Vijestiiiiii

Zenica: Historijski čas “Sjećanje na Gazu”

202views

Ko planira nestanak Palestinaca i Bošnjaka

U ponoj sali Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici (u utorak, 27. decembra 2011.) održan je Historijski čas „Sjećanje na Gazu”, u spomen na 28. decembar 2008. godine kada je buknula 22-dnevna genocidna agresija Izraela na Gazu, u kojoj je ubijeno 1.417 Palestinaca, od čega 437 djece mlađe od 16 godina. Organizator je bio Kulturni centar „Karneol” iz Zenice, a Udruženje „Svitanje” iz Sarajeva je priredilo izložbu „Palestina izbliza”. Predavači su bili Esmir Bašić, Safvet Halilović i Fatmir Alispahić, moderator Midhat Kasap, a ispred IPF-a pozdravnu riječ je uputio prof. dr. Halil Mehtić. Publicista Esmir Bašić je sa nizom statističkih podataka predstavio historijske aspekte cionističke okupacije Palestine, od Prvog cionističkog kongresa 1897. godine, pa do danas.

Prof. dr. Safvet Halilović je dao historijski osvrt na golgotu Palestine te govorio o aktuelnom stanju na palestinskim teritorijama:

– Nema ni najmanje sumnje da je pitanje Palestine jedno od najtežih i najtragičnijih problema današnjice. Kompleksnost tog problema ne ogleda se samo u tome što gotovo svakodnevno gine, biva ranjeno ili uhapšeno desetine Palestinaca, s obzirom da muslimani današnjice, nažalost, imaju još mnogo krvavih rana, već zbog toga što događanja u Palestini, a naročito ona u Jerusalemu, imaju veoma složenu historijsku i vjersku pozadinu. Palestinska golgota traje duže od šezdeset godina. Sadašnje stanje je samo produžetak prethodnih patnji, a moglo bi se ukratko sagledati u sljedećem: okupacija većine palestinskih područja, teroriziranje putem granatiranja palestinskih gradova i sela iz najsavremenijih oružja; često se upotrebljava municija i projektili koji su zabranjeni po međunarodnim konvencijama; hapšenje civila, a u izraelskim zatvorima se nalazi više hiljada zarobljenih Palestinaca, među njima je mnogo žena pa čak i djece; mučenje zarobljenika od kojeg mnogi nisu preživjeli; maltretiranje palestinskih civila na svaki mogući način; zid koji je sagradio Izrael na okupiranim palestinskim područjima je veliki problem, taj zid je dugačak preko 700 kilometara, podijelio je i isjeckao palestinska sela i gradove, tako da je izuzetno teško kretati se unutar Palestine; zbog izraelske okupacije trpe palestinske bolnice, u kojima nema lijekova, škole, u kojima se često prekida nastava, ekonomija, jer nema posla, investicija… Ukratko – trpe svi, i muškarci i žene, i mladi i stari… Posebno je teško stanje u izoliranoj Gazi, koje se donekle poboljšalo nakon rušenja Mubarakovg režima u Egiptu, koji je bio najveći zaštitnik Izraela u regionu, ali nije ni blizu zadovoljavajuće, i dalje se mnoga roba, čak i ona koja je potrebna za svakodnevni život) mora prebacivati preko podzemnih tunela iako prelaz u Refahu zvanično radi. Poseban problem je konstantno nastojanje cionističkog izraelskog režima da glavni grad Palestine Kuds (Jerusalem) pretvori u potpuno jevrejski grad. U tom pogledu palestinske porodice bivaju stalno izložene šikaniranjima i pritiscima da se isele sa svojim stoljetnih posjeda i kuća, oduzima im se pravo stanovanja u Kudsu, ne mogu ništa graditi, okupacione vlasti im, na osnovu tiranskih zakona koje usvaja izraelski parlament, oduzimaju njihove kuće i imanja. Najteži problem za sve muslimane, dakle, ne samo za Palestince, je permanentna i prljava borna cionističkog režima da se domogne prostora džamije Mesdžidul-Aksa, koja predstavlja jednu od najvećih svetinja u islamu. Cionisti tvrde da se na tom mjestu nekada nalazio židovski hram – hejkel, kojeg treba ponovo sagraditi jer država Izrael je, tvrde oni, nezamisliva bez hrama! U tom pogledu oni su izbušili prostor ispod džamije Al-Aksa i prokopali brojne tunele tražeći navodne dokaze o postojanju tzv. hrama. Zabrinjavajući su apeli koje upućuje fondacija Quds International, u kojima se iznose zastrašujući podaci o aktivnostima cionističkog režima u vezi s rušenjem džamije Al-Aksa. U vezi s dešavanjima na okupiranim palestinskim područjima preporučujemo web-sajt Palestinskog informativnog centra (www.palestine-info.info), koji se uređuje na nekoliko svjetskih jezika i koji svakodnevno, iz sata u sat, donosi vijesti iz Palestine. Ukratko, stanje u Palestini je veoma teško. Najmanje što možemo uraditi je sjećati se Palestine i njenog napaćenog naroda, te širiti istinu o tome. Pitanje Palestine nije samo palestinski ili arapski problem, to je pitanje koje se tiče svih muslimana svijeta! Nezainteresiranost za Palestinu je veliki grijeh a odricanje od Palestine znači izdaju islama i njegovih najvećih svetinja! Hvala Vam što ste došli na ovu manifestaciju, kako bismo evocirali sjećanje na golgotu palestinskog naroda – rekao je prof. dr. Safvet Halilović.

