Alimi

Znanje nestaje smrću učenjaka

525pregledi
Priredio: Sead ef. Jasavić

Abdullah b. Amr b. el-‘As, r.a., kaže: čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: ”Znanje neće nestati tako što će ga Allah, dž.š., iščupati iz prsa ljudi. Znanje će nestati smrću učenjaka sve dok na Zemlji ne bude nijednog, pa će ljudi za svoje voðe uzeti neznalice, tražit će od njih rješenja, a oni će svojim neznanjem odgovarati, pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi!”

(Buharija, br. 100.; Muslim, br. 2673.; Tirmizi, br. 2652.; Ibn Madže, br. 52.; Musned Ahmed, br. 6511-6787.; Ibn Hibban, br. 4571.)

Allah će podignuti znanje usmrćivanjem učenjaka!

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nestat će znanje, a pojavit će se neznanje i učestat će heredž.” Upitaše: ”A šta je heredž?” Reče: ”Ubistva.” (Sahihul-Buhari, br. 85.)

U podužem hadisu koji bilježi imam Ahmed, rhm., stoji da je jedan beduin upitao: ”O Allahov Poslaniče, kako će nestati znanje a meðu nama su mushafi, kojima smo se podučili i kojima smo podučili naše žene, djecu i sluge?” Poslanik, s.a.v.s., podiže svoju glavu, zacrvenjevši se od ljutine, pa reče: ”Kukala ti majka! I jevreji i kršćani imaju mushafe – ali se ne pridržavaju nijednog harfa s kojim su im došli njihovi poslanici. Znanje nestaje smrću učenjaka, znanje nestaje smrću učenjaka, znanje nestaje smrću učenjaka!” (Musned, br.22344.; el-Mu’udžem el-Kebir, br.7867.)

Ibn Mes’ud, r.a., kada je Omer, r.a., preselio na ahiret, rekao je: ”Danas je otišlo devet desetina znanja!” (Sunen Darimi, br. 355.; El-Mu’udžem el-Kebir, br. 8808.)

A od Omera, r.a., bilježi se da je rekao: ”Smrt hiljade pobožnjaka lakša je od smrti jednog alima!” (Musnedul-Haris, Zeva’idul-Hejsemi, br. 842., 2/813.)

Dr. Ali Muhammed Muhammed el-Sallabi, u knjizi ”Tebsirul-mu’minin bi fikhil-nasri vel-temkin fil-Kur’anil-kerim”, na str. 255, kaže: “Svima nama poznat je stepen uleme kod Allaha, dž.š., ali često zaboravimo njihovu poziciju i obaveznost našeg vraćanja njima u svim životnim pitanjima, pa ćemo se, nakratko, podsjetiti nekih detalja vezanih za njih:

Učenjaci – ulema su poznavaoci Allahovog, dž.š., šerijata, oni na najbolji način razumijevaju Njegovu vjeru i postupaju po onome što znaju, hodeći stazama upute i ispravnog razumijevanja stvari!

Učenjaci su ljudi kojima je Allah, dž.š., podario hikmet – mudrost. Allah, dž.š., kaže: “On daruje mudrost i znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.” (El-Bekare, 269.)

Učenjaci su ljudi koje je Allah, dž.š., odredio za glavne izvore Svoje vjere, naredivši ljudima da im se vraćaju u svim stvarima vjere, bilo ovosvjetske ili onosvjetske naravi! Pogledaj: Tefsirul-Taberi, 3/327.

Učenjaci su pravnici ove vjere (fukaha) i osobe čije se fetve i rješenja smiju prihvatati, jer samo oni smiju derivirati propise iz Allahove, dž.š., Knjige, i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., zbog toga što najbolje poznaju pravila halala i harama!

Učenjaci su imami i voðe ove vjere, koji postigoše visok stepen uz mukotrpan trud i zalaganje, uz sabur i čvrsto ubjeðenje. Allah, dž.š., kaže: “Izmeðu njih smo Mi voðe odreðivali, i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše su čvrsto vjerovali.” (Sedžda, 24.)

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, koji od njih naslijediše ilm i znanje, koje u prsima svojim nose, a koje se reflektira na njihovim jezicima, rukama i nogama!

Učenjaci su ljudi koji se u datoj situaciji oslobaðaju obaveze džihada zbog studiranja i izučavanja ove vjere, kako bi obavezu da’we i opominjanja ljudi što revnosnije izvršavali. Allah, dž.š., kaže: “Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih, iz svake zajednice njihove, potrudi da se upute u vjerske nauke, i neka opominju narod svoj kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.” (Et-Tevba, 122.)

Učenjaci su upućivači ljudi, i svako mjesto i vrijeme će ih imati sve dok Allahova, dž.š., odredba ne doðe. Oni su glava i mozak uspješne i potpomognute skupine do Sudnjega dana, o kojoj nam Poslanik, s.a.v.s., kaže sljedeće:

‘U mom ummetu postojat će jedna skupina ljudi kojima neće štetu nanijeti oni koji ih budu vrijeðali i ponižavali, ili oni koji im budu kontrirali. Sve dok Allahova odredba ne doðe, oni će biti gornji u odnosu na ostali svijet!”‘ Pogledaj: Sahihul-Buhari, Kitabul-I’itisam, 8/189., br. 7311.

