Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Aktuelno

Znaju li muslimani mirno rješavati nesuglasice?!

321views

Piše: Muhamed Ikanović

Kada bi se na svjetskim berzama prodavala muslimanska krv, mislim da bi bila jeftinija od nafte. Gdje god se okrenemo i pogledamo u stanje muslimanskog ummeta, možemo vidjeti da je obojeno bojom krvi.

Svaki temelj koji se udara u muslimanskom društvu zalije se krvlju prije nego bilo čim drugim. Naravno, ima tu i velike nepravde koju muslimanima nanose nemuslimani i slobodno možemo kazati da se vodi jedan sistematski rat protiv islamskog ummeta. Ali, taj rat nije baš uvijek bio ovakav. Moramo pogledati sami u sebe i zapitati se: Zašto muslimani i svoje nesuglasice najčešće rješavaju prolijevanjem krvi?

U skorijoj prošlosti na našim prostorima lidersku ulogu u vjerskom osvješćivanju muslimana preuzeli su Mladi muslimani. Dobar dio službenika Islamske zajednice, kao i samog bošnjačkog naroda, nije se slagao s njima, radi niskih ličnih interesa, koji su se najčešće ogledali u dodvoravanju komunistima i očuvanju funkcija. Znamo da su mnogi članovi tog pokreta likvidirani i to baš posredstvom, izdajom, a i direktno rukom muslimanskog naroda.

Pogledajmo naše sadašnje stanje: u Siriji se borci protiv režima međusobno ubijaju, u Palestini se hamasovci bore protiv pripadnika Fataha, zatim, tzv. Islamska država gdje god stane svojom nogom, ostavlja krvave tragove i odsječene glave, u Libiji su na sceni međusobna ubijanja, u Jemenu i ne znamo više koga vlast zatvara i ubija… Somalija, Etiopija, Sudan… Gledamo krvave slike obilježavanja Ašure na rafidijski način.

Zar ne bismo trebali da sami sebi postavimo pitanje: kakva je naša slika u očima nemuslimana?!

Kako da ljudima, koje želimo da pozovemo u islam, objasnimo da je to vjera dobročinstva i mira?

Vratimo se na vrijeme i postupke našeg dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pogledajmo trag koji je on ostavljao u društvu. Da li je to bio krvavi trag? Da li su iza njega na putevima ostajale odsječene glave? Kako je on rješavao konflikte u svojim redovima: sabljom ili razgovorom?

Mi i ovdje imamo pojedince koji sanjaju o danu kada će moći da vješaju i glave odsijecaju “tagutskim daijama”, misleći na daije koji nisu njihovi istomišljenici.

Slušamo predavanja i čitamo komentare pojedinaca koji su se obrušili na muslimane prije svih drugih, opisujući ih najgorim izrazima i priželjkujući kada će te “mušrike” ukloniti s lica zemlje.

Takvi potporu nalaze u hadisima koji su izrečeni u određenim situacijama i imaju specifičan povod. Koliko je samo primjera Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, lijepog ophođenja prema muslimanima, čak i prema onihma koji su počinili ili su htjeli da počine velike grijehe, a koliko je primjera ukora? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pristao na likvidaciju vođe munafika kako ne bi unosio nered među muslimanske redove.

A šta mi imamo danas?!

Sami muslimani su obezvrijedili svoju krv i time drugima dali znak da je i oni mogu prolijevati koliko god im volja.

Na Oproštajnom hadžu, Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, poručio je: “…Ljudi, vaši životi, vaša imanja, vaše časti, neka vam budu sveti…”

Zar ovo nije dovoljno?!

Postoje bezbolniji i ljepši načini rješavanja nesporazuma i nesuglasica.