Vijestiiiiii

Zbog kupljenog bh. pasoša završio u Guantanamu

252views

Lakhdar Boumediene, 45-godišnji Alžirac sa trenutnim boravištem u Francuskoj, bio je zatočen u Guantanamu od 2002. do 2009. godine. Prema pisanju “New York Timesa” Boumediene je uhapšen u Bosni i Hercegovini 2002. godine zbog procjene da bi mogao ugroziti nacionalnu sigurnost SAD. U to vrijeme je, piše isti list, ovaj Alžirac posjedovao originalni bh. pasoš koji je kupio za 5.000 njemačkih maraka.

Povodom 10. godišnjice postojanja američke baze Guantanamo, on je poslao otvoreno pismo optužujući vlasti SAD za nelegalno hapšenje i zatočeništvo. Pismo prenosimo u cjelosti:

“U srijedu će se navršiti deset godina kako je američki zatvorenički kamp Guantanamo otvoren. Sedam od tih deset godina, ja sam bio zatvoren tamo, bez objašnjenja ili optužbe. Za to vrijeme, moje kćerke odrasle su bez mene. Bile su bebe kada sam zatvoren i nikad im nije bilo dozvoljeno da me posjete ili da se čujemo telefonom. Većina njihovih pisama vraćena su kao ‘nedostavljiva’, a onih nekoliko koje sam primio bila su tako temeljno cenzurisana da su njihove poruke ljubavi i podrške bile izgubljene.

Neki američki političari kažu da su ljudi u Guantanamu teroristi, ali ja nikad nisam bio terorist. Da su me izveli pred sud kada sam uhapšen, životi moje djece ne bi bili razoreni, a moja porodica ne bi bila bačena u siromaštvo. Tek nakon što je Vrhovni sud SAD naložio vladi da opravda svoje postupke pred federalnim sudijom, dobio sam priliku da skinem ljagu sa svog imena i ponovo budem sa svojom porodicom.

Alžir sam napustio 1990. godine kako bi radio u inostranstvu. Sa porodicom sam se 1997. preselio u Bosnu i Hercegovinu, na zahtjev mog poslodavca, Crvenog polumjeseca iz Ujedinjenjih Arapskih Emirata. Radio sam u sarajevskom uredu, kao direktor odjela za humanitarnu pomoć djeci koja su izgubila članove porodice tokom rata na Balkanu. Bosanski državljanin postao sam 1998. Živjeli smo dobrim životom, ali sve to se promijenilo nakon 11. septembra.

Kada sam 19. oktobra 2001. stigao na posao, oficir bosanske obavještajne službe me čekao. Zatražio je da odem s njim i odgovorim na neka pitanja. Uradio sam to, dobrovoljno, ali nakon ispitivanja su mi rekli da ne mogu ići kući. Sjedinjene Američke Države zatražile su od lokalnih vlasti da uhapse mene i još petoricu muškaraca. Na vijestima se govorilo da SAD vjeruju da sam planirao raznošenje njihove ambasade u Sarajevu. Nikad, ni na trenutak to nisam pomislio.

Činjenica da su SAD napravile grešku bila je jasna od početka. Najviši sud u BiH istraživao je američke tvrdnje te zaključio da nema dokaza protiv mene pa je naloženo moje puštanje na slobodu. Umjesto toga, čim sam pušten, američki agenti zarobili su mene i još petoricu. Svezali su nas kao životinje i odveli u Guantanamo, američku mornaričku bazu na Kubi. Stigao sam 20. januara 2002.

Još uvijek sam imao vjere u američki pravni sistem. Vjerovao sam da će ljudi koji su me zarobili brzo shvatiti da su pogriješili i pustiti me. Ali, kada ispitivačima nisam dao odgovore koje su željeli postajali su sve brutalniji. Držali su me budnim pet dana bez prestanka. Bio sam prisiljen da ostanem u bolnim položajima satima. Ovo nisu stvari o kojima želim pisati, želim ih zaboraviti.