Sve navedeno podstiče nas da neprestano učimo, da se redovno družimo s ulemom i učenim ljudima, direktno stupajući u kontakt s njima ili indirektno preko njihovih knjiga i ostalih pomagala. Dakle, sve dok se uči – znanje neće nestajati, ali, kada se prekine proces učenja – znanje nestaje, i to je jedan od predznaka Sudnjega dana

Kada ljudi ostanu bez alima – uzet će neznalice za svoje voðe!

Šejh Mahmud Muhammed el-Hazendar, hfz., u svom prekrasnom djelu ”Fikhul-I’itilaf”, na str. 356., pod naslovom ”Ne prihvatati se izdavanja fetvi bez prethodne dozvole od strane uleme”, kaže sljedeće:

“Može se dogoditi da početnik, na putu stjecanja šerijatskog znanja, preskoči odreðene stepenike, koje je neizostavno morao preći, i da se naðe na stepenici za koju još nije ni psihički ni fizički spreman, žureći i ne imajući strpljenja hodati prirodnim i normalnim koracima ka zacrtanom cilju. U takvim slučajevima – osoba može biti iskušenje i fitna sama sebi, sudarajući se s ulemom i učenima, i raspravljajući se s ljudima koji su na većem stepenu od nje!?

Takva osoba često će se naći u situaciji da guta svoje greške i da grješnim proglašava ljude koji su na većem stepenu od nje. Put prijašnjih generacija (menhedž selefus-saliha) jeste postepenost na putu stjecanja znanja, gdje se učenik, prije svega, uči lijepom ponašanju i ahlaku, koje će stjecati od učenjaka i uleme, a potom će učiti ostale šerijatske znanosti!”

Imam Ibn Abdul-Berr, rhm., kaže: “Stjecanje šerijatskog znanja i učenje ostalih nauka ide postepeno i svojim dobro utvrðenim tokom koji niko ne treba remetiti, niti preskakati. Ko bude preskakao te stepenice stjecanja znanja promašio je put selefa (prijašnjih dobrih generacija). Ko njihov put namjerno promaši – zalutao je, a ko njihov put nenamjerno pogriješi – poklekao je!” Pogledaj: Džami’u bejanil-‘ilmi ve fadlihi, 2/1129.

Što je osoba učenija – sve se više ustručava da izdaje fetve, ali džahil i osoba puna predrasuda i šubhi, kad god im sine kakva ideja, žure da izdaju svoja mišljenja i fetve o tome, a ponekad to čine i prije nego što se od njih to i zatraži, bez osvrta na to da li u dotičnom mjestu postoji osoba koja je možda pametnija od njih, ili pak da se potrude pa da sažmu sva postojeća mišljenja po odreðenom pitanju – kako bi odgovor bio što precizniji!

Imam Malik, rhm., rekao je: ”Ko bude pitan o nečemu, neka na trenutak zastane prije nego što odgovori i neka se prisjeti Dženneta i Džehennema, a potom neka odgovori na pitanje.”

Abdur-Rahman b. Ebi Lejla, rhm., kaže: “Susreo sam se sa 120 Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, iz grupe ensarija, i koji god je bio upitan za nešto poželio je da neko drugi, mimo njega, odgovori na pitanje!” Pogledaj: Nuzhetul-Fudala’, 382., Sijeru e’alamil-nubela’, 4/262, biografija Abdur-Rahmana b. Ebi Lejle.

Sahnun, rhm., znao je reći: “Najbrže se laćaju izdavanja fetvi oni koji imaju najmanje znanja!” Pogledaj: Nuzhetul-Fudala’, 871., Sijeru e’alamil-nubela’, 12/63-69., biografija Sahnuna, rhm.

Imam Malik, rhm., rekao je: “Ne smije svaka osoba kojoj se dopadne prenošenje hadisa ili izdavanje fetvi sjesti u mesdžid i upustiti se u taj posao sve dok se ne konsultuje s ljudima poznatim po hajru i ljudima zaduženim za taj mesdžid. Ako oni primijete da je spreman za takvo što – sjest će i bavit će se rivajetom hadisa i izdavanjem fetvi. Što se tiče mene, nisam se počeo baviti time sve dok mi sedamdeset alima nije posvjedočilo da sam spreman za takvo nešto!” Pogledaj: Dibadž, Ibn Ferhun, str. 21., Nuzhetul-Fudala, 621., Sijeru e’alamil-nubela’, 8/48-135., biografija imama Malika, rhm.

Imaduddin Ibrahim b. Abdul-Vahid b. Ali el-Makdisi, rhm., je jedan od učenjaka iz šestog hidžretskog stoljeća i brat hafiza Abdul-Ganijja, rhm., ali, i pored znanja koje je posjedovao – kada je davao fetvu po odreðenom pitanju – strogo je pazio šta će izgovoriti i reći!” Pogledaj: Nuzhetul-Fudala, 1533., Sijeru e’alamil-nubela’, 22/47-52., biografija Imaduddina, rhm.

