Preveo: Haris Hećimović
– Izgubio je oca još dok je bio u majčinoj utrobi, i to je najteži oblik jetima! – Sahranio je majku sa svoje dvije ručice dok mu se srce kidalo. Niz njegovo lice slijevale su se suze, a prašina se lijepila za mokre, suzne obraze. Tada je imao samo šest godina. – Živio je kod ovog i kod onog: prvo je živio u kući dojilje, zatim u kući djeda, a potom kod amidže. – Oženio se, jako zavolio svoju suprugu, pa je umrla.
– Ukopao je dva sina koji nisu doživjeli ni drugu godinu, plačući i tugujući za njima.
– Ukopao je dvije maloljetne kćerke koje su bile u cvijetu svoje mladosti, plačući toliko da je zemlju skvasio suzama.
– Gađali su ga kamenjem, pa im je oprostio!
– Pao je na sedždu a na njega su bacili devinu utrobu. Ostao je na sedždi iako su se nečistoća i krv deve slijevali niz njegovo plemenito lice. Oprostio je onima koji su mu to uradili!
– Davili su ga njegovom odjećom toliko da se počeo gušiti, pa im je oprostio!
– Stavljali su nečistoću i trnje na put kojim je prolazio, pa im je oprostio!
– Nazivali su ga ludakom, pa im je oprostio!
– Bilo je dana kada nije imao ni pola datule za jelo zbog onih koji su ga mučili, pa im je oprostio!
– Prekinuli su njegov obilazak bližnjih, pa im je oprostio!
– Slomili su mu dva prednja zuba, zabili željezo u njegovo lice, otrovali su ga i pokušali opsihriti i iz njegovog grada su ga protjerali, pa im je oprostio!
Sve ovo je oprostio, zbog čega?
Zbog mene i tebe i zbog islamskog ummeta!!! Pa, zar ne zaslužuje da stalno donosimo salavate na njega i da ga slijedimo?
Neka je salavat na tebe, naš dragi Poslaniče! Donosite salavate na onoga koji kaže: “Moj ummet, moj ummet!”
Allahumme salli ve sellim, ve barik ‘ala habibina, ve sefiuna Muhammed, ve ala alihi ve sahbihi ve selleme teslimen kesira!