Stupio sam u štrajk glađu koji je trajao dvije godine jer mi niko nije htio reći zašto sam zatvoren. Dva puta dnevno ljudi koji su me zarobili gurnuli bi cjevčicu kroz nos i grlo do želuca, kako bi mogli nasuti hranu u mene. Bio sam u agoniji, ali bio sam nevin i odlučio sam nastaviti sa svojim protestom.

Moj zahtjev za poštenim pravnim postupkom stigao je do najvišeg suda u SAD 2008. U sudskoj odluci koja nosi moje ime, Vrhovni sud odlučio je da “zakoni i Ustav su osmišljeni da prežive i ostanu na snazi i u vanrednim vremenima”. Odlučeno je da zatvorenici poput mene, bez obzira kako su im ozbiljne optužbe, imaju pravo na dan na sudu. Vrhovni sud prepoznao je temeljnu istinu: vlada griješi. Sud je odlučio da “posljedice greške mogu biti zatvaranja osoba tokom sukoba koji mogu trajati generacijama, a ovaj rizik je previše značajan da bi se ignorisao”.

Pet mjeseci kasnije, sudija Federalnog suda u Washingtonu Richard J. Leon pregledao je razloge kojima se pravda moje privođenje i držanje u zatvoreništvu, uključujući tajne informacije koje nikad nisam čuo ni vidio. Vlada je odustala od tvrdnji o pripremi napada na ambasadu prije nego što je sudija imao priliku da ih čuje. Nakon saslušanja, naložio je vladi da oslobodi mene i još četiri muškarca uhapšena u Bosni.

Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam, s još četiri čovjeka, sjedio u prljavoj sobi u Guantanamu, slušajući preko lošeg zvučnika, dok je sudija Leon čitao svoju odluku u sudnici u Washingtonu. Zatražio je od vlade da se ne žali na njegovu presudu jer je “sedam godina čekanja da naš pravni sistem da odgovor na tako važno pitanje je, prema mom mišljenju, više nego dovoljno”. Konačno sam oslobođen 15. maja 2009. godine.

Danas živim u Provence sa ženom i djecom. Francuska nam je dala dom i novi početak. Iskusio sam užitak ponovnog upoznavanja sa svojim kćerkama, a u augustu 2010. iskusio sam radost kada sam dobio sina Yousefa. Učim da vozim, pohađam trening profesionalne orijentacije i gradim iznova svoj život. Nadam se da ću opet raditi tako da pomažem drugima, ali do sada je činjenica da sam proveo sedam i po godina kao zatvorenik u Guantanamu značila da je samo nekoliko organizacija za ljudska prava uopšte razmatralo da me zaposli.

Ne volim misliti o Guantanmu. Te uspomene jako su bolne. Ali dijelim svoju priču jer 171 čovjek i dalje tamo. Među njima je i Belkacem Bensayah, uhapšen u Bosni i poslat u Guantanamo sa mnom.

Oko 90 zatvorenika dobilo je dozvolu za transfer iz Guantanama. Neki od njih su iz zemalja pouput Sirije ili Kine, gdje ih čeka mučenje i kada se vrate kući, ili Jemena, kojeg SAD smatraju nestabilnim. Zato sjede kao zatočenici i ne vide kraja svojim mukama, ne zato što su opasni ili što su napali Ameriku, već zato što iz Guantanama nemaju gdje otići, a Amerika neće pružiti dom nijednom od njih.

Rečeno mi je da se moj slučaj pred Vrhovnim sudom sada izučava na studiju prava. Možda će mi to jednog dana biti satisfakcija, ali sve dok Guantanamo ostaje otvoren i dok su nevini ljudi u njemu zatočeni, moje misli su sa onima koji su nepravedno ostali na tom mjestu”, napisao je Boumediene.

Lakhdar Boumediene bio je glavni tužitelj u slučaju Boumediene protiv Busha. U vojnom zatvoru u Guantanmu bio je od 2002. do 2009. Pismo je originalno napisano na arapskom jeziku. U dokumentima zatvorske uprave, kao razlozi zbog kojih je Boumediene zatvoren navode se poznanstva i namjere, “djela i izjave”, poput one da je bh. državljanstvo kupio za 5.000 njemačkih maraka te da je to bilo legalno državljanstvo, stečeno nelegalnim sredstvima.

(Avaz)