Zato, dobro uporedi i promotri kako su se prijašnji alimi ustručavali od izdavanja fetvi i pored ogromnog znanja koje su posjedovali, i kako se pojedinci meðu nama lahko upuštaju u izdavanje fetvi i pored džehla i neznanja koje pri sebi imaju!

Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli, rhm., upozorava na pojavu prekomjernog upuštanja pojedinih osoba u razglabanje šerijatskih pitanja, bez prethodne pripreme za takvo što, pa kaže:

“…a potom kod ljudi opade vjera i čuvanje, i pojavi se veliki broj onih koji o ovoj vjeri počeše govoriti bez neophodnog znanja, stavljajući sebe na položaj koji u osnovi ne zaslužuju. Ako se ovako nastavi, tj. ako svaka osoba počne izdavati fetve i o ovoj vjeri počne govoriti onako kako ona misli da je jedino ispravno – sistem ove vjere će, bez sumnje, pući i halal će postati haramom, a haram halalom!?” Pogledaj: El-Reddu ‘ala menit-tebe’a gajrel-mezahibil-erbe’a, str. 27.

Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli, rhm., kaže: “…pa će neko pripisivati sebi poziciju “imama svih imama”, dok će drugi sebe opisivati “upućivačem ummeta”, i da je samo on taj kojemu se svi ostali moraju vraćati i nikome drugom mimo njega!?” Pogledaj: El-Reddu ‘ala menit-tebe’a gajrel-mezahibil-erbe’a, str. 29.

Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli, rhm., kaže: “Zbog svega ovoga imam Ahmed, rhm., bio je veoma žestok kada je u pitanju bilo izdavanje fetvi. Osobama koje pamte 100.000 ili 200.000 hadisa nije dozvoljavao baviti se izdavanjem fetvi!” Pogledaj: El-Reddu ‘ala menit-tebe’a gajrel-mezahibil-erbe’a, str. 37.

Hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: “Ako neka osoba pristupi sudstvu ili izdavanju fetvi, bez prethodno stjecanog znanja – bit će griješna…”

Ibnul-Munzir, rhm., kaže: “Osoba će imati nagradu za svoj idžtihad onda kada pogriješi – ako bude učena, pa kao takva pristupi idžtihadu, a ako je idžtihad činila osoba koja nije učena – bit će grješna i neće imati nagradu za svoj idžtihad!”

Imam El-Hitabi, rhm., u Me’alimul-Sunenu, izjavljuje sljedeće: “Bit će nagraðen onaj mudžtehid koji bude posjedovao sve što je neophodno za idžtihad, i samo se takvoj osobi opravdava počinjena greška, za razliku od onoga koji se u vode idžtihada samoinicijativno upustio – za takvoga se je bojati!” Pogledaj: Fethul-Bari, 13/393-394., Kitabul-I’itisam, bab: 21., komentar na hadis br. 7352.

Imam Malik, rhm., jedne je prilike bio upitan o nekom prostom pitanju, pa je rekao: ”Ne znam.” Rekli su mu: ”Pa pitanje je lahko i prosto!” Imam Malik, rhm., naljuti se i reče: ”U ilmu i znanju nema ničeg što je prosto i lahko. Zar nisi čuo Allaha, dž.š., kako kaže: ‘Mi ćemo ti težak govor dati!’ – svako je znanje teško, a pogotovo ono za koje nam je vezan spas na Sudnjemu danu.”

Imam Malik, rhm., kaže: ”Nisam se počeo baviti izdavanjem fetvi sve dok izun za to nisam zatražio od imama Rebi’e i Jahje b. Seida, koji su mi rekli da se mogu baviti time, a da su mi zabranili, odustao bih od toga!”

Dakle, draga braćo, ako su se prve generacije muslimana ustezale od izdavanja fetvi i govorenja o ovoj vjeri – a bili su bolji od nas i s manje grijeha, pa šta tek reći za nas, danas, koji smo lošiji od njih i s više grijeha!

Allah, dž.š., u 43. ajetu sure En-Nahl i u 7. ajetu sure El-Enbija, kaže: ”Pitajte učene – ako vi ne znate!” Iz ova dva ajeta moglo bi se razumjeti sljedeće: ”Ko se ne druži s ulemom i učenim ljudima i ne uči od njih – neće biti poput pčele radilice nego poput muhe bez glave, i ko se ne druži s ulemom i učenim ljudima i ne uči od njih – ne hodi stazom Allahovih poslanika!”

Uvijek imajmo na umu da će znanje nestajati ako i mi sami ne budemo učili, ali i da znanje nestaje smrću učenih ljudi, i nemojmo dozvoliti, kako sebi tako i drugima, da govorimo o onome što ne znamo, kako ne bismo sebe i druge na stranputicu odveli, a Allah, dž.š., najbolje zna!

 
Prvi put objavljeno: četvrtak, 06 Ožujak 2008 05:45

X