ISTAKNUTOKur'an

“Zato se Allaha bojte koliko god možete”

682pregledi

Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil

Preveo: Abdurrahman Kuduzović

Jedno od važnih pravila u islamu jest da se čovjek boji Allaha koliko god može. Ovo su pravilo u svojim fetvama, pravnim decizijama, islamski učenjaci često koristili.

Uzvišeni je Allah rekao: “O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i samilostan je. Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika. Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzivosti bit će tī koji će uspjeti” (et-Tegābun, 14 – 16). Ovi su kur’anski ajeti povezani, pa je ajet u kojem Allah, džellešanuhu, naređuje bogobojaznost sastavni dio prethodnih ajeta u kojima upozorava na određene stvari.

Evo kako je Muhammed b. Ašur protumačio ove ajete: “Ako ste shvatili ovo što vam je rečeno, onda ste dužni bojati se Allaha glede odnosa prema djeci, suprugama, odnosno muževima, kao i glede trošenja imetka. Značenje je ovo: neka vas ljubav prema tim stvarima ne odvrati od izvršavanja vjerskih naredbi, i nemojte sebi dozvoliti da zbog srdžbe ili nekih drugih okolnosti budete nepravedni, i neka vas ljubav prema bogatstvu ne odvrati od obaveza koje imate prema ljudima, te neka vas to ne odvrati od stjecanja imetka na dopušten način. Dakle, bogobojaznost obuhvata sve to, kao što obuhvata i opraštanje i mnoge druge stvari. (…) Zato što postoji objektivna mogućnost da čovjek podbaci u pogledu bogobojaznosti nastojeći da umnogome udovolji tjelesnim prohtjevima, Gospodar je zapovjedio da Ga se obveznik boji koliko god može, uvijek i u svim prilikama. Fraza koliko god možete ne ukazuje isključivo na olakšavanje niti na stavljanje u obavezu, ona ukazuje na oboje jer je šerijat glede obaveznikā pravičan.”[1]

Ovo kur’ansko pravilo jasan je pokazatelj toga da se obvezniku ne stavlja u obavezu ona vjerska naredba koju on ne može izvršiti, odnosno sadrži zapovijed da obveznik od obaveze koju ne može u cijelosti izvršiti izvrši onoliko koliko može. Na to ukazuje hadis koji su preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježili el-Buhari i Muslim, a u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kad vam stavim nešto u obavezu, izvršite od toga onoliko koliko možete…” Ovaj je hadis ujedno i univerzalno pravilo pod koje potpada nebrojeno mnogo islamskih propisa.

Pravilo: “Zato se bojte Allaha koliko god možete” razumjet ćemo bolje ako ga sagledamo u svjetlu primjera koje ćemo ovdje navesti.

Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazivao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je govor, pa je rekao i ovo: ‘O ljudi, Allah vam je zapovjedio obavljanje hadža, pa hodočastite Kabu!’ Utom neki čovjek upita: ‘Allahov Poslaniče, moramo li hadž obaviti svake godine?’ Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to nije ništa rekao, pa je onaj čovjek još dva puta ponovio svoje pitanje. Tad je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Da vam to stavim u obavezu, morali biste me poslušati, a ne biste to mogli podnijeti. Nemojte me pitati o onom što prešutim! Upravo tako su prijašnji narodi zapitkivali svoje vjerovjesnike i protivili im se, pa su nastradali. Kad vam stavim nešto u obavezu, izvršite od toga onoliko koliko možete, a kad vam nešto zabranim, od toga se sustegnite.’”

Ako neka stvar sadrži dobrobiti i štete, a moguće je postići ono što valja i otkloniti ono što ne valja, postupit ćemo tako jer Allah kaže: “Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzivosti bit će tī koji će uspjeti” (et-Tegābun, 16). Ako je nemoguće postići oboje, razmotrit ćemo situaciju, pa ćemo otkloniti štetu ako je veća od koristi, a nećemo obraćati pažnju na to što izostavljamo ostvarenje dobrobiti. Dokaz za ovo jesu Božije riječi: “Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ‘Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi’” (el-Bekara, 219). Dakle, Gospodar je ova dva poroka zabranio zato što je šteta koju donose veća od koristi.

Kad želi obaviti namaz, čovjek je dužan uzeti abdest, odnosno okupati se (ako je džunup), a ako nema vode ili je iz opravdanih razloga ne može upotrijebiti, tad obveznik pristupa tejemumu, kao što je to poznato.

U načelu, farz, obavezni namaz, mora se klanjati stojeći, ali onaj ko ne može stajati klanjat će sjedeći, odnosno ako ne može sjediti, klanjat će ležeći. Otprilike ovako glasi hadis koji je prenio Imran b. Husajn. Ovo se odnosi na sve sastavne dijelove namaza i namaske vadžibe.

Obveznik je dužan da se u ramazanskim danima, od pojave zore do sunčeva zalaska, susteže od svega što kvari post, a ako mu to pričinjava izuzetno veliku poteškoću i utječe na njegovo zdravlje, neće postiti, nego će za svaki propušteni dan posta nahraniti jednog siromaha.

Onaj ko ne može naći smještaj na Mini ili Muzdelifi dok obavlja hadžske propise, smjestit će se ondje gdje može. Isto tako, olakšicu ima i onaj ko, iz šerijatom opravdanih razloga, ne može bacati kamenčiće na džemretima. Možda je hadž rukn islama koji sadrži najbrojnije primjere primjene kur’anskog pravila: “Zato se bojte Allaha koliko god možete.”

U vezi s navraćanjem na dobro i odvraćanjem od zla, ako može, musliman mora silom spriječiti zlo, a ako to ne može, onda će ga spriječiti verbalno; ako ni to ne može, onda će zlo prezreti srcem. Ove su odrednice ovako poredane u hadisu koji su preko Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, zabilježili el-Buhari i Muslim.

Kad je riječ o izdržavanju, ako čovjek nema dovoljno novca da izdržava podjednako sve one koje mora izdržavati, prednost ima njegova supruga, zatim rob, pa djeca te roditelji i tako dalje. Kao što pravo na izdržavanje imaju bližnji, isti je slučaj i s obavezom izdvajanja sadekatul-fitra: ako nema dovoljno novca, obveznik će izdvojiti za one koji su mu najbliži.

Primjeri koje smo naveli pokazatelji su važnosti ovog kur’anskog pravila i uzvišenosti šerijata, islamskog vjerozakona, koji počiva na olakšavanju i širini. Zato molimo Allaha, džellešanuhu, Koji nas je učinio pripadnicima veličanstvene vjere islama, da nam podari shvatanje vjere i uviđavnost, te da učini da umremo kao muslimani.

____________________

[1] Muhammed b. Ašur, et-Tahriru vet-tenvir, 28/258.

X