spomenute institucije, što nije dozvoljeno. Onaj ko iole poznaje ciljeve šerijata, shvatit će neispravnost ovog stava. A ako na sve to pridodamo i činjenicu da se pouzdano zna da mnoge banke kamatna sredstva daju u svrhe borbe protiv islama, onda nam postaje savršeno jasno da nije dozvoljeno ostaviti ta sredstva kod njih.
Što se tiče druge opcije, ona je također neprihvatljiva zbog svih dokaza koji govore o tome da je kamata veliki grijeh.
Što se tiče treće opcije, ona je također neprihvatljiva, to iz razloga što spomenuta sredstva (kamatni novac) nije zabranjen sam po sebi, kao što je slučaj sa svinjetinom, već su zabranjena zbog načina stjecanja. Uništavanje onoga što je zabranjeno zbog načina stjecanja ne nosi sa sobom nikakvu korist, a spomenuta stvar promjenom vlasnika (ruke) postaje dozvoljena onome kome se daruje. Tako novac koji neko dobije na kamati, kada se daruje nekome ko je potreban, taj novac njemu postaje dozvoljen (halal), za razliku od svinjetine koja i ako se pokloni muslimanu, ona mu ne postaje dozvoljena.
I ostaje četvrta opcija. U ovom slučaju to je jedina optimalna i prihvatljiva opcija: da čovjek uzme spomenuti novac (kamatu) i da ga udijeli ili nekome kome je potreban, bez obzira da li to bio neko ko je prezadužen, ili nekome ko treba pomoć za liječenje, ili će udijeliti spomenuta sredstva u ono što će koristiti muslimanima općenito, kao što je izgradnja puteva, mostova, bolnica i sl. Mnogo je pravnih institucija, kao i velikih učenjaka današnjice, koji su u svojim fetvama odabrali da se sa uzetim kamatama treba postupiti na prethodno spomenuti način.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.