Mr. Fatmir Alispahić je govorio o paralelama između palestinske i bošnjačke sudbine, jer se radi o dva najraseljenija naroda na svijetu, čija većina živi u iseljeništvu i progonstvu, a manjina u domovini. Oba naroda su, rekao je Alispahić, zavjerom međunarodne zajednice ostajala bez svoje domovine, na čijoj su teritoriji iznikle paradržavne tvorevine koje negiraju univerzalne konvencije o ljudskim pravima, a uprkos tome imaju podršku zapadnih vlada koje se predstavljaju kao ekskluzivni tumači demokratskog i humanističkog poretka.

– Konačno treba kazati da se radi o podvali, jer pravde u svijetu ne može biti dokle god palestinske i bošnjačke žrtve ne budu imale status kakvog imaju žrtve holokausta, i dokle god na pijedestalu legaliteta postoje paradržavne tvorevine koje su nastale genocidom i strašnim kršenjima ljudskih prava. Zapadni mentori stalno od Palestinaca i od Bošnjaka traže kooperativnost, ali od toga biva sve manje Palestine, i sve manje Bosne, i sve manje palestinskog i bošnjačkog naroda u svojim domovinama. U ime kooperativnosti smo pristali na postojanje Republike Srpske, da bi to bio prostor apartheida i terora nad Bošnjacima. Evo, Palestinci pristaju na 20 posto svoje teritorije, samo da ih se ostavi na miru, i u suverenitetu, ali, ni to im ne daju. To znači da tzv. civilizirani svijet ima u planu nestanak Palestinaca i nestanak Bošnjaka, u šta se možemo uvjeriti kad pogledamo unazad, i vidimo koliko je jednog i drugog naroda nestalo u iščekivanju da zažive mir, pravda i tzv. zapadna demokratija. Poseban dio ove genocidne operacije svjetskih razmjera je navikavanje žrtve na svoj ponižavajući status, a što se ostvaruje i kroz projekat odvajanja Bošnjaka od bošnjačke sudbine, tako što ćemo u ime lažnih viših ciljeva prestati suosjećati sa patnjama i poniženjima svog naroda. …Sve dok i na nas osobno ne dođe red. Na Palestince se vrši sličan pritisak, s ciljem da raseljeni Palestinci, u ime terora i nepravde, zauvijek zaborave zemlju svojih djedova. Bosanska realnost je duboko genocidna, samim tim što se o aspektima nestajanja i ponižavanja Bošnjaka institucionalno šuti, a šutnja biva znak podrške. Cenzura se nadvila i nad ovaj veličanstveni i dostojanstveni skup u Zenici, što je najbolji znak da mi ovdje svjedočimo antifašizam i anticionizam, kao tekovine boljeg i humanijeg svijeta – rekao je mr. Fatmir Alispahić.

(rijaset.ba)