Aktuelno

Zemljotres i cunami u Japanu – pouka čovječanstvu

325views

Piše: Elvedin Pezić
Zemljotres jačine 8,8 stepeni po Richteru pogodio je Japan 11. marta 2011. godine u 14 sati i 46 minuta po lokalnom vremenu, uzrokujući razorni cunami. Broj stradalih i onih koji se smatraju nestalima povećava iz sata u sat. U pomaganju nastradalim ljudima uključene se mnoge države, organizacije i pojedinci, a ovim riječima i ja dajem svoj doprinos u pomaganju onima koji su preživjeli ovu katastrofu.
Svaki razuman čovjek, bez obzira bio musliman ili nemusliman, trebao bi da iz ovog nesvakidašnjeg događaja, koji je zadesio Japan, uzme mnoge pouke, naročito oni koju su bili najbliži tim dešavanjima. Međutim, i svi mi koji smo imali priliku da to pratimo putem TV-a ili putem interneta, ne razlikujemo se mnogo od onih koji su u stvarnosti proživjeli ovu katastrofu i ostali živi te tako dobili mogućnost popravnog ispita, koji je uskraćen svima onima koji su nastradali. U ovom tekstu spomenut ćemo samo neke najosnovnije pouke koje nosi ovaj nesvakidašnji događaj:

1.    Čovjek ne zna kada će Melek Smrti pokucati na njegova vrata i kada će napustiti dunjaluk. Svi oni koji su ostali živi, bez obzira da li bili u Japanu ili ne, trebali bi da se zapitaju da li su spremni da napuste dunjaluk, mjesto na kojem su imali mogućnost da svojim djelima zasluže Allahovu milost i vječnu nagradu na Sudnjem danu. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-E’araf, 97-99)
S druge strane, da li su zahvalni Allahu na tome što je baš njih počastio i ostavio u životu pruživši im priliku za pokajanje. Kada bi čovjek neprestano imao na umu ovu nepobitnu činjenicu, to bi se bez imalo sumnje vidljivo odrazilo na njega i njegovo ponašanje, na njegov odnos prema Gospodaru, vjeri, ljudima koji ga okružuju, trudu koji ulaže na putu samoodgoja, pozivanja drugih u vjeru. Kada bi neprestano imao na umu tu činjenicu, ne bi imao vremena za besposličarenje, niti bi odgađao činjenje djela koja je u mogućnosti učiniti, već bi maksimalno iskorištavao vrijeme u činjenju dobra, svjestan činjenice da svakog momenta može otići sa dunjaluka ne želeći da bude od onih koji kada im nastupe smrtne muke, tek tada shvate tu stvarnost i požele da se vrate, ali je to tada neispunjiva želja. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’ – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” (El-Mu’minun, 99-100)

2.    Mnogi ljudi ne znaju da je povećanje broja zemljotresa jedan od predznaka Sudnjeg dana. Kazao je Allahov Poslanik: ”Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ne poveća broj zemljotresa.” (Dio hadisa koji je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre, r.a.) Ako pogledamo u statističke podatke koji govore o broju zemljotresa, vidjet ćemo da se broj zemljotresa u zadnjim decenijama drastično povećao u odnosu na prethodna vremena. Razuman čovjek trebao bi razmisliti o tome i preispitati svoj odnos prema Gospodaru, jer na Sudnjem danu polagat će veoma stroge račune za ono što je učinio na dunjaluku. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.”
Dan u kojem kod Allaha neće koristiti ni imetak ni porijeklo, ništa osim ispravne vjere – islama, i dobrih djela koja čovjek učini na dunjaluku. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85)

3.    Ovaj nesvakidašnji događaj koji je, kako tvrde naučnici, čak djelimično djelovao na kretanje zemljine kugle, svakako je veliki pokazatelj čovjekove slabosti, naročito ako znamo da se to desilo u tehnološki daleko najnaprednijoj zemlji na svijetu. Tolika tehnologija i tolika nauka nije bila dovoljna da se proračuna kada će se desiti zemljotres, ako ništa kako bi se evakuiralo stanovništvo iz područja koje bi moglo biti zahvaćeno cunamijem. Insan k’o insan, u datom momentu, zbog malo onoga što mu omogući Gospodar, pomisli kako je postao savršen, neovisan o Gospodaru, a nakon toga Allah učini da čovjek svojim očima vidi svoju slabost i nemoć. Samo u nekoliko minuta nestalo je ono što je jadni insan gradio decenijama. Štete koje su uzrokovane cunamijem procjenjuju se na 34,6 milijardi dolara.

4.    Čovjek treba da zna da islam nudi jasno pojašnjenje na sve što se dešava u našem okruženju, pa tako i na ono što se desilo u Japanu. Mnogo je onih koji zemljotrese i druge nepogode gledaju samo kroz prizmu naučnog pojašnjenja – koje islam ni u kom slučaju ne negira – zapostavljajući istraživanje stvarnih razloga nastanka zemljotresa. Kao odgovor na spomenutu nejasnoću, spomenut ćemo nekoliko veoma bitnih činjenica:
a)    Ništa na cijeloj Zemlji, pa i u cijelom svemiru, ne može se desiti osim sa znanjem i dozvolom Uzvišenog Allaha. Kazao je Uzvišeni Allah: ”U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.” (El-En’am, 59)
b)    Ubijeđen sam da će mnogi nakon citiranog ajeta postaviti pitanje: ”Kako da Gospodar dopusti toliko ‘nevinih’ žrtava? Gdje je

Allahova milost i rahmet, koju muslimani neprestano spominju?” Odgovor je više nego jednostavan onima koji žele da na globalnu situaciju u svijetu pogledaju objektivno.
U osnovi mnogo je onih koji bježe od činjenice da je čovjek stvoren da obožava Allaha. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Me obožavaju.” (Ez-Zarijat, 56) Obožavanje Allaha ogleda se u pokornosti Njegovim naredbama i ostavljanju onoga što je zabranio. Onoga trenutka kada se ljudi, bez obzira bili vjernici ili nevjernici, otuđe od ove osnove, realno je očekivati kaznu od Uzvišenog Allaha.

Kazao je Uzvišeni Allah: ”Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41) Kada bi objektivno pogledali u omjer grijeha koje ljudi čine na planeti i kazni koje Allah šalje, vidjeli bi da prirodne nepogode koje zadese ljude nisu ni blizu razmjera koje su oni zaslužili. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini zemaljskoj ne bi ostavio, ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.” (Fatir, 45) Uzvišeni Allah iz Svoje milosti šalje ljudima vidljive opomene, ne bi li se oni opametili i uzeli pouku iz dešavanja u okruženju. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda šaljemo samo da zastrašimo.” (El-Isra, 59)

Ovaj skromni tekst završit ćemo riječima Uzvišenog Allaha: ”I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji grješnici bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih! Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.” (El-Hadždž, 46)